Foto: Press
POSTOJE filmovi koje biste trebali pogledati prije nego umrete. To su, ovisno o listi na koju ste nabasali, bilo što na potezu od Kurosawe, preko Tarkovskog i Kubricka do Scorsesea i Tarantina.
No, postoje i filmovi koje biste trebali pogledati zato što sadrže sve ono najgore, filmsko smeće koje je toliko loše da postaje umjetnost.
Svi već znaju za "Plan 9 From Outer Space" ili "The Room" pa ih na ovu listu nismo uvrstili već smo se pozabavili nekim manje poznatim klasicima.
THE BLACK GESTAPO
Želite kvart očistiti od zločina, droge, silovatelja i beznađa? Postoji samo jedno rješenje - skupina crnih ekstremista koju od fašizma dijeli samo kozmetički zaokret u vodstvu.
Eksploatacijski filmovi neizostavni su dio svake liste loših filmova koje morate pogledati i neki su toliko katastrofalni da predstavljaju opasnost za zdravlje gledatelja pa izabrati najgore od najgoreg nije lak posao.
"The Black Gestapo" loš je i pogrešan na bezbroj različitih razina pa ga bez problema možemo nazvati najgorim blaxploitation filmom uopće. A to nikako nije mala stvar. Naravno, neki se s tim neće složiti jer konkurencija je jaka, ali kad vam je tagline "the new master race", teško je odoljeti.
BATMAN & ROBIN
Kad uspijete pokopati franšizu koja je dotad zaradila preko milijardu dolara i natjerati studije da unatoč sasvim solidnim rezultatima na blagajnama odluče da neće snimiti niti jedan film o Batmanu narednih osam godina (do dolaska Nolana) - vi ste kralj grozote. I vaše je ime Joel Schumacher.
"Batman & Robin" toliko je loš film da se George Clooney već skoro 20 godina ispričava zbog toga što je učinio legendarnom junaku, a Schumacher vjerojatno i danas vjeruje da su za sve krivi mediji koji su zlonamjernim pisanjem pokvarili dobar film.
Čak i s vremenskim odmakom, ovo je toliko grozno da zaslužuje mjesto na listi jer užas nikada nije bio toliko detaljno zabilježen na filmskoj vrpci.
BATTLEFIELD EARTH
Mnogi su pogledavši izvanredni dokumentarac briljantnog Alexa Gibneyja "Going Clear" naučili podosta o scijentolozima i njihovim bolesnim navikama. Kritičari su pisali u superlativima i govorili da je ovo film koji je poslužio kao prozor u uznemirujući svijet ljudske pohlepe i zlouporabe moći religije.
No, kad ga usporedite s "Battlefield Earthom", radi se prilično blagom filmu jer ako želite osjetiti sve razmjere poremećenosti scijentologa, dovoljno je pogledati ovaj ogromni flop Rogera Christiana.
Ovo nije samo loš film nego i film koji prikazuje koliko je religija štetna. Naime, scijentologija je ljude natjerala da snime film koji velika većina ljudi smatra najgorim u povijesti. Religija je kriva za najgori film u povijesti kinematografije. No, najgore je to da je ovaj kriminalni komad nesuvislog užasa više-manje ono u što scijentolozi zaista vjeruju.
Ukratko, ovo se ne propušta.
THE WICKER MAN
Ponekad je dovoljno napisati samo "Nicolas Cage" i znate sve što trebate znati o određenom filmu. U ovom slučaju to nije dovoljno jer Nicolas Cage ovim je filmom "nadnikolaskejdžao" samog sebe.
Prijeti ženama pištoljem i krade im bicikle, u sobi punoj jezive djece uspijeva biti najjeziviji, kotrlja se s pčelama i urla na njih, udara žene, udara žene u kostimu medvjeda (i to iz zaleta) i glumi gore (bolje) nego ikad prije.
Ukratko, "The Wicker Man" je moderni klasik filmske katastrofe, a ako ga još niste pogledali, nemate pravo nazivati se filmofilom jer da biste znali što znači loše, potrebna vam je referenca.
TIPTOES
Gary Oldman po mišljenju mnogih jedan je od najboljih glumaca svih vremena, a neki će reći i da je najbolji glumac svoje generacije. Pitajte bilo kojeg mladog britanskog glumca da nabroji uzore i pripremite se na njegovo ime.
No, postoji još jedna lista na kojoj ćete ga pronaći, a to je lista nevjerojatno groznih filmova u kojima su se pojavili odlični glumci. U devet od deset slučajeva, na listi je "Tiptoes" Matthewa Brighta. Romantična komedija u kojoj Gary Oldman cijeli film kleči na cipelama jer je netko vjerovao da je to uvjerljiv način da odglumite patuljka.
U vremenima kad "policija za političku korektnost" diže paniku oko svakog sranja, pogledati film koji je 90-minutna uvreda osobama niskog rasta (nadamo se da je to ispravan naziv) zaista je neprocjenjivo iskustvo. Ipak, Peter Dinklage tvrdi da je prvotna verzija bila prekrasna i da je tek nakon montaže pretvorena u očajnu romantičnu komediju s patuljcima.
Ako želite još bizarnije iskustvo, pogledajte trailer na njemačkom.
A TALKING CAT?!?
