Shamso iz Brkova za Index: Ako se nastavi ovako, za više ću Hrvata svirati u Dublinu nego u Osijeku

Foto: Goran Kovačić/Pixsell

U OVOJ fazi više nije potrebno raspredati priče o Brkovima niti fenomenu benda koji je bez prisutnosti u mainstreamu uspio održati rasprodani koncert u maloj dvorani Doma sportova.

U travnju ih čeka još veći koncert u beogradskoj Hali sportova, a 8. i 9. travnja na redu su dva koncerta u Tvornici u sklopu promocije njihovog nedavno izdanog albuma "Torzo Dade Topića".

Sve su to savršeni razlozi da popričamo sa Shamsom koji nam je ispričao sve o novom albumu, prodaji, politici, ali i daljnjim planovima za bend.

"Torzo Dade Topića", odličan naziv, a objasnili ste da njegov torzo "simbolizira stvaralačku snagu rock'n'rolla". Kako je na naziv reagirao Dado?

Postoje dvije reakcije za koje znamo. Jedna je kod nas na Fejsu u komentarima (a naknadno smo doznali da se radi o njemu), a napisao je da će rado poslušati naše pjesme i jasno mu je da se ne radi o nekoj sprdnji. A nama je to čast jer čovjek je ipak dugo na sceni i tijekom godina se nije kompromitirao odlascima u raznorazne farme, kasarne i kokošinjce.

Druga je reakcija bila u jednoj radijskoj emisiji i isto je bila pozitivna.

Album je već neko vrijeme vani, kakve su reakcije?

Pa sudeći prema reakcijama koje smo vidjeli, 90% toga je pozitivno, a i brojke na downloadu su više nego dobre. I na spotovima se u deset dana skupilo preko 100 tisuća gledanja, a i tamo su dobri komentari. Naravno, ima i ovih drugih koji nas mrze, ali to je zapravo dobro jer volimo te krajnosti, ili smo bogovi ili nam psuju majku.

Osobno mi je ovo najbolji naš album.

Pričaju li da ste mekši ili da ste se "prodali" zbog nastupa u Domu sportova? Tako to inače ide.

Ma pratim dosta scenu i razgovarao sam s dosta kolega i svi koji su već neko vrijeme na sceni imaju tam problem. Mnogima govore da su se prodali pa sam ja prošle godine predložio da javno objavimo da smo se prodali tako da odmah riješimo tu situaciju.

A zapravo za to nikad nismo ni marili. Mi smo obični amateri koji su stavili pjesme na internet, nitko nas ne gura, nitko nije uložio u nas i sve radimo sami tako da svi takvi komentari nemaju smisla.

Ali govore nam puno gore stvari nego da smo se prodali, govore nam da crknemo od raka, da smo najgori izrodi na svijetu i dabogda nam kuća izgorila.

Nemam problema s tim jer takvi su ljudi. Onih prvih 100 fanova smatra da je to njihovo i kad postane masovno, onda kažu: "Eh, kad sam ja to slušao, ovi nemaju pojma".

Kritičar tvrde da ste ovog puta ozbiljniji? Je li to bila namjera?

Ne, nikad nemamo neke posebne namjere što se albuma tiče, a i nema namjere da postanemo ozbiljniji. Ipak, pokušavamo biti malo profesionalniji. Kad se dogovorimo da ćemo se naći tu i tu, da se tamo i nađemo. S te se strane trudimo biti ozbiljniji.

Dom sportova je iza vas. Neki tvrde da je to vrhunac i da nakon toga nema dalje. Kako vi gledate na to?

Iskreno, mi nismo znali ni koliko tamo stane ljudi. Do tada nam je rekord bio Boogaloo s 1700 ljudi, a kad su nam rekli da tamo stane tri i pol, četiri tisuće ljudi, nama je to djelovalo previše jer činilo nam se da ni nemamo toliko publike.

No, na kraju smo uspjeli, a tad smo i počeli shvaćati neke stvari. Tko je čiji menadžer, koliko ljudi stane u koji klub, ali ono najvažnije - psihologiju tih velikih dvorana.

