Prije 20 godina izašla je igra zbog koje su klinci ostajali budni do kasno u noć

Prije nekoliko dana navršilo se punih 20 godina od izbacivanja igre popularnije od mnogih kultnih filmova, knjiga i albuma. Znaju je i oni koji se u vrijeme prvog izdavanja nisu još ni rodili. Naravno, riječ je o GTA San Andreasu - tada revoluciji u bilo kojem obliku digitalne zabave, a danas kultnom klasiku koji se provlači kroz milijun pop-kulturnih referenci.

Svaki nastavak serijala Grand Theft Auto napravio je popriličnu eksploziju, ali nijedan toliku - San Andreas su igrali apsolutno svi. Sretniji klinci već su u početku imali Plejku 2 i prelazili misije do kasno u noć. Ostali su godinama kasnije skidali torrente i bili jednako sretni, jer su igricu (uz mala podešavanja) mogle vrtjeti i stare krame od kompjutera.

Razvoj San Andreasa krenuo je 2002. godine

Razvoj San Andreasa krenuo je 2002., nakon također vrlo uspješnog Vice Cityja. Igre su tada izlazile češće nego danas, pa se dvije godine za novi nastavak činilo kao puno vremena. Rockstar Games ih je odlično iskoristio - nećemo se zamarati tehničkim detaljima koji nikoga ne zanimaju, nego onime što je San Andreas uvelo u legendu.

Naime, razvojni tim želio je što vjernije prikazati ulični život Los Angelesa: fokusirali su se na rane devedesete koje su tamo bile prilično gadno vrijeme, obilježeno korupcijskim skandalima u policiji, epidemijom cracka, rasnim neredima i konstantnim puškaranjem između bandi. Zbog toga su developeri pogledali stotine filmova koji se bave tom tematikom.

Ipak, kako zamišljate prosječnog programera koji radi na razvoju igrica? Šmokljani koji dane provode pred ekranom s pepeljarkama na nosu trebali su uvjerljivo prikazati okorjele kriminalce koji pucaju jedni po drugima. To je nemoguća misija - srećom, bili su svjesni toga.

DJ Pooh jedan od producenata

Zbog toga je kao pojačanje došao DJ Pooh. Ovaj DJ i reper iz Los Angelesa je prije glazbene karijere bio član zloglasne bande Crips, zbog čega je bio vrlo dobro upoznat s dinamikom uličnog života. U ekipu je došao kao kreativni konzultant, ali mu je uloga bitno narasla pa je završio kao jedan od producenata.

"On je bio njihova veza s ulicama. Pooh je vodio tim po cijelom gradu i upoznavao ih s najtvrđim ljudima koje su mogli upoznati", rekao je Shawn Fonteno, jedan od glumaca u kasnijem nastavku za Rolling Stone.

Pooh je bio zaslužan i za dovođenje čovjeka koji je posudio glas Carlu Johnsonu, glavnom (anti)junaku igre - dok je pričao s reperom Young Maylayem, tim Rockstara je shvatio da je upravo on idealan kandidat za to. Budući da je Maylay bio relativno nepoznat, smatrali su da će njegova anonimnost CJ-u dati ljudsku notu.

S druge strane, među onima koji su posudili glasove nije nedostajalo ni glumačke ni glazbene kreme. Iza Tenpennyja, korumpiranog policajca i glavnog negativca, stajao je Samuel L. Jackson. Njegov partner, Pulaski, dobio je glas Chrisa Penna.

U drugim ulogama također su se našle zvijezde kao Faizon Love, Yo-Yo, Ice-T, Charlie Murphy, David Cross, James Woods, MC Eiht… Ovako moćna postava do tada je bila moguća samo u visokobudžetnim filmovima.

Opsesija detaljima ponekad je otišla do krajnjih granica

Podsjetimo, industrija videoigara u to vrijeme nije bila ni blizu velika kao danas - razvojni budžet bio je malo ispod 10 milijuna dolara. Za usporedbu, prošlogodišnji Monopoly Go koji je razvijen isključivo za mobitele potrošio je 500 milijuna samo na marketing.

Dakako, dovesti nekoliko celebrityja nije bilo dovoljno da San Andreas ostane zabilježen kao jedna od najboljih igara svih vremena. Ogromno vrijeme i trud uloženi su u čak 101 misiju i još milijun detalja koje su igrači otkrivali godinama.

Opsesija detaljima ponekad je otišla do krajnjih granica - na primjer, developeri su proučavali način hodanja različitih bandi i onda ih uvrstili u igru. Tako i u San Andreasu svaka banda hoda na svoj način, za nijansu različit od drugih.

Što je vinulo San Andreas u zvijezde?

Ono što je presudilo i vinulo San Andreas u zvijezde bila je sama igrivost - svatko je mogao rješavati kreativne i zabavne misije, a kad mu dosadi, ima mogućnost jednostavno uzeti bazuku i raditi kaos po gradu. Igračima se otvorio cijeli jedan svijet u koji su mogli pobjeći na sat ili dva kad bi im bilo dosta onog stvarnog.

Pomoglo je i odlično pisanje. Kroz urnebesne izmjene među likovima i satirične emisije na radiju scenaristi su uspjeli izbalansirati društvenu kritiku i potpunu parodiju. Naravno, bilo je ponešto kritika zbog prikaza nasilja, seksa i rasnih stereotipa, ali sve je bilo izvedeno toliko dobro da je reputacija igre ostala neokrznuta.

Ni preporuka da mogu igrati samo osobe starije od 18 nije ništa promijenila. Doba piraterije već je naveliko počelo, a stare norme i ideje o odgojnim sadržajima su se raspadale preko noći. Samo legalnih primjeraka prodalo se preko 27 milijuna do 2011. godine.

Ubrzo se pojavila i cijela vojska hobista koji su od igre napravili… Što god ih je bilo volja. Do danas su napravljene tisuće (ako ne i deseci tisuća) modova pomoću kojih se nered u Los Santosu može dovesti do neslućenih razina.

Tu su i razni piratski multiplayeri, koje originalna igra za PC nije imala. I danas, punih 20 godina nakon premijere, na njima su aktivni deseci tisuća igrača. Snimke igranja i eksperimenata na YouTubeu također bez problema dostižu stotine tisuća pregleda, a internet je preplavljen memovima i referencama. To vjerojatno govori dovoljno o vjernosti publike i mainstream utjecaju koji je San Andreas ostvario.

Izuzetno se rijetko dogodi da neki proizvod nadraste sve okvire svog formata, obilježi nekoliko generacija i trajno se ukorijeni u pop-kulturi. GTA San Andreas uspio je sve od navedenog. Možda je obljetnica dobar povod za još jednom nostalgično prijeći misije… All we had to do was follow the damn train, CJ!