Foto: Press
PORNIĆI su bili jedna od prvih, ako ne i prva stvar na koju ste pomislili kada su se u medijima sve češće počele pojavljivati priče o VR uređajima. Na kraju krajeva, niste imali ni vremena sami pomisliti na to jer pornografija je i bila jedan od prvih povoda zbog kojih se u medijima VR uopće spomenuo.
I to uopće nije preveliko iznenađenje. Pornografija je od samih početaka pravila društvo velikim tehnološkim koracima i gurala ih u mainstream. Plaćanje preko interneta? Porno stranice. Streaming? Porno stranice. Popularizacija VHS-a i DVD-a? Pornići.
Tako će vjerojatno biti i s VR uređajima jer koliko god pokušavali progurati proizvod video igrama, možete biti sigurni da će porno sadržaji to učiniti 100 puta učinkovitije jer napucavanje u virtualnoj stvarnosti djeluje zanimljivo, ali orgije u virtualnoj stvarnosti još zanimljivije.
Ukratko, ulazimo u novu eru uživanja u pornografskom sadržaju, a ovog smo puta u filmu.
Kol'ko to košta?
No, tehnologija je s druge strane i naštetila biznisu. Prvenstveno zbog toga jer živimo u vremenima kada je više-manje sav pornografski sadržaj besplatan. Piraterija je pokopala ideje o velikoj zaradi, fizičke kopije pornića su postale smijurija kao i fizičke kopije bilo čega, plaćanje sadržaja je postalo nezamislivo, a 3D nije polučio očekivani interes.
Ipak, u VR uređaje polažu se velike nade.
"Isprobali smo Google Cardboard u siječnju 2015. i šokiralo nas je koliko je to dobro izgledalo. Nismo mogli vjerovati koliko je to drukčije i imerzivno iskustvo. Mogla bi to biti sljedeća evolucija u industriji za odrasle", oduševljeno je izjavio Todd Glider, izvršni direktor BaDoinka, najpopularnije stranice za VR pornografiju.
Čak je i PornHub koji je inače prilično darežljiv, ograničio količinu besplatnog VR sadržaja i sveo ga na tek tridesetak videa.
I dok se sadržaj plaća, sami uređaji prilično su pristupačni, a već spomenuti Cardboard i Samsungov Gear svakako su najjeftinije varijante.
Kako se VR pornići snimaju?
Snimanje VR pornjave je mukotrpan posao, a dolazak VR-Ready kamera poput Jaunt One još se uvijek nestrpljivo iščekuje.
U nedostatku boljih rješenja, scene ševe istovremeno se snimaju iz brojnih kuteva kako bi gledatelju omogućile da pomiče glavu u svakom smjeru i osjeća se kao da je stvarno tamo. Uz sve to, 60 FPS je minimum potreban da biste bez osjećaja mučnine uživali u snimkama.
Snima se GoPro kamerama koje na glavama nose glumci (gotovo 90% sadržaja je još uvijek iz muške perspektive), a rezultat su snimke koje vam omogućuju da mičete glavom i ništa više od toga. Neki se trude prilagoditi priču ograničenjima pa je glumac (to jest, gledatelj) privezan za krevet pa ne može ustati.
Dodatni problem su i poze jer ako se VR kamera miče, a vaša glava stoji na mjestu, to izaziva mučninu. Sve to, naravno, izaziva i velike probleme glumcima i glumicama.
"Snimanje VR scena je daleko fizički izazovnije jer glumac se ne smije micati pa je većina toga na meni. Malo je čudno i to što ne smije govoriti pa ispada kao da pričam sama sa sobom. Sve djeluje jako neprirodno", govori Christie Stevens koja je snimila već dva BR pornića za BaDoink.
Teledildonika? Što je to?
S brojem fanova raste i broj, ali i kvaliteta filmova.
Jedan od sljedećih većih koraka su "teledildonic" uređaji koji bi trebali poboljšati uživanje u ovakvom sadržaju. Primjerice, kad vas netko dodirne ili lizne u filmu, vi to osjetite u stvarnosti.
Nizozemska kompanija Kiiroo specijalizirala se upravo za ove igračke, a izraz teledildonics odnosi se na igračke za seks koje šalju signale koji dolaze s drugog uređaja ili su programirani u videe.
Kiiroo izdaje i vlastite 2D snimke, ali udružili su snage s BaDoinkom pa će se uživanje u VR sadržaju uskoro podignuti na višu razinu. Ukratko, treba puno vremena i preciznosti da svaki ubod koji vidite na ekranu kvalitetno osjetite i u stvarnosti.
Dakle, namjena je mnogo, ali vidi se koliko bi korisno moglo biti u ovom okruženju.
Samo prolazni trend ili samo korak prema nečem većem?
Iako djeluje kao nešto revolucionarno, pravo je pitanje radi li se samo o prolaznom trendu ili novom terenu koji još valja adekvatno istražiti.
"Svi su fascinirani prve dvije minuta, ali na kraju se vraćaju običnoj pornografiji", tvrdi Brian Shuster, izvršni direktor Red Light Districta.
Postavlja se pitanje može li 3D pornografija parirati običnoj pornografiji zbog svoje nepraktičnosti ili će na kraju biti podjednako zastupljeno.
Shuster sanjari o sljedećem velikom koraku - hologramima. Glumce bi snimile posebne kamere u svim mogućim pozama, a konačni rezultat bili bi hologrami koje možete poševiti koji bi bio sinkroniziran s napravom poput Onyxa.
Ovo otvara nove mogućnosti, a jedna od njih je i zarada za glumce i glumice koji se zahvaljujući novcu koji bi im se isplaćivao svaki puta kad ih netko "virtualno poševi", mogli zarađivati ne samo nakon izlaska iz porno biznisa već i ako u taj biznis nikada zapravo ne bi ni ušli. Barem ne na klasičan način.
Što dalje?
Uzmemo li sve u obzir, VR pornografija zasad ima mali broj fanova, a veće ideje još uvijek ne djeluju pretjerano ostvarivo.
Međutim, realno je da će VR tehnologiju mnogi upoznati upravo preko jeftinih uređaja poput Cardboarda i besplatnog porno sadržaja, a nakon toga mogli bi se odlučiti i na skuplje opcije.
Kao što Mashable u svom velikom tematskom tekstu napisao, trenutna istraživanja tržišta pokazuju da je najveći interes onaj za video igrama, ali u obzir valja uzeti i to da mnogi neće javno priznati da im je osnovni razlog kupnje gledanje pornjave, a ni kompanije poput Oculusa i HTC-a neće u promociju uključiti priče o VR drkici.
VR neće pomoći pornografiji da postane više mainstream nego već jest, ali VR će itekako odjeknuti u ovim krugovima. Jedino je pitanje hoćemo li dugo čekati da se to dogodi.