Neki ljudi jednostavno nikad neće doći na neke naše koncerte u manjim klubovima jer vjeruju da je tamo sve prepuno narkomana, ali zato će u Dom sportova doći. Tamo će lakše otići različiti profili ljudi koje inače nemamo na koncertima, a slušaju nas.

Lova u većem prostoru je bolja, ali što vam je kao punk bendu jača špica, takav masovniji koncert ili manji klupski? Gdje se više osjećate "kao doma"?

Sve mi na kraju ovisi o atmosferi. Radi li se o klubu ili dvorani mi je potpuno nebitno. Iako, veliki prostori dolaze s većim pritiskom pa cijeli dan razmišljaš o 100 problema i tehničkih pitanja, a s tim se ne susrećeš u klubovima.

Hrpa srvari o kojima ne razmišljaš, od više intervjua koji dolaze s većim prostorima do gitarista kojem, zato što se radi o većem koncertu, dolazi tetka pa mu to stvara pritisak.

S druge strane, bude i velikih koncerta na kojima je atmosfera loša kao i nastupa u malim selima gdje te strah da te ne pojede mevjed, a atmosfera bude ludilo.

Postoji li neki presudni trenutak kad vam je postalo jasno da imate "recept" i da će to funkcionirati?

Postoji nekoliko trenutaka. Prvi je kad smo shvatili da ljudi znaju tekstove naših pjesama, drugi je da dođeš u neko malo mjesto i shvatiš da te znaju i oni za koje misliš da neće imati pojma tko si, a na kraju vidiš i po profilu ljudi koji te zovu.

Prvo ti se javljaju samo fanovi, najčešće pijani likovi koji te zovu da dođeš nastupat' za gajbu piva, a onda se odjednom pojave i oni koji s tobom pričaju u stilu "gospodine, ovo, ono".

Sad ste već neko vrijeme na sceni i na sve možeš gledati s malim odmakom. Zašto misliš da je toliko ljudi popušilo Brkove? Koketiranje s narodnjacima ili ipak nešto drugo?

Problem na ovim prostorima uvijek je bio da su se ljudi bave poslovima kojima se ne bi trebali baviti. Šofer postane general, poštar je poslovođa i tako dalje. Mi smo se trebali baviti ovim.

I nikad nije samo jedan, uvijek postoji više faktora. Nismo oduvijek koketirali s narodnjacima, a i kad jesmo nismo uvijek punili prostore i imali hrpu koncerata. 2009. smo imali samo sedam i svi su bili u okolici Zagreba. Dvije godine kasnije svirali smo 25 i samo je jedan bio u Zagrebu.

Dosta bendova koketira s tim zvukom, ali ne ide im. Mislim da je stvar u tome da ljudi osjete kad je nešto stvarno i iskreno, to ne možeš lažirati. Na kraju krajeva, mi bismo htjeli svirati narodnjake, ali ne znamo dobro pa sviramo ovako. Nema glumatanja i to je to. A i ekipa smo. Nismo gažeri koji se inače ne druže.

Isto tako, ljudi vole kad dođemo i jebemo majke.

Najlakše je napisati "to je zbog narodnjaka" i nitko više ništa ne propituje...

Ma najgori su muzičari koji nisu uspjeli. Ja volim kritiku i ako je dobro napisano, nemam problema s tim, ali kad naiđem na neke bedastoće koje posebno nemaju veze s vezom, odem proguglati ime kritičara i vidim da svira u nekom bendu.

Publika vam se na koncertima zna oteti kontroli, ima li kakvih svježih anegdota s nastupa?

Uf, toga ima stalno. Svaki put kad me pitaju za neku anegdotu ne mogu se u tom trenutku sjetiti pa se sjetim kasnije i bude mi žao. Ali bilo je svega, kad smo svirali u Rijeci vidio sam nešto što nikad nisam vidio. Dakle, ovi u prvim redovima doslovno su zgužvali ogradu ispred bine. To je na kraju izgledalo k'o klupko.

Pjesma koju ste posvetili šefu privukla je dosta pažnje, ima li neka posebna priča iza toga?

