"Film Proslava vrlo je lokalna priča, no i inozemna publika prepoznaje iste matrice, načine na koji ideologije oblikuju ljude, o čemu se osobito danas mora govoriti", rekao je Bruno Anković, koji je taj svoj dugometražni prvijenac predstavio na ovogodišnjem Zagreb Film Festivalu.
Nakon petnaestak filmskih festivala na kojima je film prikazan, redatelj kaže kako svijet od Drugog svjetskog rata nije bio gore mjesto. "Pripremaju se mrakovi i čudne stvari, ratovi, krize. Ljudi prepoznaju da postoje neki problemi i zato dobro reagiraju na film koji nije ni jednostavan ni lagan, ali propituje i pobuđuje na razmišljanje", istaknuo je Anković.
"Uznemirujući pogled u prošlost kao upozorenje sadašnjosti"
Nastao prema istoimenom romanu Damira Karakaša, film prati Miju od djetinjstva u siromašnoj ličkoj sredini prije Drugog svjetskog rata do trenutka kada se kao pripadnik poražene vojske skriva od partizana u šumi jer se ne smije vratiti u rodno selo.
Taj "uznemirujući pogled u prošlost kao upozorenje sadašnjosti", pokazuje same korijene ekstremnih ideologija, kako i zašto netko kome se u životu od početka ne nudi previše opcija za bolji život u presudnom momentu odabire onu pogrešnu.
Anković vjeruje kako je i danas moguće da se netko iz neznanja prikloni određenoj ideologiji jer, primjerice u Rusiji postoje sredine u kojima se živi kao prije sto godina, a kada se u Njemačkoj glasače "vrlo jasne nacističke stranke AfD" pita zbog čega ih biraju, odgovori su jednostavni - strah od inflacije, budućnosti, rata, pa čak i od korone i zelenih politika.
"Populizam je jako sličan onome iz vremena naših djedova i očeva, samo su alati možda malo drugačiji", ustvrdio je.
"Mi smo antifašisti i time se ponosimo"
Po njegovim riječima, dio publike će možda pomisliti da film traži opravdanje za glavnog lika, no to nije tako. "Pokušali smo sami sebi objasniti zašto netko ulazi u to u ono doba. Film ne pokušava napisati povijest, niti je to nama potreba ili želja, mi smo apsolutno antifašisti i time se ponosimo."
"Mi smo filmom, kao i Karakaš knjigom, željeli pokazati plodno tlo na kojem nastaje taj užas i pokušati naročito mladima koji danas svašta čitaju, čuju i ne razmišljaju previše ukazati kako je to bilo nekad", istaknuo je.
Anković smatra kako film ne može promijeniti svijet, ali netko će ga vidjeti i iz njega nešto iščitati, pa planiraju uz projekcije održavati i popratna događanja kojima bi se ušlo dublje u temu.
"Ne možemo u filmu dati odgovore, ali umjetnost može krenuti u javni prostor i postavljati pitanja. Nije dovoljno objašnjeno zašto danas mladi ljudi Tinu Ujeviću stavljaju ustašku kapu, možda bi to trebalo pitati sociologe, no jedno od objašnjenja je i ovaj film", zaključio je.
Film posvetio djeci
Zato film posvećuje djeci, u nadi da će biti pametnija i da neće ponavljati greške naših djedova, očeva i nas samih.
Bruno Anković (Split, 1976.) nakon studija na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu režira kratke i dokumentarne filmove te TV formate. Od 1999. režira reklamne spotove i dobiva niz strukovnih nagrada i priznanja.
Proslava, njegov debitantski dugometražni film, premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma, dok je u Puli ovjenčan s čak četiri Zlatne arene, uključujući i onu za najbolji film te nagradom Kino Mreže.
Film je otvorio 22. Zagreb Film Festival, za što redatelj kaže da je velika čast, ali i pokazatelj kako taj festival pazi na hrvatski film. Na ZFF-u će se prikazati još jednom, u nedjelju, 10. studenog. U hrvatska kina stiže 14. studenog, a očekuje ga i niz sudjelovanja na svjetskim filmskim festivalima.