DA JE u Hrvatskoj moguće uspjeti, a da vas pritom ne guraju sve moguće veze, dokazali su dečki iz obećavajućeg varaždinskog benda - Voodoo Lizards. Kad im je jedan od najutjecajnijih ljudi u rock svijetu odgovorio na mail koji su mu poslali, ostali su šokirani odgovorom. Iako svjesni da američki producenti, menadžeri i ostali glazbeni stručnjaci svakodnevno dobivaju po stotinjak mailova i CD-ova u kojima bi trebali prepoznati talentirane bendove, odgovor jednog od vodećih američkih rock producenata bio je baš ono što su željeli.
Jimmy Rip, ljubiteljima i poznavateljima rocka poznatiji je kao glavni gitarist Micka Jaggera, vidio je "ono nešto" u dečkima iz Varaždina. Face poput Erica Claptona, BB Kinga, Jimmyja Pagea, Neila Younga, Micka Jaggera, Brucea Springsteena, Keitha Richardsa, Kida Rocka, Roda Stewarta i Tobyja Keitha prvo pokucaju na Jimmyjeva vrata i zatraže savjet i kritiku za svoj novi uradak. Prepoznavši još dovoljno neisklesan talent dečki iz Voodoo Lizardsa Jimmy im je odgovorio i prenio svoja razmišljanja o onome što oni rade.
"Momci, vaša muzika je stvarno dobra i ne bih ovo pisao da ne mislim tako. Jako mi se sviđaju vaši tekstovi, vokal i svirka, ma sve je iznenađujuće dobro. Ako se uzme u obzir od kuda dolazite, ne mogu vjerovati da je sve to toliko dobro ukomponirano i odrađeno. Čim sletite u L.A. obavezno mi se javite, imam dobar osjećaj", napisao im je na prvi mail Jimmy.
Kako se sve odvijalo brzinom munje dečki se nisu već ni okrenuli, a već su bili u avionu za Ameriku u potrazi za ostvarenjem svojih snova. O tome koliko su zapravo osvojili Amerikance svojom glazbom i karizmom svjedoči i ekskluzivan posjet i to ni manje ni više nego Jimmyja Ripa. Dečki su nam otkrili kako se sam Jimmy sprema krajem kolovoza posjetiti Hrvatsku i provjeriti kako napreduju. Čak se spominje i zajednička mini-turneja. Moramo priznati, zvuči vrlo obećavajuće.
"Nakon slijetanja u L.A., prvim korakom na američko tlo osjetio sam euforiju kao posljedicu dugogodišnjeg iščekivanja da s bendom napravim i korak dalje. Ovo je doslovno bio velik korak. Iskustva su stvorila velike dojmove što u smislu profesionalizma u radu ( što se tiče glazbene industrije ) tako i u kulturološkom šoku. Susretljivi ljudi, masa odličnih klubova, ali i veliki broj raznovrsnih bendova koji se svakodnevno bore za svoje mjesto pod suncem. Bendovi su međusobno povezani u potrazi za uspjehom bez prevelikog jala, ali uz masu pozitivne konkurencije. To je jedna stvar koju u našoj domovini ne možete izbjeći. Ali osim toga what doesn't kill us, makes us stronger", našalio se pjevač Zack.
Bubnjar Saša je nastavio: "Veličina L.A. brzina kojom se odvija život, odjednom te svjesno ili nesvjesno učini odraslijim, zrelijim i prije svega realnijim. A i susret s holivudskom Amerikom, sa svim tim medijski eksponiranim ljudima prema kojima imaš već unaprijed određeno, nazovimo to privremeno 'strahopoštovanje' (pogotovo šok kad se doslovno preko noći nađeš se u društvu svjetski poznatih glazbenika i 'faca' koje nama smrtnicima inače nisu dostupni) nije jednostavan. Nositi se s takvim brzim preokretom nije lako, jer uvijek je blizu taj rub preko kojega možeš skliznuti i opet postat 'malen'. No, odlazak u Ameriku i sve što smo tamo doživjeli na kraju nam je samo učvrstilo vjeru u glazbu koju stvaramo i put kojega smo izabrali te kojega volimo".