Ja sam radio od svoje 16. godine i svi moji šefovi zajedno nisu imali škole kao ja, a ja sam uvijek bio na dnu te ljestvice. I najgore je to da nikad nisam imao problema s ovima na vrhu nego s ovima između. Ti su najgori jer nisu kvalificirani, a zbog svog neznanja i nemoći, ali i ambicije i želje da zadrže službeni auto i neke beneficije, počinju divljati i iživljavati se na onima ispod sebe.

Da bi ti stvorio situaciju u kojoj te ljudi poštuju moraš imati neka znanja ili barem biti voljan to naučiti i tako primjerom pokazati drugima kako se to radi. Ali oni to ne rade pa se zbog frustracije iživljavaju.

E sad, ja sam se uvijek imao potrebu fizički obračunavati s takvima, ali s vremenom sam naučio da je možda bolje to odraditi kroz pjesmu.

Sad živiš samo od mjuze ili još postoje neke veze s tim "9 do 5" svijetom?

Ne, prestao sam raditi, dao sam otkaz i sad radim samo to. To jest, nije da radim. Nekad se osjećam kao da bih trebao uzeti i raditi još nešto, ali onda shvatim da i s ovim imam hrpu obaveza samo što to ne doživljavam kao posao.

Teška odluka?

Da, jako sam dugo razmišljao o tome da dam otkaz, ali po prirodi sam skroman, ne kupujem marke, ne nosim to pa mi ne treba puno i znao sam da se ovom želim posvetiti i da ću požaliti ako to ne pokušam sad. A i znam da ako ne riskiraš nikad nećeš promijeniti situaciju.

Ok, lako je govoriti jer neki su ljudi u kreditima, ali ja tad nisam bio. I to je olakotna okolnosti. Kao i to da su mi neki ljudi oko mene bili podrška. Isto tako, ne bi mi bio problem danas-sutra, ako sve propadne, uzeti metlu u ruke, čistiti i raditi taj posao.

Imam manje nego sam imao kad sam radio, ali meni je više nego dovoljno. I možda ću morat' prodat' i auto, ali to mi nije problem jer to da se baviš onim što voliš mi nitko ne može platiti.

Dosta se ljudi nedavno uzjebalo kad je Kekin izbacio svoju pjesmu i mnogi su odlučili odgovoriti pjesmom. Kako se tebi svidjela?

Pazi, nisam još imao prilike razgovarati s njim, ali čim se nađemo, pričat ćemo. Ja sam to poslušao i nije mi se svidjelo, ali ne bi mi palo na pamet pisati bilo što.

Jedna stvar koju ja zamjeram ljudima na vlasti je to da tu priču vraćaju u prošlost i podjele na "mi i oni" zbog nedostatka argumenata i pravih rješenja. Ljudi se iseljavaju, a vi pričate o ustašama i četnicima. Boli me kurac. 2016. je. Pola Slavonije se iselilo, nećemo uskoro imati za koga svirati. Ako se nastavi ovako, za više ćemo Hrvata svirati u Dublinu nego u Osijeku. A oni pričaju o '45. A ovi što su otišli neće se vraćati. Zašto bi se i vraćao iz Dublina? Lik je tamo otvorio firmu s 40 eura i dva papira. Pa nema šanse da se vrati.

Nijemci koji su u ratu bili agresori danas odmaraju u Rovinju i zajebavaju, a moj susjed koji je isto godište, evo ga, kopa po kontejneru. A mi i dalje pričamo o '41. i '45. Zašto Nijemci o tome pričaju?

E sad, jedino ne znam zašto se Mile tim bavi. A da je izazvalo buru, to me ne čudi jer to su teme s tih najnižih slojeva. Dokle više? 

Koliko vi često dopuštate politici da uđe u tekstove?

Pa u biti rijetko dopuštamo, ali zna se tu i tamo pojaviti. Imamo pjesme "Naša mala zemlja" ili na novom "Cirkusko kopile" koja je odgovor svima koji su me zvali i govorili "ti si naš". Nude ti koješta, a ja to ne želim i neću dopustiti. Imam neko ogledalo u kući. Ne gledam se često u njega, ali kad poželim, bilo bi dobro da to mogu učiniti.

A i nemam tu lokal-patriotsku crtu jer stranac sam gdje god da dođem.

