"Doktor Jonathan Chase, imućan, mlad, zgodan. Čovjek s najsvjetlijom budućnošću, čovjek s najmračnijom prošlošću..." započinjala je svaka epizoda serije Manimal. Prije nego što prijeđemo na glavno jelo, a ono je ljudsko-životinjskog porijekla, moramo se fascinirati činjenicom da je Manimal radio adaptaciju djela Borislava Pekića Obrana i posljednji dani i s Rajkom Grlićem pisao scenarij za Đavolji raj, što je možda veći fun face od svega ostalog u vezi s njim, ali i sve ostalo je fantazija.
Manimal se zvao Simon MacCorkindale u stvarnom životu, svakako ga opisuju isti atributi kao i njegovog Jonathana Chasea (osim najmračnije prošlosti - a i Chase je nije imao, prilično je random ta rečenica na špici), bio je engleski glumac porijeklom iz pilotske obitelji. No, zbog problema s vidom morao je odabrati nešto drugo, a to su bili scenski zanati.
Radio je kao redatelj, pisac, producent, puna mu je bila radna knjižica. Bila bi greška ne iskoristiti taj aristokratski izgled pred kamerama tako da je MacCorkindaleu glumačka profesija bila jedna od važnih stavki u biografiji.
Prvu zapaženu ulogu imao je u filmu Smrt na Nilu krajem sedamdesetih kao Simon Doyle i dobio je dobre kritike. Poslije tog sudjelovanja u adaptaciji Agathe Christie, mogao je birati što će raditi u Britaniji, ali je odlučio otići u Ameriku. Govorili su mu "nemoj", ali smatrao je da će mu engleski naglasak pomoći preko oceana, što se nažalost nije pokazalo točnim.
Manimal
Zbog toga su ga odbijali za sve i svašta narednih nekoliko godina, sve dok 1983. nije postao šarmantni junak Jonathan Chase u seriji Manimal. Kakva je to samo zgoda.
Imati moć pretvaranja u bilo koju životinju u bilo kojem trenutku i boriti se protiv kriminala zvuči kao san svakog šestogodišnjaka, a netko je odlučio napraviti seriju o tome. Već iz samog koncepta jasno je da ta serija zaslužuje imati 800 epizoda, ali zaustavila se na samo osam.
Slabi rezultati gledanosti su djelomično bili posljedica toga što je Manimal išao u istom terminu kao i Dallas na drugoj televiziji. U to vrijeme ni daleko normalnije serije ne bi mogle konkurirati takvoj konkurenciji, a kamoli ova koja je imala predodređen neširok krug obožavatelja i kultni status kod svakog od njih.
Manimal je jedna poezija otrcanosti i ludosti, upakirana u nekomičan paket, naravno s ponekim elementom otvorene sprdnje, ali suštinski jedna priča koja je sebe formalno shvaćala ozbiljno. Nije vidjela ništa glupo u doktoru koji se pretvara u životinje i lovi kriminalce (čak ih neke i jede, ozbiljno).
Efekti transformacije su zapravo bili jako dobri, kakvi bi i bili kad ih je radio Stan Winston. Jedino ostaje pitanje kako se odjeća Jonathanu Chaseu vraćala na tijelo onog trenutka kad se ponovno pretvarao u čovjeka. No, nećemo cjepidlačiti, Manimal je apsolutno nezasluženo na listama najgorih serija osamdesetih i tu nema diskusije.
Neuspjeh "Čovetinje" odveo je MacCorkindalea u druge televizijske projekte poput Falcon Cresta, Counterstrikea, gdje je bio partner s Christopherom Plummerom, zatim Casualtyja i još nekoliko drugih. Čak je i sam lik Manimal imao dostojan oproštaj jer se, naravno u izvedbi opet Simona, pojavio u seriji Nightman (serija istog tvorca, Glena Larsona).
Tužan odlazak
Što se tiče filma, osim Smrti na Nilu, najpoznatija mu je vjerojatno uloga u Shark 3-D-u, što je dodatna zanimljivost jer se Manimal u jednoj epizodi pretvara i u morskog psa. Osim što je zajedno s Grlićem pisao scenarij za Đavolji raj prema Pekićevoj noveli Obrana i posljednji dani, treba napomenuti da su film producirali upravo MacCorkindale i njegova supruga Susan George, odnosno njihove produkcijske kuće pod nazivom Amy.
Zašto Amy? Zato što se Susan najbolje sjećamo iz Peckinpahovog filma Psi od slame, gdje igra Dustinovu silovanu gospođu. Tu se zove Amy i zaista treba skinuti kapu i njoj i Simonu što su odali počast ovom remek-djelu i Samu Peckinpahu te nadjenuli ime svojoj firmi po liku koji je ona tumačila u Psima.
Kad već spominjemo "trivia" sekciju, valja se prisjetiti da je Susan u svoje vrijeme bila i djevojka Georgea Besta (bolje reći, bila je u vezi s njim u njegovo vrijeme), iako to i nije neka posebna činjenica, jer tko nije bio u vezi s Georgeom Bestom šezdesetih.
Što se tiče našeg junaka, Simon MacCorkindale zaslužuje da se Manimal ponovno snimi, da to opet bude ozbiljna priča bez parodije i da ga zamijeni Aaron Eckhart, jer samo on to može. Simon definitivno nije zaslužio tužan odlazak, što mu se dogodilo 2010. godine kad je nakon dugotrajne, uglavnom vođene u tajnosti, borbe s rakom debelog crijeva, preminuo u 59. godini, prerano okončavši svoj put.
Nije zaboravljen i ne smije biti - gospodin Simon Charles Pendered MacCorkindale. Manimal.