JUČER je preminuo hrvatski pjevač Jasmin Stavros. Tim povodom u suradnji s Yugopapirom donosimo njegov intervju iz 1989. godine.
Prosinac 1989.: Premda se s glazbom družio od najranijih dana, radeći kao studijski muzičar i bubnjar nekad vrlo popularne grupe More, Jasmin Stavros svoj novi glazbeni život započeo je prije tri godine zvucima sirtakija i pjesama s "južnih mora".
Obično se kaže da je u karijeri svakog pjevača najveći događaj koncert u zagrebačkoj palači glazbe, dvorani Lisinski, beogradskom Sava centru i rodnom gradu. Nakon tri godine upoznavanja s publikom, Jasminu Stavrosu se ovih dana ostvario dio sna - uspješan solistički koncert, prvi u karijeri, održao je u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Nakon grupe More odlučili ste se za samostalnu karijeru, koji su to bili motivi koji su vas odveli na put solista?
Kao studijski muzičar radio sam oko dvadeset posto Jugotonovih proizvoda. U toj velikoj produkciji radio sam s jakom ekipom. Dobro sam poznavao svoj posao, a ideja se rodila slučajno, na šanku u Prištini za vrijeme izbornog natjecanja za Pjesmu Eurovizije.
Ja sam bio u ekipi Doris Dragović, tamo se našao i Rajko Dujmić... Pričali smo, pitao me da li sam ikada u životu pjevao. Iskreno sam rekao da jesam, ali me nikad nitko nije slušao. Tu je nekako začeta ta naša suradnja. Rajko je napravio koncepciju, sve osmislio, pronašao mi ime i izašla je prva ploča u nekoj maniri folk-šansone. Ta ploča je bila na neki način neshvaćena, iako se dobro prodala.
Trebalo je, uz sve to, puno vremena da se ljudima objasni tko je Jasmin Stavros, ali bili smo uporni. Dosta sam obilazio sela i manja mjesta, bio je to partizanski način ratovanja, i krenulo je...
Obično pitamo pjevačice kako usklađuju privatni život i život na estradi. Vi imate obitelj u Splitu, a uglavnom živite u Zagrebu.
Moja obitelj uglavnom trpi jer me nikad nema u kući. Ali znate kako je u Dalmaciji - obitelj je uglavnom osuđena da se sama brine o sebi i sama egzistira jer su Dalmatinci ili pomorci ili ribari. Tako se i ja bavim poslom koji me redovito odvaja od obitelji. Kad god mogu doletim u Split, svaki dan čujemo se telefonom.
Odlazite li na vikend-gaže u inozemstvo?
Bio sam u Švicarskoj, Njemačkoj i Austriji, ali puno manje od ostalih pjevača jer smatram da svoju potvrdu prvo moram dobiti ovdje. Gostovao sam sa Splitskim festivalom u Australiji i još ostao kasnije nekoliko dana. Izabran sam za najvećeg showmana tamo i bilo je sjajno.
Kažu da pjevači dobro zarađuju. Vi ste dugo radili kao studijski muzičar. Kada je financijski bilo isplativije?
Kao studijski muzičar jako sam dobro zarađivao, radio sam dvadesetak LP-ja godišnje. Nisam bio izložen nikakvim posebnim putovanjima, sve je bilo bez rizika. Riješio sam si stambeno pitanje i dobro sam živio.
Da bih danas pratio to stanje radim puno, puno više i tu sam negdje. Solidno zarađujem, ali to znači velika ulaganja i puno rada. Danas se od muzike ne može posebno zaštedjeti, već solidno živjeti. Ipak, ovaj posao je veliki izazov i kad ste me pitali zašto sam se odlučio na solo karijeru - postoji samo jedan razlog - ništa drugo u životu ne bih znao raditi. Ja ovo volim i zadovoljan sam.
Razgovarala: Mirela Kruhak (Top, 1989.)
Dujmić o Stavrosu
O Stavrosu i njegovim počecima svojedobno je govorio i Rajko Dujmić.
"Za one koji ne poznaju glasovna (i scenske) mogućnosti Jasmina Stavrosa, prva tiraža njegove debi ploče Priče iz kafane (150 tisuća primjeraka) može izgledati kao megalomanski pothvat. Ja sam, međutim, uvjeren da će se sve to prodati kao - alva! Slično misle i moje kolege kompozitori. Inače ne bi sudjelovali u tom projektu", rekao je Dujmić o Stavrosu.
Rajko je otkrio i kako je došlo do "krštenja" Mila Vasića.
"Ideja je pala prošlog ljeta dok sam s Vasićem ribario u vodama oko Korčule. On mi je tada na uho pjevušio neke melodije i ja sam dobio inspiraciju. Imao sam osjećaj da se družim s ribarom iz Grčke.
Jasmin i stasom podsjeća na te ljude. Pa i facom. Zato smo mi sve kompozicije s njegove prve ploče nastojali napraviti u ritmu te zemlje. Osim glasa, njegov adut je i izgled, on se u prvom redu sviđa ženama. A žene su glavni kupci ploča..."