"MALA zemlja za veliki cirkus" trebao bi postati novi slogan ove države. Tada bi vjerojatno bilo puno jednostavnije pozvati strance koji bi, zahvaljujući krilatici koja otkriva pravu istinu o ovim prostorima, bili spremni na show program kakav im mogu pripremiti samo pravi domaćini. Zadarski koncert nekad popularne hip-hop grupe Onyx završio je znakovito i rekli bi "uz vatromet". Revni čuvari javnog reda i mira, uz zavidnu dozu suptilnosti kakva je inače karakteristična za prave žandare, upali su na koncert njujorške grupe i da bi si pojednostavili cijelu priču - pohapsili sve crno. Vjerojatno se ravnajući prema logici "ako je drugačije, sumnjivo je".
Možda je pomalo tendenciozno i nepravedno tvrditi da je rasizam bio temeljna ili jedina misao vodilja policije, ali napravimo li mali odmak i razmislimo li o gostovanjima tamnoputih zvijezda u Hrvatskoj, mogli bi doći do zaključka da su sukobi i skandali vrlo često uzorak koji se ponavlja. 50 Centa hvatali su s kokainom (jer gdje ima crnog ima i "bijelog") i poznati je reper obećao da se više nikad neće vratiti, tjelohranitelj Beyonce Knowles sukobio se s kamermanom i završio na sudu (rasizam je, naravno, bio jedan od neizostavnih dijelova cijele priče), a gostovanje Macy Gray popraćeno je rasističkim televizijskim prilogom u kojem se "mudro" zaključilo da jedan od zahtjeva pjevačice sigurno neće biti solarij.
E sad, kada bi bili posebno zlonamjerni i skloni ovakvoj generalizaciji na temelju nekoliko slučajeva, mogli bi zaključiti da Hrvati ne vole crnce. Doduše, bacite li pogled na komentare čitatelja ove posljednje vijesti koji su posljednjih sati osvanuli na apsolutno svim hrvatskim portalima, ne trebate biti posebno osjetljivi na problem rasizma u Hrvata da vam upadne u oko kako politička korektnost nije odlika ovog naroda. Priče o crncima koji svojom "crnštinom" i porukama o drogama i nasilju truju ovaj bogobojazni i pošten narod, uzmemo li sve u obzir, spadaju u sferu redovito duhovite domaće znanstvene fantastike. Zabrinutost za iskonske vrijednosti i kulturno uzdizanje određene sredine posebno je smiješna kada dolazi od strane onih koji nikada nisu ovladali pravopisom.
Gotovo je nevjerojatna brzina kojom mržnja i rasizam izlaze iz čitatelja koji su u samo nekoliko redaka novinskog članka prepoznali dovoljno materijala koji će ih potaknuti da iz sebe izbace sve ono što misle o "crnima".
I dok su crnci koji repaju problem koji moramo srezati u korijenu, "Bobanovi Crnci" uživaju jedan potpuno drugačiji tretman. Znakovito je da se ovakav ispad dogodio upravo u Zadru, gradu čiji gradonačelnik već godinama s javne površine odbija maknuti spomen ploču "ustaškom sinu".
Netrpeljivost prema nacijama i rasama više ni ne spada u sferu "problema vulgaris". Ksenofobija i rasizam postali su subkultura, način funkcioniranja domaćeg sisavca koji najčešće ni ne prepoznajemo kao problem. Razmjere problema rasizma u ovoj sredini vidimo tek kada je narod suočen s nečim drugačijim. Drugim riječima, mi sa crncima problema nemamo sve dok se drže svog kraja kugle zemaljske. Primjerice, dovoljna je jedna nogometna utakmica i jedan crni igrač da izvučete barem nekoliko pogrdnih povika koji pokazuju svu raskoš domaćeg mentaliteta. Pustite ih van i tijelima će raditi kukaste križeve. Čak štoviše, netolerancije je toliko da je postala naš izvozni proizvod po kojem smo postali poznati u svijetu jer ako svjetski mediji o nečem pišu, to je redovito nešto negativno i vezano za problem rasizma i ksenofobije. Politika, sport ili glazba. Nije bitno, pokrili smo sva područja.
Poznati ste i drugačije ste boje kože? Dođite u Hrvatsku i vratite se s gomilom iskustava o kojima će pisati sve svjetske novine. Velkam tu Kroejša, vi spiking kroejša, ali razumije nas cijeli svijet.
Ostale komentare autora možete pročitati ovdje