Foto: Press
NAKON što se 2007. na tržištu pojavio četvrti nastavak mega-uspješne franšize "Call of Duty", mnogo se toga promijenilo.
S jedne strane, dobili smo "Modern Warfare", vjerojatno najbolji nastavak u franšizi koja je nakon toga imala niz kreativnih uspona i padova. Bio je to ogroman pomak za uspješni serijal koji se od 2003. nije micao iz tada već istrošenog Drugog svjetskog rata koji se eksploatirao ne samo u CoD-u, već i u igrama kao što su Medal of Honor, Wolfenstein, Brothers in Arms, Commando, ali i mnogim drugim naslovima.
Što se grafike tiče, pomak je bio nevjerojatan, ali još važnije, igrivost je podignuta na daleko višu razinu, a maštovite misije kojih se mnogi igrači i danas rado sjećaju podigle su letvicu i CoD je postao novi standard u žanru pucačina iz prvog lica.
Nakon Modern Warfarea samo još Modern Warfarea
S druge, one negativnije strane, dobili smo šprancu koju ni Infinity Ward, ni Treyarch, ali ni novopridošli Sledgehammer Games nisu znatnije mijenjali narednih deset godina.
Grafika je postajala kvalitetnija, ali franšiza je postala žrtva vlastitog uspjeha jer sve što je došlo nakon "Modern Warfarea" bio je "Modern Warfare" s novim likovima, sličnim misijama i laganim šaranjem kroz različite ere. "Black Ops" smjestio nas je u šezdesete, drugi "Black Ops" u vrijeme Hladnog rata (i Drugog hladnog rata, 2025.), a svi ostali u daleku budućnost koja je iz nastavka u nastavak sve više podsjećala na "Halo" ili neku drugu futurističku pucačinu.
Jedina iznimka bio je posljednji izlet u četrdesete, inače zabavni "World at War" čiji je jedini problem bio to što se prebrzo i bez pravog razloga vratio u vrijeme Drugog svjetskog rata koji se oduvijek doživljavao kao era u kojoj Call of Duty najbolje funkcionira.
Battlefield 1 sve mijenja
Međutim, prošlogodišnji "Battlefield 1" promijenio je trend i igrače iz budućnosti i svemira transportirao u Prvi svjetski rat, a najjači Activisionov konkurent, Electronic Arts, pokazao je da su se igrači već pošteno zasitili napucavanja u bliskoj ili nešto daljoj budućnosti. Tim više jer je posljednji dodatak CoD franšizi bio loše prihvaćeni "Infinite Warfare" koji je Activisionu vrlo jasno dao do znanja da je krajnje vrijeme da se recept promijeni (trailer za "Infinite Warfare" jedan je od najdislajkanijih videa na YouTubeu, a čak i je remasterirana verzija "Modern Warfarea" koja je dolazila kao bonus za kupce posebne edicija bila zanimljivija od novog naslova).
Nešto se očito moralo promijeniti, a ono što je uslijedilo je "Call of Duty: WWII", povratak korijenima koji na prvi pogled možda i nije najoriginalniji potez, s obzirom da nas ponovno vraća iskrcavanju na Normandiji što smo već imali prilike vidjeti u izvrsnoj dvojci iz 2005., ali predstavlja veliko osvježenje za uspavanu franšizu koja se uljuljkala u sigurnost šprance koja donosi zaradu i u ovoj fazi gotovo neznatni estetski napredak, ali malo toga zanimljivog.
No, ovog puta postoji nekoliko razloga za povratak, a prvi od njih su mlade generacije i vlasnici novih konzola koji još nisu imali prilike odigrati "pravi pravcati" COD smješten u povijesni period u kojem su se nešto stariji igrači prvi puta upoznali s ovim uspješnim serijalom. Naravno, tu su i grafička poboljšanja pa već prema traileru možemo zaključiti da je ovo iskustvo koje će rijetki propustiti jer koliko god morbidno zvučalo, strahote s plaže Omaha zaslužile su daleko bolja grafička rješenja koja su dosad bila nezamisliva.
Što smo doznali na premijeri
U pompoznoj londonskoj najavi dobili smo uvid u sve one klasične trikove kojima nas proizvođači AAA naslova neprestano mame, ali ostaje pitanje je li ekipa iz Sledgehammera naučila nešto na prethodnim greškama ili će ovo biti samo ušminkani stari Call of Duty iz ere prije "Modern Warfarea".
Realno gledajući, povratak u Drugi svjetski rat oduševio je igrače koji su se, sudeći prema komentarima, već nabrijali na pucanje iz starog oružja (vjerni M1 Garand, Thompson, MG 42, M1903), ali franšizi u ovoj fazi treba puno više od ušminkane dvojke, bila to jasna i napeta priča koja vam omogućuje da se i emocionalno povežete s likovima kojima upravljate, daleko kvalitetniji multiplayer blizak eSportašima, atmosfera koja uvlači igrača i tjera ga da osjeti sve užase rata ili pametno osmišljene mape koje su "Modern Warfare" pretvorile u prijelomni trenutak u razvoju franšize.
O svemu tome samo se okvirno pričalo i nakon 45-minutnog predstavljanja nismo doznali previše, a ekipa iz Sledgehammera najavila da će više detalja otkriti na E3-u u lipnju.
Ipak, od ekipe s GameSpota koji su posjetili studio, doznali smo da su pomaci osjetni jer užasi Drugog svjetskog rata nikada nisu bili bolje prikazani u nekoj video igri. Potrošeni su milijuni kako bi sve djelovalo što realnije, tim ljudi bio je zadužen za vjerno praćenje povijesne građe, a glumci kao što su Josh Duhamel i Jonathan Tucker pobrinuli su se da se igrači što kvalitetnije povežu s likovima. No, u prijašnjim naslovima imali smo i Kevina Spaceyja pa to nije značajno poboljšalo mlaku priču.
Vraćaju se i zombiji koji su veliki hit još od 2008. kada su se po prvi puta pojavili u "World at War", a što se multiplayera tiče, igrači će moći isprobati beta verziju puno ranije nego se igra pojavi na tržištu.
Uglavnom, od datuma izlaska (3. studeni) dijeli nas još puno vremena i do tada ćemo vjerojatno dobiti odgovor na sva pitanja. Ono što znamo jest da se franšiza vratila korijenima i da nakon dugo vremena postoji razlog čekati novi Call of Duty.