Iako se ponekad bavim politikom u tekstovima ne dopuštam politici da uđe u glazbu. Čak i da se 100% slažem s nekim programom, poželim li se baviti politikom, kandidirat ću se, a ne nastupat na predizbornim skupovima.

A jesu li vam se zbog toga zatvorila neka vrata?

Pa ne, ali čujem te neke priče za koje nisam siguran ni jesu li istinite. Dakle, neki tvrde da postoje te priče da ne možeš dalje napredovati na sceni ako nemaš neke jake veze i ako nisi dobar s nekim lobijima. To mogu biti neke reklame ili nastupi u nekoj dvorani. Primjerice, veze s gradonačelnikom pa ja dođem Bandiću i sagnem se i Bandić me naguzi pa mi se onda otvore neka vrata.

Međutim, mi nismo u tim pričama i nas to ne dira jer nismo konkurencija pop prikazama i ne ulazimo im u tanjur ni novčanik.

Postoje li, s obzirom na korištenje narodnjaka, neke razlike između publike i tome kako prihvaćaju određene pjesme u HR, SR i BiH i ima li neka zemlja bivše Juge gdje vas nisu popušili?

Ne bih ulazio u te generalizacije jer glupo mi je sad reći, ne znam, "Slovenci su ovakvi ili onakvi". Kad sam bio klinac za Slovence su mi rekli da su škrti pa sam jednom otišao u Pulu na Monteparadiso, baš potrošio posljednjih sedam kuna na kečap i onda upoznao ekipu Slovenaca i oni su me častili dva dana. A kad sam se vratio svojima sam rekao da jedu govna jer su Slovenci zakon.

No, da se na izmotavam. Najbolje je u Hrvatskoj i Srbiji, u BiH isto, ali je tamo situacija loša ekonomski. Slovenija je dobar u naletima. Nekad im se zalomi, ali nisu ludi ko u tu. Makedoniju smo jednom odradili, a Crna Gora je isto bio festival pa mi nije najjasnije kako reagiraju jer imaš masu publike koja nije došla zbog tebe samo.

Ali ono što je zakon je Bugarska. Bugari su izvrsno reagirali i imaju odličnu publiku. Sad idemo u devetom mjesecu ponovno. Ja sam uvijek mislio da je to neki nastavak Balkana, ali u Sofiji uđeš u kafić i da ne znaš, mislio bi da si u Londonu.

Budući da često ističete starije narodnjačke favorite, kako vam se sviđaju novi turbofolkeri i postoji li neki od njih koji vam je upao u uho?

Ima. Bila mi je prije godinu dvije dobra ona od Milice Todorović "Moje zlato". Ima i ona od Nikolije "Alkohola litar". To je takva brutalna pjesma.

Nevjerojatna mi je cijela ta scena. Kad sviram sve te pjesme vidim da postoji određena "tonalitetna špranca". Sve pjesme zvuče isto.

Severina ima "Uno momento" i takvih je pjesama sto i sve zvuče isto. To mi je zakon. Uopće ih to ne smeta. Imaju scenu na kojoj se nitko nikom ne pravda. Rokeri se s druge strane stalno žale da su im narodnjaci oteli publiku, a ovi se na ništa ne žale. Samo fešta.

Prerano je govoriti o novom albumu, ali kakvi su daljnji planovi? Postoji li s obzirom da ste sad bend s prekriženim Domom sportova, neki planovi za zaokret u zvuku?

Ja imam nekih planova, ali ne vjerujem da će ovi moji naučiti bolje svirati tako da ćemo mi nastaviti udarati kao i do sad.

A ja imam tih nekih ideja. Ne znam bi li otkrivao, ali kao što smo imali album "Brkati gosti", bilo bi super da napravimo i "Brkovi u gostima" pa da presviramo na svoj način neke pjesme nekih rokera. To bi bila moja provokacija i mali napad na njih. Nekima bi se svidjelo to, ali siguran sam da nekima ne bi.

Inače, imam ja još pjesama za jedan album, ali pitanje je kad ćemo imati vremena jer sad su ti koncerti i ne znam kad ćemo snimati. Do siječnja sigurno ne.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.