VITOMIRA LONČAR već šest godina sa suprugom Ivicom Šimićem živi i radi u Kini, a sada je otkrila i neke razlike u između života tamo i u Hrvatskoj.
"Nema uplatnice za struju, plin, vodu… Imate kartice. Kupite struje za 100 kuna koje su vam na kartici, ubacite karticu u mjerač ispred svog stana i – imate struju. Kada potrošite iznos koji ste uplatili, Kinez vas ne ostavi da kao muha bez glave jurite napuniti karticu. Ponovno ubacite karticu i na njoj imate još deset posto iznosa koji ste uplatili, sasvim dovoljno da u miru, kad stignete, uplatite novi iznos. A uplaćuje se u susjednoj zgradi ili preko mobitela", ispričala je za portal Mirovina.
"U Kini nitko ne čeka ni na kakav pregled. Želiš se naručiti na pregled, otvoriš aplikaciju i naručiš se za – sutra. Za sve, doslovno. I još možeš izabrati doktora. U bolnicama uz bolesnika uvijek boravi barem jedan član obitelji i brine se o njemu. To ne rade medicinske sestre ili drugo osoblje."
"Sve, baš sve se može kupiti online i dostava stiže u najkraćem roku: od mlijeka i glavice luka pa do aviona. Ne koristi se novac, kartice, sve je na mobitelu i gotovo svi, i mladi i stari, koriste mobitele. I to za sve. Država se ne brine za starije ljude jer je kultura potpuno drugačija."
"Stariji ljudi su najvažniji dio obitelji i o njima se brinu djeca i unuci. Kineska obiteljska povezanost je nama nezamisliva, kao i briga i ljubav za njihove starije ukućane. Dječja poslušnost je temelj kineske kulture i opstojnosti, a upisana je u njihove gene. Žene odlaze u mirovinu već oko pedesete da bi mogle čuvati unuke, a muškarci oko 55."
"S hrvatskom mirovinom ne mogu platiti ni osnovne režije u Hrvatskoj. Nakon gotovo osam godina mirovina mi je narasla na 2500 kuna. Riječi 'priuštiti si', malo su pretenciozne. Smatram da sam svoj radni vijek pošteno odradila. Dala sam sve od sebe, nemam nikakve dvojbe. A mirovina je pokazatelj što država misli o tom radu i kako ga vrednuje. Još jedan od razloga da ostanem u Kini što je duže moguće", zaključila je.