Što ste ostvarili u poslovnom smislu, a kako ste provodili vrijeme kada niste "učili zanat"?
"Uspjeli smo stvoriti čvrste odnose u smislu daljnje suradnje. Prihvatili su nas kao prijatelje, a ujedno i kao glazbenike. Zabavu smo naravno pronašli na mjestima gdje se svira pa smo tako uspjeli pogledati neke svjetske, ali i neke lokalne izvođače. Većinu dana provodili smo s producentima i glazbenicima, ali svaki slobodni trenutak iskoristili smo za posjet poznatim klubovima o kojima smo prije mogli eventualno nešto pročitati ili ih vidjeti u sobi na DVD playeru. Nakon samo dva tjedna boravka dobili smo nekolicinu ponuda da nastupimo u nekim od najpoznatijih svjetskih klubova. Nismo ih iskoristili zbog 'nedostatka' radne dozvole, ali još uvijek smo više no dobrodošli", rekao nam je pjevač.
Koja anegdota će vam ostati najviše u sjećanju?
"Uf, bilo je svakakvih doživljaja. Neki možda i nisu baš za javnu objavu. Ali, ajde, evo jedne anegdote samo za vaše čitatelje ( ili bolje rečeno nenadani susret)... Jednog tipičnog L.A. sunčanog dana, kad sam već izlazio iz zgrade u kojoj sam stanovao na sastanak s ostalim gušterima, prema meni prilazila jedna super cura koja mi se učinila poznatom. U prvi tren razmišljam otkud je poznajem. Jer, Iako je LA na drugom kraju svijeta, svakodnevno smo susretali puno poznatih Hrvata koji tamo žive i rade i družili se s njima. No ova djevojka mi se zagonetno smješkala, ali nikud je nisam mogao "staviti". A onda mi kao "grom iz vedrog neba" sine - pa to je svjetski poznata glumica, Eva Longoria! Tek sam onda saznao da je ona u stvari moja prva susjeda! Zamislite", kazao je oduševljeni Saša te nastavio:
"Ali zanimljiva je i pričica s otvorenje izložbe, u maloj, ali kultnoj L.A. galeriji! Interesantne slike, vrlo ljubazan autor koji nas je osobno vodi od slike do slike kultnih faca rock povijesti i objašnjavao svaku posebno. Zatim nas je pozvao za svoj stol i ponudio klopom, otvario butelje i totalno ležerno pričao o glazbi, naravno, sve to samo po sebi ne bi bilo neobično da ta osoba nije legendarni Stones Ronnie Wood. Zamislite kako se čovjek osjeća kad je u društvu takvog glazbenika. Njemu i njegovoj curi se izuzetno dopalo ime našeg benda i Ekaterina je odmah strpala naš CD u svoju torbicu".
Mislite li da je mjesec dana u Americi dovoljno da skupite iskustva da biste u Hrvatskoj napravili značaju karijeru?
Zack je zatim nastavio s pričom: "Iskustvo se stječe svaki dan, a pečat da je iskustvo dalo kvalitetne rezultate potvrdilo je nekoliko najutjecajnijih američkih glazbenika i producenata. To je dobar razlog da se krene dalje, iako da do toga nikad nije ni došlo, ja bih glazbu nastavio stvarati i dalje."
"Mjesec dana boravka u Americi, s ljudima s vrha svjetske glazbene industrije može se smatrati iskustvom koje dožive rijetki. Ili možda da kažem hrabri!? Za nas koji smo tek na početku glazbene karijere, ovih mjesec dana je u stvari neizmjerno iskustvo. Takav 'izlet' može preko noći promijenit životni put, promijenit te kao osobu, ali i životni san pretvorit u životni cilj. Karijera u Hrvatskoj? Hrvatska je naša zemlja i volimo jw više od bilo čega, ali mislim da se rock'n' roll karijera mora graditi u zemlju u kojoj je rock'n'roll stvoren. Nažalost, Hrvatska je zemlja u kojoj turbo folk zvijezde rasprodaju zagrebačku arenu i to 2009.!?", primijetio je Saša.
Ako ne uspijete ovdje, planirate poraditi na inozemnoj karijeri?
