Vedrana Rudan, hrvatska književnica, novinarka, kolumnistica i aktivistica, početkom svibnja objavila je kako boluje od karcinoma. Na svom Facebook profilu odlučila je sada nešto više reći o tome kako se cijela priča razvijala.
"Od prvih simptoma do smrti imaš tri mjeseca"
"Moj je rak je*eno rijedak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Nisam pročitala ni otpusno pismo ni tip ni Internet prognoze. Doduše negdje sam naletjela da od prvih simptoma do smrti imaš čak tri mjeseca da prevariš muža, razbaštiniš djecu ili ljubavnika pošalješ u ku*ac. I nije neki rok. Samo 5% sretnika može se operirati. Ta sam. Najprije sam otišla u Svetu Nedjelju u Radiochirurgiu da mi rak spale prije operacije. Spalili su mi rak i džep jer nisam 'ušla u kvotu'. Naime, država ima sporazum sa tom ustanovom po kome određeni broj Hrvatica i Hrvata ulazi u 'kvotu'. Ostali ili crknu od raka ili im u pomoć uskoče prijatelji", započela je Vedrana u svojoj objavi.
"Liječnici, sestre, medicinska braća...to su nadljudi"
"Naravno da su povlašteni građani ove zemlje u 'kvoti' i prije nego dobiju rak, ali to znamo. Ja sam čak doznala i ime lika koji me prekrižio iako taj podatak nisam tražila. Na neki sam način počašćena što nisam dio lopovske ekipe kojoj ni rak ništa ne može. Tu nikako ne mislim na mnoge bolesne koji su ipak uskočili iako nisu hadezeovski gadovi. Nakon 'spaljivanja' stigla sam u Merkur. To vam je bolnica u kojoj rade ljudi nadljudi. Liječnici, sestre, spremačice, kuharice, terapeuti, medicinska braća… Ljudima presađuju organe, iz mrtvih dižu mrtve koji kasnije idu u teretane, ali im vrlo rijetko, na Međunarodni dan transplantacije primjerice, netko turne krušku pod njušku da bi nešto kratko, ukratko, čim kraće, minute su skupe, za medije govorili o svom poslu", dodala je.
Pozdrav svima! Čujte, javila sam vam da imam rak pa će vas sigurno zanimati kako se moja priča dalje razvijala. Znam...
Objavljuje Službena stranica Vedrane Rudan u Srijeda, 26. lipnja 2024.
Prepričava kakav je osjećaj ležati u Merkuru, u bolnici u kojoj je jedne noći Stipe Jadrijević sa svojom ekipom jednom čovjeku presadio ni sama ne zna koliki broj organa. Napominje da namjerno ne želi dodavati titule ispred Stipinog imena jer on ne pati od toga.
Dok je ležala u krevetu, operirana, slušala je kako se u daljini deru Hrvati koji slave pobjedu Dinama. "Jebote! Što mi slavimo. ŠTO MI SLAVIMO? NA KOJU TEMU SVRŠAVAMO? U Merkuru nadljudi u savršenoj tišini čine čuda koja jedva da možemo razumjeti, čuda koja su i u svjetskim relacijama čuda, a razuzdana gomila na čelu s retardiranim političarima slavi rad dlakavih nogu", nastavlja svoju objavu Vedrana.
Treba odati počast bolnicama
"Gradonačelniku Zagreba karizmatičnom poput kuhane, nedepilirane ovčje noge nije palo na kraj kurca opsjednutoga komadom kože da na Međunarodni dan transplantiranih na Trgu bana Jelačića razvije zastave triju bolnica: Merkura, Rebra, Jordanovca, možda ih ima još, i oda počast pravim herojima takozvane zemlje", piše dalje Vedrana.
"Ovih dana gledamo kako veprovi sa naše političke scene u pratnji svojih 'dama', klinaca ili sebi sličnih lopina o našem trošku lete u Njemačku da bi gledali kako 'Vatreni', zbog njih, je li, čitav svijet zna za Hrvatsku, trče prema vratima. 'Heroji' su je*ali s kondomom očekujući rađanje četvorki, isto je očekivalo i nekoliko stotina tisuća ili milijuna praznoglavih 'kockastih' koji nemaju za kruh ali im je dragi bog dao moć da svršavaju gledajući dečke koji trče 'za Hrvatsku' što ne znači i da bi za nju platili porez."
"Zašto ni bogovi nisu savršeni?"
"Ne, ne želim im poručiti, dabogda vas ili vaše operirao Dalić kad se razbolite jer to ništa ne bi promijenilo. Za mene i stotine tisuća bolesnih i zdravih pametnih građanki i građana Hrvatske liječnici poput Stipe Jadrijevića trebali bi biti naši heroji. Doduše, kad god mogu nastojim biti objektivna pa ću i ovaj put. I taj Jadrijević, i taj junak nad junacima, zajedno sa svojom ekipom naravno, na moj užas bio je na utakmici u Berlinu. Zašto ni bogovi nisu savršeni?" zaključila je na kraju svoje objave.