LUBANJA najmanjeg dinosaura na svijetu podsjeća na ptičju, a pronađena je u jantaru starom 99 milijuna godina.
Glava ovog bića bila je manja od najsitnije ptice na svijetu. Vilica je ispunjena zupčastim zubima, a oči ispupčene kao kod guštera. Usprkos dimenzijama, dinosaur se ponašao kao predator.
Fosil stvorenja Oculudentavisa je ostatak najmanjeg dinosaura ikada pronađenog na planetu.
"Uzorak je ostavio snažan dojam već pri prvom pogledu. Nikada nisam vidio nešto slično", kaže profesor Instituta za paleontologiju kralježnjaka Kineske akademije znanosti i suradnik Prirodoslovnog muzeja u Los Angelesu Jingmai O'Connor. Profesor kaže da je začuđen izgledom lubanje.
"Preko 100 zubi bilo je smješteno u čeljustima. Oči su pozicionirane tako da gledaju u stranu. Danas se ne može sresti ništa slično ovom stvorenju", navodi O'Connor.
Ustaljena slika dinosaura kao ogromnih stvorenja promijenjena je ovim otkrićem. Uzorak jantara dokazuje da je njihov svijet bio mnogo raznovrsniji nego što se pretpostavlja. Postoji mnogo fosila koji svjedoče o dinosaurima malih dimenzija, ali teško ih je pronaći.
"Ključna poruka ove studije govori da je veliki dio ekosustava dinosaura ostao nepoznanica za znanost. Ne zna se mnogo o najmanjim dinosaurima", kaže profesor biologije iz Kalifornije Lars Schmitz. On s O'Connorom potpisuje rad objavljen u časopisu Nature.
Fosili koji ostaju u glini, pijesku ili mulju najčešće su uništeni pod utjecajem kemijskog svojstva materijala. Pijesak može zdrobiti ostatke malih životinja. Jantar se formira od smole četinjača i čini da fosilni ostaci ostanu sačuvani kao 3D slika.
"Ostaci životinja u jantaru izgledaju kao da su životinje jučer uginule. Meka tkiva ostaju zarobljena na malom prostoru koji prkosi vremenu", objašnjava O'Connor.
Izvan dosega mašte
Prvi kostur dinosaura u jantaru opisala je 2016. godine kineska znanstvenica Lida Xing. Pronašla je sačuvani rep dinosaura na tržnici u Mianmaru. Svaka dva mjeseca putovala je do kineske granice s Mianmarom, kako bi tragala za novim primjercima. Xing je jedna od autorica najnovijeg istraživanja.
"Raznovrsnost dinosaura je izvan dosega ljudske mašte. Prethodno je pronađen otisak stopala dinosaura dužine jednog centimetra. Mislila sam da je riječ o najmanjem primjerku, ali smo kasnije pronašli Oculudentavisa", navodi Xing.
Znanstvenica kaže da je jantar kupila Khaung Ra, punica upravitelja muzeja na jugozapadu Kine. Khaung Ra ga je potom poklonila muzeju, kako bi znanstvenici mogli proučavati ostatke. Njeno ime nalazi se u službenom nazivu fosila - Oculudentavis khaungraae, piše CNN.
Kustos američkog muzeja jantara David Grimaldi kaže da se naslage jantara u Mianmaru formiraju u većim komadima i ima ih više nego bilo gdje u svijetu. Naslage se eksploatiraju i prodaju. Postali su važan izvor za otkrivanje drevnih insekata, biljaka, gljiva, a u novije vrijeme i dinosaura.
"Očuvanost fosila i njegove dimenzije govore da se radi o izuzetnom otkriću. Dinosaur sliči ptici, ima oštre zube i očne kosti", kaže Grimaldi.
Jedinstvene osobine
Karakteristike pronađenog fosila govore o razvoju ptica čiji su preci bili dinosauri. Proces smanjivanja njihovog tijela odvijao se brže nego što se mislilo.
"Minijaturizacija se najčešće odvija na izoliranim okruženjima otoka i poluotoka. Nije iznenađenje što je jantar star 99 milijuna godina pronađen u Mianmaru. Minijaturizacija je proces koji se najčešće ogleda u gubitku zubi i smanjenju očiju. Oculudentavis ima više zubi nego obično i to je znak da evolucija ne teče uvijek po pravilima", kaže O'Connor.
Ostali preci ptica poput krilatog dinosaura arheopteriksa su bile mnogo veće. Proučavanjem lubanje se ne može zaključiti kako je Oculudentavis povezan s ranim pticama i krilatim dinosaurima.
Profesor Lars Schmitz kaže da postoji samo nekoliko vrsta žaba i guštera koje su manje od minijaturnih dinosaura. Dodaje da se radi o donjoj granici dimenzija karakterističnih za male kralježnjake.
Za razliku od kolibrija koji nema zube i hrani se nektarom, znanstvenici vjeruju da je Oculudentavis lovio insekte. Pretpostavlja se da je njegovo tijelo bilo prekriveno perjem, ali nijedan dokaz nije sačuvan u jantaru.
Oči Oculudentavisa su veoma specifične. Kosti očne duplje formiraju stožac koji se može sresti kod sova. Ova pojava ukazuje da je imao oštar vid. Usmjerene su u stranu, a sove gledaju ravno. Ovakva pojava nije pronađena kod ostalih dinosaura i svih životinjskih vrsta koje danas naseljavaju planet.
"Jantar je idealan za čuvanje malih organizama. Fosili većih životinja su često nepotpuni, pa znanstvenici nemaju potpunu sliku o njima. Otkriće lubanje Oculudentavisa nije dovoljno da bi se pronašlo njegovo mjesto u obiteljskom stablu dinosaura", navodi kineski paleontolog Xu Xing.
Pojedini znanstvenici su se nadali da bi jantar mogao biti izvor genetskog materijala stvorenja, poput zapleta u filmu Jurski park, kada znanstvenici pronalaze DNK dinosaura iz krvi insekata sačuvanih u jantaru. Xu kaže da to još uvijek nije moguće.
"Stručnjaci su vjerovali da je jantar dobar izvor DNK-a ili proteina, ali istraživanja pokazuju da to ipak nije slučaj. Ipak, riječ je o materijalu koji dobro čuva kožu, tkiva, perje i kostur, pružajući znanstvenicima važne informacije", objašnjava O'Connor i dodaje da lubanja dinosaura ne može pomoći otkriti njegovo mjesto u ekosustavu drevnih vremena.
"Glavna asocijacija na dinosaure su veliki kosturi, ali se paleontologija mijenja s otkrićima fosila kralježnjaka sačuvanih u jantaru", objašnjava O'Connor.