Izašao je novi singl Marka Perkovića Thompsona, i to u suradnji s Hrvatskim ružama koje se predstavljaju kao sastav koji je nastao iz duboke ljubavi prema domovini + još neke nasumično odabrane PR fraze koje idu uz to.
Glavna odgovorna osoba za tu grupu, a i ovu pjesmu, je Nenad Ninčević, veliki hitmejker koji je napisao tekstove zaista širokog dijapazona kvalitete u svojoj karijeri. Od klasika poput stihova "svako jutro moja draga radi sklekove / radi sklekove / ali bez mene" (koji su vjerojatno bili plod veze s nekom fitness prainfluencericom) preko neprevaziđene filozofske mozgolomke "tu u srcu mom / tu je tvoj dom / raste trava zelena / ljubavi jedina" pa sve do pomirbenih stavova kakvi dođu s godinama i mudrosti "ljubila ti usne vruće / voljela te nemoguće / pitaju me, ja im kažem hej / dobro je, okej".
Nakon dugogodišnjeg rudarenja po glupostima domaće "zabavne glazbe", najgore samonametnute kategorije glazbe na planetu, radišni tekstopisac odlučio je za tantijeme izmusti i tematiku ljubavi prema domovini. Ispravno je osjetio koliko je zanemaren taj dio tržišta nakon što je Thompson reducirao stvaralaštvo na minimum. Enter: Hrvatske ruže!
Marko Perković je napravio glazbu za pjesmu i ovim gostovanjem odradio svoju zadaću - privlačenje pažnje šire javnosti na Ninčevićev projekt.
I, je li čemu?
Glazbeno se radi o zanatskom ziheraštvu. Sve je puno klasika domoljubnog popa: muževni glasovi upotpunjeni etno klicanjem ženskog zbora, vjerojatno punog dobrih domaćica što ljube ognjište hrvatsko, struktura ne može biti klasičnija, prije refrena imamo jedan "heeeeej" džeronimo, refren je nikad izmođene pitanje-odgovor strukture, nakon njega čak imamo olabavljenje za iduću strofu ponavljanjem zadnjih riječi refrena, aranžman u pauzama vrvi od instrumenata koji vas podsjećaju na sve domoljubne pjesme koje su ikad napravljene - da se slučajno ne biste zabunili ako naletite na radiostanicu tek usred pjesme.
Tekst je gdješto zanimljiviji. Problem s manje-više svim domoljubnim pjesmama je taj što dobro funkcioniraju samo u stanju visoke pripravnosti, povišenih emocija i nacionalnih uzbuna. Po svojoj svrsi imaju jako težak zadatak posuđivanja emocija koje su uzrokovali jako konkretni problemi i implementacije tih emocija u nešto generalizirano što neće izgubiti značaj političkim kretanjima.
Ovaj tekst tako destilira komplicirane stvari u vrlo jednostavnu pjesničku sliku: lik se napije i sere svom malom o ratu.
Domoljubni heštegovi
Naravno, to je praćeno klasičnim osudama upućenim nikome konkretno: oni kažu da je autor lud jer pjeva o domovini, oni su zaspali na straži i zavezali oči pa ne čuju tuđe korake u noći.
Čije korake, g. Ninčević? Možete li nam razjasniti točno tko dolazi razoriti suverenu RH? Pederi? Srbi? Imigranti? Krivovjernici? Srbi? Roditelj 1? Roditelj 2? Srbi? Ovi zlikovci koji su se iselili u Irsku? Stilist koji vam je odobrio tu Karl Lagerfeld majicu u spotu? Ma sigurno su Srbi!
U svakom slučaju, vokalno uvjerljivom Thompsonu Ninčević je pokrao vokabular iz Lijepa li si i ovdje ga natjerao da opet, ali na manje poetičan način, baca imena Like, Dubrovnika, Zadra, Kotara, Šibenika, Dunava, Vukovara, Velebita i, na moje sladostrasno zadovoljstvo, Hercegovine i Mostara.
Da su domoljubni heštegovi pokemoni, Ninčević bi ih sigurno skupio sve!
Drži li ovo vodu u 2024. godini?
Možda je ovo slučaj u kojem heroji žive dovoljno dugo da postanu zlikovci, ali koliko stvarno vrijedi ova gomila profitabilnih govana? Članovi Duple Penetracije, jedine prave glasačke opcije Ninčevićevih i Perkovićevih istomišljenika, prvo su potpuno diskreditirali vlastita predizborna obećanja i prije nego što su došli na vlast i zatim si kežualno povećali plaću za 60%.
Sjećate se kako je Penava u predizbornoj kampanji šarmirao priprosti puk govoreći da je "razlika između Možemo i HDZ-a slična razlici između Pepsija i Coca-Cole; razlikuju se samo u ambalaži"?
Činjenica da je dobio preko 200 tisuća glasova je neoborivo jamstvo da će svaka pjesma uz koju Thompson nalijepi svoj brend biti hit.
E, moj narode.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.