Eric Roberts nekad davno bio je glumac kojem su predviđali sjajnu budućnost, a za ulogu u filmu "Runaway Train" nominiran je i za Oscara. Karijera se otada strmoglavo survala na samo dno i Eric Roberts pojavit će se na vašoj snimci s vjenčanja ako mu dovoljno platite.
Dakle, u 2016. Roberts će se pojaviti u 38 projekata. Trideset i osam. To ne može dostići ni kralj Nicolas Cage koji se pojavljuje u apsolutno svemu što mu se ponudi, samo kako bi otplatio dugove koje je nabio u periodu kada je imao para i trošio ih na kupnju dvoraca i kristalnih lubanja.
Dječji direct-to-video film "A Talking Cat!?!" nalazi se na više-manje svakoj listi najgorih filmova i mnogi tvrde da je gori od razvikanog "The Rooma". No, ovo je u prvom redu "must see" dokumentarac o Ericu Robertsu - čovjeku koji nije znao reći "ne".
Inače, sav je dijalog snimio za samo 15 minuta.
STREET FIGHTER
Raul Julia bio je odličan, nagrađivani, filmski, televizijski i kazališni glumac i čak i ako vam njegovo ime ne znači ništa, vjerojatno ste ga zapamtili u barem jednoj od njegovih mnogobrojnih uloga.
Velika nepravda je to da je njegovo posljednje ukazanje na filmu bilo ono u nedjelu Stevena E. de Souze. Naravno, dovoljno je reći da snimate film o video igri čiji je cilj kombinacijom poteza premlatiti lika koji se nalazi s lijeve ili desne strane ekrana.
Filmovi prema video igrama vrlo su prečesto dobri tek kao temelj za soundtrack ili podsjetnik na to da filmove prema video igrama ne treba snimati, ali "Street Fighter" je puno više od toga š jer u isto je vrijeme razočarao i ljubitelje filma, i ljubitelje Raula Julije, i ljubitelje video igara, i ljubitelje "Street Fightera", i ljubitelje plavih beretki i ljubitelje svega što je lijepo na ovom svijetu.
Ipak, treba znati snimiti najgori film prema video igri kad su u istoj konkurenciji "Super Mario" i Uwe Boll. Postoji i ovaj odličan članak o filmu koji možete pročitati OVDJE.
MAC AND ME
Voljeli ste Spielbergov SF dječji klasik "E.T."? Onda MORATE pogledati i jeftinu, loše odglumljenu, nesimpatičnim likom vođenu i katastrofalno predugu i očitu reklamu za Coca-Colu, Skittles, Sears i prije svega McDonald's (izvanzemaljac se zove MAC, a Ronald McDonald pojavljuje se i u traileru).
Uglavnom, product placement nikada nije bio toliko sramotno očit (iako, "E.T." se također dobro drži na listi preočitih reklama), a najbolje od svega je to da je netko pogledao ovaj kriminal od filma i pomislio "moramo snimiti nastavak" pa su već na kraj jedinice ubacili najavu dvojke koja zbog očajnih rezultata (ali i činjenice da nema jednu jedinu pozitivnu kritiku) nikad nije realizirana.
Inače, Paul Rudd svaki put kad se pojavi u talk-showu Conana O'Briena umjesto najave svog filma, pusti scenu iz ovog klasika.
THE CORE
Lista katastrofalnih filmova nije ništa bez filmova katastrofe. Međutim, teško je odlučiti se za samo jedan kad su svi takvo neodoljivo smeće. To može biti grozomorni "Armageddon", užasni "The Day After Tomorrow" ili mega-spektakularno očajni "2012". I nećete biti u krivu ako se odlučite za bilo koji od njih.
Međutim, prvo mjesto može pripasti samo briljantnom "The Coreu" Jona Amiela u kojem, pripremite se za ovo, ekipa znanstvenika sjeda u golemu motoriziranu bušilicu i putuje u središte Zemlje kako bi serijom nuklearnih eksplozija "na guranac" ponovno pokrenula uspavanu jezgru.
Teško je odlučiti što je najgore, ali sama pomisao da je netko u ovo utukao 85 milijuna dolara (i tko zna koliko još milijuna za marketing), govori da je Hollywood prepun divnih ljudi koji su spremni na ogromne financijske rizike kako bi poremećenim bjeguncima iz psihijatrijskih ustanova ispunjavali sulude snove.
MIAMI CONNECTION
"Miami Connection" je film koji posjeduje sve ono najgore, a ako želite pogledati "Kung Fu Fury" koji se ne trudi biti komedija već iskrena drama - ne tražite dalje. Kovrčave fudbalerke, loše koreografirane borbe, jeziva glazba, još jezivija gluma, nindže na motorima i najvažnije, ozbiljna namjera da se snimi odličan film.
Naime, kad su Richard Park i Y.K. Kim odlučili snimiti film, Kim je učinio sve da to odrade kako treba. Posudio je novac od prijatelja, digao kredit, potrošio ušteđevinu i generalno sjebao vlastiti život da ovo snimi.
Vjerovao je da ima blockbuster i da nema tog studija koji će propustiti ovu priliku. Bio je u krivu.
U kolovozu 1988. prikazan je u samo osam kino dvorana, a kritičari su ga pokopali i nazvali ga najgorim filmom godine. Tek 2012. netko se sjetio priče o ovom nesretniku, a suvremeni kritičari dali su mu "petice jer je istinska jedinica" i digli ga iz prašine.