JUGOSLAVENI su, čini se, bili prilično osjetljiv narod. Scene seksa na noge su dizale cijelu naciju, a magazini i revije raspredali su kako zaštititi osjetljive oči od golotinje i natruha akcije ispod plahti. Poslije emitiranja filma Zaljubljene žene, narodi i narodnosti bili su na nogama, a onda su još morali gledati seksualnu edukaciju na malim ekranima...
Veljača 1978: Ne prestaju rasprave poslije emitiranja filma "Zaljubljene žene" i zakašnjele domaće "seksi" serije "Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble"...
Televizijski gledatelji su nedavno doživjeli pravi mali šok. Neki su još u nedoumici, neki se ljute, a neki (izgleda najmalobrojniji) odobravaju. Riječ je o emitiranju američko-engleskog filma "Zaljubljene žene" (subota, 14. I).
Tako se poslije manje od godinu dana i emitiranja švedskog filma "Pregršt ljubavi" redatelja Vilgota Sjömana, drugog švedskog "Krici i šaputanja" Ingmara Bergmana, kao i talijanskog "Dvadeseti vijek" Bernarda Bertoluccija (iz drugog i trećeg su bile izrezane najdrastičnije scene) ponavlja stara priča.
Slučaj prvi: "Zaljubljene žene"
Da podsjetimo, film "Zaljubljene žene" snimljen 1969. i prikazan na FEST-u 72, a zatim s uspjehom i u našim kinima, prvi je značajni film engleskog redatelja Kena Russella, a u njemu igraju Glenda Jackson, Oliver Reed, Alan Bates i Jennie Linden.
Prvo troje su danas najpoznatiji i najpriznatiji glumci na svijetu, a Glenda Jackson je za svoju ulogu kiparice dobila i prvog "Oskara". Riječ je o ekranizaciji knjige ranije osporavanog škotskog književnika Davida H. Lawrencea koji je svojim romanom "Ljubavnik lady Chatterley" već jednom uzburkao svjetsku javnost.
U "Zaljubljenim ženama" dvije glavne junakinje su sestre, emancipirane djevojke koje su se otrgle od patrijarhalnih okvira tadašnje porodice, društva i morala (radnja se događa početkom ovog stoljeća). One su iznad predrasuda svoje sredine, a vole dva mladića, od kojih je prvi (A. Bates) pristalica slobodne ljubavi i oslobađanja od monogamnih veza, a drugi (O. Reed) opterećen grijesima svoje bogate porodice i klase.
Momci su i veliki prijatelji, pri čemu je prvi sklon homoseksualnosti.
Gledatelje su naročito uzbudile dvije scene. Prva veoma slobodna - erotska u prirodi, gdje se ljubavni par (Bates - Linden) ne ljubi na uobičajen način, a druga - neobična, kada se dvojica prijatelja (Bates - Reed) hrvaju u sobi, a zatim iscrpljeni odmaraju na sagu, da bi se jedan, po svemu sudeći, ponudio drugom ...
Ta scena je trajala skoro pet minuta i mnogi su ostali - zgranuti.
Slučaj drugi: "Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble"
O odgađanju početka emitiranja domaće serije o seksualnom odgoju mladih "Ljubavni jadi Pepeka Gumbasa i Marijete Buble", autora Nikše Fulgosija, u okviru zagrebačkog "Nedjeljnog popodneva" (15. I), urednik Saša Zalepugin je izjavio da je riječ o "tehničkim razlozima": predugačke epizode od skoro jedan sat ne mogu se uklopiti u četverosatnu emisiju.
Sada smo prvu epizodu vidjeli sa zakašnjenjem od dva tjedna, ali još bez uvjerljivog objašnjenja zašto je u prethodno najavljenom terminu izostala. Možda ju je strah od reakcije gledališta na tabu temu - stornirao ...
Dileme ostaju
Problem prikazivanja seksa i erotike na televiziji je očigledno težak i zasad kod nas nerješiv. Što i koliko prikazati na malom ekranu? Međutim, poslije svih prošlogodišnjih polemika, i jednog "okruglog stola" Televizije, neke stvari su se ipak raščistile.
Film i televizija nisu isti medij i sve ono što se u kinu može prikazati, na televiziji ne može. Pri tome je bitno da je TV obiteljski medij i da je gledaju ukućani svih uzrasta, od male djece do staraca. S druge strane, seks je ipak zakoračio i na male ekrane (i to ne bismo mogli reći polako), pa je dalje uporno mahanje moralističkim barjakom zaista iluzorno.
Kada je riječ o filmovima, naših osam televizijskih kuća jednostavno se natječe koja će otkupiti bolji, atraktivniji i noviji film. Distributeri u načelu već poslije godinu dana (najčešće su to tri), prikazivanja nekog filma po kinima, ustupaju taj film za emitiranje u "kućnom kinu", tako da je naša televizija jedna od rijetkih u svijetu koje emitiraju i najnovije filmove. A poznato je da u njima ima napretek slobodnih erotskih scena.
Što učiniti? Sigurnog recepta nema, ali očigledno treba biti obazriv u prikazivanju takvih filmova.
Što da rade roditelji
"Zaljubljene žene" su prikazane u subotu od 20 sati kada su mnoga djeca svakako bila pred malim ekranom, jer sutradan nisu morala rano ustajati. Uz to, roditelji ne mogu poslati djecu na spavanje u drugu sobu, pošto ona, često, ni ne postoji.
Televizija Sarajevo, dakle, nije trebala emitirati film u "udarno" vrijeme, već kasnije, kada mlađi odu na spavanje. Najzad, dokle treba upozoravati da je nekim filmovima prijeko potreban komentar, uvodna riječ stručnjaka, koji će skrenuti pažnju roditeljima da film nije za djecu.
Vrlo često ima "teških" i nekomunikativnih filmova, pa kratko objašnjenje što nas čeka ne bi bilo naodmet ni odraslima.
Nije li vrijeme da se i kod nas, kao što je običaj u mnogim zemljama, uoči emitiranja u uglu ekrana pojavi neki znak (recimo, strelica, kao u nekim zapadnim zemljama) i upozori roditelje da je na programu emisija koja nije za djecu?
Međutim, na našoj TV novine se teško prihvaćaju. Recimo, naivni ali dobar prijedlog da se na ekranu istakne naziv emisije koja upravo počinje na drugom programu, kako bi gledatelji mogli lakše da se opredijele za emisiju po svom ukusu, i pored uspele probe u novogodišnjem programu, ostao je za sada samo lijepa ideja.
Za roditelje bi najbolje bilo da se, na primjer, u uglu ekrana pojavi brojka, koja bi označavala do kog uzrasta neka emisija nije preporučljiva za djecu. Ali, tko bi se primio takve arbitraže? Pri tom bi takva strelica, ili brojka, sigurno izazivala i suprotni efekt, znatiželju što se krije iza "zabranjenog voća", ali takvi bi sigurno bili u manjini i korisni efekt bi bio veći od negativnih posljedica.
Ukratko, mi smo za emitiranje ovakvih filmova, pa i "Zaljubljenih žena", ali uz pažnju i oprez.
Napisao: Miloš Aleksić (RTV revija, 1978.)