Ne znam kakvi ljudi pomisle na zeleno crtano čudovište kad se kaže Schreck umjesto na ljudsku verziju istog čudovišta, ali vampirskog podrijetla. Schreck inače na njemačkom znači teror (strah, užas, grozota) i, osim njega, Terryja Butchera i Alije Sirotanovića ničije prezime ne opisuje čovjeka bolje.
Max Schreck je bio iznimno talentiran glumac njemačke kazališne scene još od kasnog 19. stoljeća, a postao je filmska ikona za sva vremena ulogom grofa Orloka (da bi se zvao Drakula, morala su se platiti autorska prava) u Murnauovom Nosferatu (1922.), filmu koji mu je savršeno legao, ponajprije jer je volio maskiranje i filmska šminka ga je fascinirala... Iako je tu ulogu mogao odigrati i bez nje.
U ovom vjerojatno prvom pravom remek-djelu horora, a za mnoge i najvećem, Max se pojavljuje tek u 22. minuti radnje iako je naslovni "junak", a ukupno ga ima malo manje od devet minuta. No ovom dečku je to bilo više nego dovoljno da ostane neizbrisivo filmsko lice cijelo jedno stoljeće.
Produkcijska kuća Prana je izbacila samo jedno djelo, to je bio baš Nosferatu, a odmah nakon izlaska filma su proglasili bankrot kako ne bi morali plaćati odštetu udovici Brama Stokera, pisca knjige Drakula. Možda nije bilo plemenito, ali je bilo učinkovito.
Vjerovanje da je Murnau izabrao Schrecka za ulogu vampira zato što je on to zaista i bio ostalo je prisutno kod mnogih ljudi, i danas živi, bez obzira na to vjerujete li u takva bića i pojave ili ne.
Vampirova sjena
U njegovom slučaju ne možete biti stopostotno sigurni. Godine 2000. snimljen je film Vampirova sjena, fiktivan (ili ne) prikaz događaja tijekom snimanja Nosferatua, temeljen na urbanoj/ruralnoj legendi da je Max zaista bio vampir.
Ulogu Schrecka je odigrao nitko drugi nego Willem Dafoe i zaradio je i nominaciju za Oscara za svoje tumačenje legendarnog glumca.
Da su se roditelji pitali, točnije jedan roditelj, ništa od glumca i ništa od legende ne bi bilo. Maxov otac je bio skeptičan prema ljubavi prema kazalištu koju je njegov sin gajio. Kad kažemo skeptičan, mislimo - branio mu je da uopće ide u kazalište, kamoli da glumi.
Srećom, jedna majka je tajno davala mladom Maximilianu novac koji je on još tajnije koristio za glumačke lekcije, no tek kad mu je otac preminuo, on je službeno krenuo u školu drame. I napravio je pun pogodak.
Pojavljivao se i u nehororističkim stvarima, čak i u nekim melodramama, no to je stvarno bilo rasipanje božanskog talenta i đavolskog izgleda, tako da preostalih 46 naslova nema neke posebne potrebe istaknuti. To neka ostane samo za one Schreck-entuzijaste koji će pretražiti gdje se to još može vidjeti njegova lubanja obavijena zlokobnim velom.
Preminuo je od srčanog udara 20. veljače 1936. u 56. godini, no zapravo je samo nestao nošen šišmišjim krilima u noći nad Bavarskom. Friedrich Gustav Maximilian Schreck.