AKO JE VEĆ niste pogledali, u proteklih ste nekoliko dana vjerojatno naišli na barem desetak Storyja svojih oduševljenih prijatelja i poznanika koji su seriju pogledali pa sad sa svijetom žele podijeliti svoje oduševljenje.
I definitivno nisu u krivu, Netflixov novi hit je južnokorejska triler serija Squid Game i radi se o trenutno najpopularnijoj seriji na svijetu.
Na veliku sreću svih zainteresiranih - hype je potpuno opravdan.
Fikcija sa stvarnom pozadinom
Priča o šarolikoj skupini očajnika koji su zbog nagomilanih dugova prihvatili sudjelovati u smrtonosnih šest dječjih igara ne bi li kući odnijeli 45.6 milijardi wona (oko 250 milijuna kuna) osvojila je gledatelje diljem svijeta, a s njima i prva mjesta na listama najgledanijih serija na toj platformi. A autori ne gube vrijeme jer već prva runda završava s hrpetinom leševa, a iz epizode u epizodu igra postaje sve napetija i brutalnija.
"Smrtonosna igra" u ovoj je fazi već podžanr za sebe, no Squid Game uspijeva se istaknuti, ali o tome ćemo nešto kasnije. Neovisno o istrošenosti ideje, izuzetno je zabavan i zarazan horor-triler koji kroz devet epizoda ni u jednom trenutku ne gubi na intenzitetu, pa nije ni čudo da je savršen materijal za maratonsko gledanje. Ujedno je i prva korejska serija koja se domogla prvog mjesta u Americi, a oduševila je i Hrvatsku, gdje se također drži na sigurnom prvom mjestu.
Oni upoznati s južnokorejskom kinematografijom vrlo dobro znaju da je Južna Koreja savršena za ljubitelje zapadnjačke estetike, što seriju čini prihvatljivijom široj i na američke filmove i serije naviknutoj publici nego što je to slučaj sa sadržajem jako sličnim japanskoj seriji Alice in Borderland, koja se pojavila prošle godine, također na Netflixu.
Uz sve to paralele se mogu povući i s Oscarom nagrađenim Parazitom jer ispod brda leševa i sadističkih igara krije se još jedna priča o ekonomskoj nejednakosti, koja je veliki problem u toj zemlji, a pred gledatelje stavlja vrlo jednostavno pitanje - koliko su ove igre, unatoč brutalnosti, gore od poluživota koje natjecatelji vode, živeći u dužničkom ropstvu?
I upravo je to ono s čime se mnogi mogu poistovjetiti i što je, u konačnici, vjerojatno i velik dio razloga popularnosti serije.
Sve to, naravno, nije odrađeno suptilno i čak i ako ste jedna od onih osoba kojima uvijek promakne poanta, ovdje vam se to neće dogoditi. Međutim, sve to neće vam pokvariti uživanje u gledanju. Čak ni u trenutku kada se napokon pojave VIP-ovci (imućni gledatelji ove perverzne igre) koji su 50 nijansi klišeja dodatno podebljanih neopisivo lošom glumom.
Serija koja ne pušta do posljednje sekunde
Ono što seriju drži na površini i u slabijim trenucima su gluma glavnih likova i fenomenalno režirane igre, zbog čega većinu vremena ne možete dočekati da monotoni glas s razglasa pozove natjecatelje u novu arenu.
Međutim, sve bi to bilo samo puko iživljavanje da se ne vrti oko odlično izabrane centralne ekipe koju predvodi Seong Gi-hun, ovisnik o kockanju koji sve ovo radi kako bi pomogao bolesnoj majci i zadržao skrbništvo nad kćeri. U istoj su ekipi i njegov prijatelj iz djetinjstva, Cho Sang-woo, bankar u bijegu od policije, te džeparošica Kang Sae-byeok, prebjeg iz Sjeverne Koreje koja pokušava u državu prevesti svoju obitelj nakon što joj prvi pokušaj propadne.
Nema tu puno toga što već nismo vidjeli u bezbroj varijanti i na papiru djeluje kao hrpetina općih mjesta, ali unatoč tome kvalitetne izvedbe izvlače scenarističke propuste i jednostavno funkcioniraju. Gledatelju je stalo do likova i teško je pogledati samo jednu jer MORATE vidjeti što će se dogoditi u idućoj epizodi. Čak ni onda kad se ispostavi da neka "šokantna otkrića" nisu ni najmanje šokantna.
Redatelj i scenarist Hwang Dong-hyuk vrlo je dobro detektirao da u središtu radnje mora imati dobričinu i da će upravo njegov optimizam i poštenje biti osvježenje u moru hladnokrvnih smaknuća jer pornografski prikazi nasilja znaju vrlo brzo dosaditi ako strahote nemaju protutežu.
Poruka koju svi osjećamo više nego što bismo željeli
Iako smo slične zaplete već vidjeli (Battle Royale, Saw, Cube, Hunger Games i sl.), Squid Game se razlikuje u jednoj vrlo bitnoj stvari zbog koje sve dobiva potpuno drugu dimenziju.
Naime, svi natjecatelji odlučili su sudjelovati u igri. Već nakon prvog masakra grupa preživjelih poziva se na stavku ugovora u kojoj stoji da većina može odlučiti želi li nastaviti igru ili se vratiti kućama bez novca. Samo jedan glas odlučuje i igra se ne nastavlja, ali nakon samo nekoliko dana životne okolnosti prisiljavaju ih da se vrate.
U dugovima su iz kojih se nikada neće izvući i njihov ih očaj tjera na očajničke poteze. Bio to ilegalni imigrant Abdul Ali, koji se u problemima našao zbog šefa koji mu nije isplatio plaću, ili (gotovo karikirano) zli gangster Jang Deok-su, koji duguje novac drugim gangsterima, svi su na kraju dana u istim problemima, a igra na smrt daleko je poštenija nego utrka za novcem u vanjskom svijetu.
Koliko god jednostavna bila, to je poruka koju mnogi od nas osjećaju snažnije nego što bismo željeli.
U svakom slučaju, Squid Game je serija vrijedna vašeg vremena i ako vas uspije "uhvatiti" u prvoj epizodi, do samog vas kraja neće razočarati. Jedino je pitanje što će biti u drugoj sezoni jer možete biti sigurni u jedno - Netflix neće propustiti priliku da maksimalno izmuze potencijal svog najnovijeg hita.