"Mislim da bi pitanje trebalo preformulirati. Ako svoj cilj ne realiziramo u inozemstvu, planiramo pokušati u Hrvatskoj. Moj cilj kao autora je da predstavim svoj rad i rad benda što široj masi ljubitelja glazbe. Uspjeh? Što je to uspjeh, što znači uspjeti? Nagrada za posao koji radimo i volimo? Uspjeh teško može biti vezan uz granice. Mislim da je uspjeh kad te prepoznaju ljudi koji vole glazbu, ali uspjeh je i odsvirati izvrstan koncert s jednakim srcem i u malom klubu koji ne prima puno publike, ali je ispunjen klincima koji isto tako svoj put započinju u garaži", kaže Saša.
"Kad te takva publika prihvati i nakon velikog eksponiranja u medijima - e to je uspjeh! A kad smo već kod uspjeha mislim da je velika potvrda našem uspjehu u Hrvatskoj i posebna čast da sviramo na ovogodišnjem Radar Festivalu, najboljem među mnogim izvrsnim glazbenih događajima ove godine u Hrvatskoj. Naći se u društvu Carlosa Santane, Solomona Burkea , Erica Burdona, Joea Jacksona, ali i Lačnog Franza, izuzetna je čast i ponos. Čovjek se nekako osjeća kao da ide u smjeru rock'n'roll Hall of Fame".
Zack je uskočio: "Mislim da nas ne koči ništa. U našim ciljevima dosad smo uspijevali i tako i nastavljamo. Znamo da su financije uvijek problem kod mladih bendova, ali mi se borimo i dalje. Kako smo dosad naišli na ljude koji su nam izašli u susret i pokazali vjeru u rock and roll bend iz Hrvatske, nadamo se da ćemo na svom trnovitom putu susresti slične ljude koji i dalje vjeruju u iskrenu glazbu."
"Mislim da nas u Hrvatskoj više ništa ne koči. To voli li nas neki urednik na televiziji ili ne voli uopće nam nije bitno. Istina, ima puno jala. Puno jala i kod ljudi od kojih to prije našeg medijskog eksponiranja nismo očekivali. Ali valjda je to cijena uspjeha (smijeh). Rock'n'roll je glazba koja najbolje funkcionira na engleskom. Svaka čast našim rockerima koji su napisali hitove na hrvatskom jeziku. No, dubljom analizom njihove glazbe, većinom su to prepjevi i prerade američkih i engleskih hitova, prava hrvatska "kancona" je odavno polumrtva, a kvalitetni autori ostali su daleko u 'prošlom stoljeću'. Kad dobijem inspiraciju za dobar tekst na hrvatskom, to će sigurno biti hit! Vjerujte mi!", nadodao je Saša.
A sada jedno "celebriti" pitanje. Pisalo se o tebi Saša da si u vezu s jednom mladom pjevačicom, Frankom Batelić. Jeste li zaista više od prijatelja?
"Franka i ja smo prijatelji, bavimo se istim poslom, ljudi nas prepoznaju, željni su senzacija, bombastičnih naslova pa smo eto i mi dovedeni u takav kontekst,.Franka je draga, vesela i prije svega talentirana osoba čiji potencijal će doći do izražaja, ja joj želim svu sreću na tom putu i što manje bavljenjem njezinim privatnim životom jer to je nekad stvarno veliki teret. Koliko god je tehnologija komunikacije dobra (Facebook, Myspace, Twitter) toliko krije opasnost da se izmjene nekih poruka na profilima tumače potpuno pogrešno pa se tako desilo i s nama. Možda jedna poruka ovisnicima u koje ja spadam je da treba biti pažljiv u komuniciranju na taj način. Da zaključimo sto se tiče Franke i mene, dvoje mladih ljudi u istom poslovnom svijetu, prijatelji, podrška jedno drugom i to je sve."
Nakon ugodnog razgovora s dečkima zaključili smo da se u njima krije istinski entuzijazam te volja i ljubav prema glazbi. Zaista uživaju u onome što rade i žele da i ostali to vide i prepoznaju. Samo je pitanje je li hrvatska javnost nepovratno "zatrovana" lakim notama i glazbom koja nastaje preko noći samo da bi se što više zaradilo.
Sanja Cicvara
Foto: Voodoo Lizards, privatni album