PRIJE pedeset godina, od 15. do 18. kolovoza 1969., održan je glazbeni festival koji je promijenio svijet – Woodstock.
Michael Lang, idejni začetnik Woodstocka, napisao je knjigu o tom festivalu koji ni danas ne prestaje fascinirati svijet, a knjiga je odsad dostupna i na hrvatskom jeziku. Na 270 stranica Lang uz pomoć Holly George-Warren donosi priče i iskustva iz prve ruke o događajima, nastupima i svemu što se događalo tijekom ta, kako su ih kasnije opisivali, "tri dana mira i glazbe".
Lang u knjizi daje odgovore na mnoga zanimljiva pitanja, kao primjerice, zašto na Woodstocku nisu nastupali Bob Dylan, Stonesi, Beatlesi, Doorsi, tko je sve od velikih imena odbio pozivnicu te kakva je veza između Woodstocka i upaljača u zraku na koncertima.
Pripreme za festival
Pripreme za Woodstock bile su stresne od početka, opisuje Lang.
"Srijeda je bila još jedan kišni dan, pa su neki završni električni radovi bili kockanje sa životom. Stepenice prikolice odmah pored glavnog transformatora bile su pod naponom. Električari ih iz nekog razloga nisu uspijevali uzemljiti i svaki put kada biste zakoračili na njih - stresla bi vas struja. Požurili su osposobiti dizalo koje će nam služiti za prijevoz pojačala i opreme s mjesta istovara do pozornice, nekih desetak metara", opisuje Lang. Postavljali su ograde koje su, kako je kasnije saznao, neki skidali kako bi ljudi mogli slobodno ući.
"Do srijede, više nije bilo vremena za planiranje. Rješavate ono što se događa i radite s onime što imate. Ljudi bi nazivali i pitali: 'Kada ćete nešto poduzeti oko ovoga? Tu po mom polju tumaraju neki ljudi!' Ispregovarali smo s vlasnicima i obvezali se da ćemo otkupiti njihov urod. Posjetitelji bi jednostavno došli i počeli kampirati na njihovim poljima s alfalfom, uništavajući im usjeve. Ako su te izjave farmera bile točne i mogli smo ih provjeriti, onda smo i riješili problem. Logistički je sve izgledalo kao vojna operacija. Dinamika je identična - planirate koliko možete, osiguravate opskrbu robe i namirnica, kažete što vam treba i idete dalje", opisao je u knjizi Wes Pomeroy koji je sudjelovao u organizaciji.
"Posljednja 24 sata bila su utrka s vremenom. Timovi su cijelu noć dovršavali pozornicu i - taman kada je svanulo Sunce - napokon su postavili 12-metarsku platformu na svoje mjesto. Trebamo samo nastaviti i sve će biti kako treba. A kao odgovor na ove misli, u backstageu se pojavila predivna žena s velikom plastičnom vrećicom punom bijelog praha. Dobri Samaritanac naručio je pola kilograma kokaina za sve članove ekipe koji su radili cijelu noć i koji će, sad je posve sigurno, morati ostati budni cijeli vikend. Negdje oko osam ujutro, šefovi timova okupili su se u backstageu kod produkcijskih prikolica. Taman kada smo isipali prah na stol kako bismo ga raspodijelili, spustio se pljusak i kiša je lijevala kao iz kabla. Prije nego što smo se snašli, svjetlucave granulice postale su gnjecavi nered. Neki su probali spasiti što se spasiti može, a bijela je smjesa u potocima tekla prema tlu", opisano je u knjizi.
Zanimljivo je da je na Woodstocku zbog droge uhićeno oko 80 ljudi, opisuje se u knjizi. "To i nije puno s obzirom na broj posjetitelja", zaključio je Stan Goldstein.
Posjetitelji - živi organizam
"Posjetitelji su bili jedan živi organizam. Nije bilo ograničenja. Neki su bili posve goli, neki su bili napušeni, neki nisu, svakakvih ljudi je bilo. Bila je cool ekipa. Smiješna priča: jedan moj prijatelj ponio je dugačku lulu kakvu je imao Sherlock Holmes. Drška je bila dugačka tridesetak centimetara, a glava joj je bila golema i uvijek biste počeli kašljati kada biste je pušili. Nakon jednog lošeg uvlačenja dima, drugom prijatelju je prekipjelo, uzeo je lulu i zavitlao nekamo u rulju iza nas. Vlasnik lule se uzrujao i počeo vikati: 'Baci je nazad! Baci je nazad!' I odjednom se pojavila - nije se ni ugasila - i doletjela je ravno u glavu onog prijatelja koji ju je bacio. Instant karma!" opisao je jedan od posjetitelja.
Bez Doorsa, Dylana...
Na Woodstocku ipak nisu nastupali neki od najvećih zvijezda tog vremena. Lang u knjizi objašnjava i zašto.
"Nadali smo se da ćemo nagovoriti Donovana i Johnnyja Casha da nastupe, ali su nas odbili. Sjajna kantautorica Laura Nyro isto je bila na popisu onih koje želimo, ali zbog straha od javnog nastupa nije prihvatila našu ponudu", objasnio je.
"Na vrhu naših želja bili su i Doorsi, ali nakon što je Jim Morrison u ožujku uhićen u Miamiju, postao je paranoičan. Svom je menadžeru rekao da ne želi nastupiti na Woodstocku jer se boji da će ga netko ubiti tijekom nastupa", objasnio je Lang.
