U HRT-ovom Petom danu raspravljali su o uspjehu Aleksandre Prijović u Hrvatskoj.
U epizodi nazvanoj Kako počinju ratovi, tko to tamo pjeva? raspravljalo se o ratu u Izraelu, a onda i o pet Arena Aleksandre Prijović. Prvi se u raspravu o Prijović uključio politički savjetnik i analitičar Aleksandar Musić koji je na početku svog komentara spomenuo "topničku umjetničku pripremu prije uspjeha koje niže u posljednje vrijeme". "To je da je bila viralna na YouTubeu, imala je desetke milijuna pregleda prije nego što je stupila u ovu službenu, finiju sferu punjenja dvorana", rekao je.
Zatim je dodao da "to i nije takav broj ljudi". "18 tisuća ljudi, ovisno o sjedalima... Ukupno 90 tisuća ljudi, to je svakako za poštovanje, ali nije baš rekord svih rekorda", rekao je.
"Tu je još jedan bitan element, ona je u realnom vremenu PR-ovski dobro igrala. U onim kritičnim trenucima, kada joj se lomilo, karikiram, između druge i treće, treće i četvrte Arene, dala je nekoliko ciljanih intervjua, malo je uzburkala duhove... I neovisno o prigovorima koji dolaze, uvjetno rečeno, s hrvatske nacionalne političke scene, ona je donekle uspjela postići izrazitu zastupljenost u hrvatskim medijima, netipičnu za izvođača s istoka", rekao je Musić.
Geopolitika, politika i instrument moći...
"Kako komentiraš to da su srbijanski mediji uvijek otvoreni prema hrvatskim izvođačima, a nije obrnuto?" upitala je voditeljica.
"Postoji razlog za to. Naivni ljudi bi rekli da je to neka sloboda koja struji kroz sve strukture, to ima i svoju geopolitičku...", zatim je rekao, a genetičar Petar Mitrikeski se nadovezao: "Ma je, to je sve politički!"
Zatim je Musić nastavio o "subliminalnom dijelu" toga. "Kada govorimo o Areni Zagrebi, ti automatski to prevodiš kao da je to onaj Zagreb Ive Robića, onaj agramerski Zagreb s kelnerima, Esplanadom... Ali to nije prevladavajući sentiment... Taj melos, pogotovo ako je tako malo finiji od turbo folka, a malo nabrijaniji od onog što se smatra klasičnim izričajem, ima vrlo dobru prođu. Ti preko dana gledaš Zagreb i misliš da ljudi slušaju Pipse, Prljavce, grupu Pavel... A onda padne mrak i onda imaš nekih sasvim drugačijih. A u Srbiji je obratno", nastavio je Musić.
"Glazbene ukuse je teško modelirati od vrha do dna, ali nisu geopolitika i politika potpuno imune na to. Postoji razlog zašto neki ljudi smatraju da ovi malo življi melosi koji se kreću na tzv. ovim prostorima više koristi donose jednoj strani i da su instrument meke moći. Pitanje za raspravu je postoji li kontrola toga ili je dovoljno nekoga kulturološki približiti nekoj državi da bi otupio njegovu nacionalnu kritiku", zaključio je.
"Koristi političkom Beogradu"
S njim se složio Petar Mitrikeski koji je rekao da takva glazba ima "ritmove džungle" pa krenuo sa spominjanjem "srednjeg do jačeg utjecaja" i balkanizaciju. "Tko to koristi? Politički Beograd jer smo mi ostali politički naivci ili nismo dovoljno sposobni. Da je utjecaj negativan, negativan je po našu budućnost. Mi se moramo trgati svim silama da izađemo iz balkanskog balona", rekao je on pa dodao da "ne zna tko je Toma Zdravković".
>>Profesor iz Srbije u emisiji rekao: Iza Ivane Knoll stoje obavještajne službe (Nas je malo podsjetilo...)
Profesorica Marijana Bijelić u emisiji je rekla da ona ne misli da je "Prijović sredstvo kolonizacije Hrvatske". "Mislim da je dobar kulturi dijalog među raznim nacijama", dodala je. "Mislim da nije ovo najgora vrsta dijaloga. Pozitivna strana je to što se ona javila kao konkurencija nečem puno gorem, a to je ovaj mafijaški trap koji veliča mafiju, prostituciju i pornografiju. Ona se puno pristojnije uredila", rekla je ona.