U današnje vrijeme, mnogi ljudi vole vjerovati da su tolerantni i otvoreni prema različitim kulturama, vjerovanjima i životnim stilovima. Međutim, podaci često govore drugačiju priču. Pitanja poput imigracije, vjerske različitosti, seksualne orijentacije i rodne jednakosti često su područja u kojima se pokazuje stvarni stupanj tolerancije unutar europskih društava.
Što znači biti tolerantan?
Tolerancija se često definira kao spremnost prihvatiti razlike i omogućiti ljudima slobodu da izraze svoja uvjerenja i načine života, bez da ih osuđujemo ili isključujemo zbog tih razlika. Iako se mnogi slažu s ovom definicijom u teoriji, praksa pokazuje da je situacija složenija. Tolerancija ne podrazumijeva samo pasivno prihvaćanje, već i aktivnu podršku i razumijevanje.
Prema izvješću Eurobarometra, koje redovito provodi ankete o društvenim stavovima u zemljama članicama EU, pokazalo se da postoji značajan jaz između onoga što ljudi vjeruju da su, i onoga što stvarno čine. Na primjer, mnogi ispitanici tvrde da podržavaju jednakost svih ljudi, ali brojke o diskriminaciji i isključenju manjinskih skupina pokazuju drugačiju sliku.
Stanje tolerancije u EU prema različitim skupinama
U nastavku su predstavljeni ključni podaci iz različitih istraživanja koja su analizirala toleranciju prema različitim društvenim skupinama unutar EU-a.
Imigranti i rasne manjine
Jedan od najvećih izazova za europsku toleranciju posljednjih godina je porast imigracije, osobito tijekom migrantske krize koja je započela 2015. godine. Prema podacima Eurostata, broj migranata izvan EU-a značajno je porastao, a s time su porasle i napetosti oko pitanja integracije i prihvaćanja novih građana.
Prema podacima Eurobarometra iz 2020. godine, 45% građana EU-a smatra da imigracija izvan EU-a donosi više problema nego koristi. Ovaj podatak ukazuje na podijeljene stavove o imigrantima, unatoč formalnim politikama koje potiču integraciju i socijalnu inkluziju. Nadalje, zemlje poput Mađarske, Poljske i Italije pokazuju značajnu razinu netolerancije prema imigrantima, dok zemlje poput Švedske, Nizozemske i Njemačke pokazuju višu razinu prihvaćanja.
Međutim, stvarnost na terenu pokazuje da imigranti i dalje doživljavaju visoku razinu diskriminacije, posebno u područjima poput zapošljavanja, obrazovanja i stanovanja. Europska agencija za temeljna prava) izvještava da čak 39% imigranata iz Afrike doživi rasnu diskriminaciju u Europi, a taj postotak je još viši među imigrantima iz muslimanskih zemalja.
Vjerske manjine
Vjerska raznolikost također je jedno od ključnih područja gdje se tolerancija u Europi ispituje. Prema Pew Research Centeru, broj muslimana u Europi konstantno raste, a s time dolazi i sve veći broj izazova u smislu prihvaćanja ove vjerske skupine.
Podaci Eurobarometra pokazuju da oko 30% Europljana ima negativan stav prema muslimanima, a taj broj značajno raste u zemljama poput Češke, Slovačke i Bugarske. Islamska zajednica često se suočava s predrasudama, stereotipima i diskriminacijom, što je dodatno pogoršano političkim narativima koji povezuju imigraciju s terorizmom i radikalizmom.
S druge strane, židovske zajednice diljem Europe također doživljavaju porast antisemitizma. U nekim zemljama, poput Francuske i Njemačke, zabilježen je porast antisemitskih napada i uvreda, što ukazuje na ozbiljne izazove u izgradnji društva koje uistinu poštuje vjerske različitosti.
LGBT+ zajednica
Jedno od područja gdje je postignut značajan napredak u toleranciji u EU-u je prihvaćanje LGBT+ zajednice. U mnogim zemljama, prava LGBT+ osoba su zakonski zaštićena, a brak i partnerstvo između osoba istog spola legalizirani su u 16 od 27 članica EU-a.
Međutim, prema Agenciji Europske unije za temeljna prava, i dalje postoji visok stupanj diskriminacije LGBT+ osoba. Gotovo 43% LGBT+ osoba prijavilo je da su doživjeli neku vrstu diskriminacije ili zlostavljanja u posljednjih godinu dana. Situacija je posebno teška u zemljama poput Poljske i Mađarske, gdje su političke stranke i vlade aktivno promovirale anti-LGBT+ stavove, što je dovelo do porasta netolerancije i nasilja.
Rodna ravnopravnost
Iako EU snažno zagovara rodnu ravnopravnost, podaci pokazuju da u stvarnosti postoje značajne prepreke. Prema izvješću Europske komisije o rodnoj ravnopravnosti, žene u EU-u i dalje zarađuju u prosjeku 14% manje od muškaraca za isti posao, a zastupljenost žena na rukovodećim položajima i dalje je vrlo niska.
Osim toga, žene su češće žrtve nasilja, osobito obiteljskog nasilja. Europski institut za ravnopravnost spolova izvještava da je jedna od tri žene u EU-u doživjela neki oblik fizičkog ili seksualnog nasilja, što ukazuje na duboko ukorijenjene rodne stereotipe i nejednakost.
Razlozi za netoleranciju
Brojni faktori doprinose relativno niskoj razini tolerancije u nekim dijelovima Europe. Prvi je strah od nepoznatog i nedostatak informacija. Kada ljudi nemaju izravne kontakte s pripadnicima drugih skupina, skloniji su vjerovati stereotipima i predrasudama koje se često šire putem medija ili političkih diskursa. Politički populizam također igra veliku ulogu u porastu netolerancije. Stranke koje se protive imigraciji i promiču nacionalističke ideje često koriste strah i nesigurnost kako bi pridobile glasove, što dodatno polarizira društva.
Kako bi se potaknula veća tolerancija u europskim društvima, potrebno je uložiti napore na nekoliko razina. Obrazovanje je ključni alat u borbi protiv netolerancije. Uvođenje programa koji promiču međukulturni dijalog i razumijevanje može pomoći u smanjenju predrasuda i stereotipa.
Također, važno je osigurati dosljednu provedbu zakona protiv diskriminacije i osigurati zaštitu svih manjinskih skupina. Na političkoj razini, potrebno je poticati dijalog i suradnju između različitih zajednica, umjesto da se politički kapital gradi na podjelama.
Iako se mnogi građani EU-a smatraju tolerantnima, stvarnost pokazuje drugačiju sliku. Brojevi ukazuju na prisutnost diskriminacije, predrasuda i netolerancije prema različitim skupinama, od imigranata i vjerskih manjina, do LGBT+ zajednice i žena. Da bi Europa uistinu postala zajednica jednakih, potrebno je poduzeti značajne korake kako bi se smanjila netolerancija i izgradilo društvo u kojem se poštuju prava i dostojanstvo svih.