"Upoznao sam Ricka Danka i Richarda Manuela, a nekako sam se nadao da bi s njima mogao doći i Dylan. Nije bio na turneji od 1966., i nisam htio navaljivati. Mnogi iz kontrakulturnog pokreta su mu toliko toga natovarili na vrat, nisam mu htio dodati još tereta - pa ga nisam ni pitao. Naravno, htio sam i Beatlese, ali oni bi zasjenili sve izvođače. Uostalom, prestali su nastupati i bili su pred raspadom. John Lennon je imao veliki utjecaj na mene i uspio sam doći do njega preko Chrisa O’Della koji je radio u Appleu, novoj menadžerskoj tvrtki Beatlesa. Chris je surađivao sa mnom da ga probamo dovesti, ali u svibnju, Lennonu je zabranjen ulazak u SAD, jer je godinu dana ranije uhićen s manjom količinom narkotika", objasnio je pa nastavio: "Nixonova administracija nije ga puštala u zemlju zbog antiratnog angažmana i drugih prosvjeda. Bio sam veliki fan Stonesa, ali - kao i kod Beatlesa - dominirali bi festivalom i promijenili fokus poruke koju šaljemo. Smisao Woodstocka nije bio jedan bend ili nekoliko bendova. Naglasak je bio na ljude - i kako se ideje i glazba isprepliću u njihovim životima."
Problema su imali i s nastupom benda The Who.
"Subota je popodne. Menadžer Grateful Deada, Jon McIntire, i menadžer grupe The Who, John Wolff, stjerali su me u kut moje prikolice. Napetost raste. Posao koncertnog menadžera je da njegovi štićenici budu plaćeni prije nego što nastupe. 'Slušajte, dat ćemo vam ček', govorim im. 'Moći ćete ga unovčiti nakon vikenda. Vidite i sami što se događa - nema gotovine na festivalu. Nema ulaza, koncerti su besplatni, nije da ne znate...' 'Ne zanima me - ili ćemo dobiti gotovinu ili neće svirati', ponovio je Wolff. Dugujemo im drugi dio njihovog honorara: 3375 dolara Grateful Deadu i 6250 dolara grupi The Who. Ne znam kako ćemo prikupiti novac na vrijeme. 'Trenutno nemamo gotovine', ponovio sam. 'Ali dat ću vam ček s kojim možete u ponedjeljak ujutro otići u banku i unovčiti ga, bit će sve u redu, obećajem.' 'Jedino ako je certificiran', inzistiraju. Sjetim se kako bih ih mogao natjerati da njihovi štićenici ipak zasviraju. Negdje duboko u sebi, znam da Deadovci neće praviti problem; njihovi su prijatelji ovdje i svirat će bez obzira na sve. Jerry Garcia već je svirao na besplatnoj pozornici. S druge strane, The Who možda traže izgovor da ne nastupe. Još uvijek su ljutiti jer su pristali svirati na koncertu za koji će se pokazati da im je najvažniji nastup u karijeri. Otkako je Pete Townshend stigao, samo se mršti na svakoga i poprilično je nepristupačan. Ovo 'samo mir i ljubav' okupljanje očito nije za njega. Pogledao sam Wolffa i rekao: 'Ako stojiš iza svoje odluke, idem i službeno objaviti da The Who neće nastupiti jer nemamo gotovine da ih platimo'", opisao je Lang.
"Znam da su The Who bitni glazbenici i da su njihovi koncerti među najboljim nastupima uživo, pa je ovo svojevrsno kockanje. Mada mi je jasno da ionako ne bih službeno objavio tu vijest. Jer sa svim promjenama u line-upu i nastupima nenajavljenih izvođača, publika vjerojatno ne bi ni primijetila ako ih ne bude. Wolff i McIntire se međusobno pogledavaju. 'Zaboravi!', viknuo je Wolff prije nego što su odmarširali", stoji u knjizi.
Na Woodstocku je nastala tradicija paljenja upaljača na koncertima, otkriveno je u knjizi.
"Bilo je čarobno. Doživjela sam svoje prvo izvantjelesno iskustvo", opisala je posjetiteljica Melanie.
"Prelazila sam preko mosta do pozornice, napustila svoje tijelo i gledala odozgo. Vidjela sam samu sebe kako se penjem na pozornicu, sjedam i počinjem pjevati. Kiša je počela padati taman prije mog nastupa. Ravi Shankar je završio, a Chip Monck je preko razglasa rekao da ćemo otjerati kišu ako zapalimo svijeće. Kada sam završila svoj set, cijelo je brdo bilo puno malih treperavih svjetala. Ovo je bilo nevjerojatno iskustvo, bilo je nevjerojatno biti ondje, doživjeti sve te ljude kao da smo jedna velika obitelj. Woodstock je bio potvrda da je svatko od nas dio svakoga od nas.Te su zapaljene svijeće postavile tradiciju na koncertima koja traje do danas. Svijeće su postale upaljači, a upaljači mobiteli", kaže.
"Ovo je najpristojnijih pola milijuna ljudi koje možete zamisliti na kišnom, blatnjavom vikendu. Nije bilo tučnjava, ni bilo kakvih drugih incidenata", opisao je Lang atmosferu novinaru NY Timesa.
John Lennon jednom je rekao: "Nema puno osoba koje će primijetiti sve dobro koje je proizašlo iz posljednjih deset godina - Woodstock je najveće okupljanje ljudi oko bilo kakve druge ideje, a da nije rat. Nitko nikada nije imao tako veliku vojsku bez da je nekoga ubio ili da je prošlo bez krvničkih prizora kao kod Rimljana ili koga već. Čak je i na koncertima Beatlesa bilo više nasilja nego na Woodstocku."
Hrvatski prijevod Langove knjige možete pronaći pod naslovom "Woodstock - kako napraviti najveći festival na svijetu".