HRVATSKA kuna je s prvim danom 2023. otišla u povijest. U Hrvatskoj se ova oznaka plaćanja već znala vraćati pa nije isključeno da ćemo je ponovo vidjeti, ali zasad se opraštamo od nje.
U nepunih 28 godina koliko je bila s nama, kuna je ostavila brojne tragove u komunikaciji i običajima koje nismo ni primjećivali. Još uvijek ne znamo hoće li nam kuna nedostajati u praktičnom smislu, ali ove stvari vezane uz nju sigurno hoće.
Vrati mi samo papirnate!
U bilo kojoj birtiji ovo je bio čest način ostavljanja bakšiša. Najmanja novčanica je iznosila deset kuna (one od pet su davno nestale iz optjecaja), tako da je ovaj potez bio odličan svima - taman tih nekoliko kuna je konobaru ostalo za napojnicu, a onaj koji pije nije morao zveckati do doma.
Najmanja novčanica od 1.1. bit će ona od pet eura, odnosno malo manje od 38 kuna - za izgovoriti “daj samo papirnate” iznos na računu će se trebati baš dobro poklopiti. A i zveckat ćemo puno više, barem dok svugdje ne dođe kartično plaćanje.
Pet (šest, sedam, osam…) banki
Deset kuna, popularno zvane Dobrila ili cener, u pluralu su se promijenile u “banka”. Nikad se ne kaže “daj jednu banku”, ali svaka desetica od 20 do 90 funkcionirala je tako. Još se u duhu jezika plural u akuzativu “banaka” iskrivio u “banki” ili čak još kraće “bani” - stranac koji treba platiti 70 kuna, čak i ako zna hrvatski, vrlo brzo bi se zbunio ako mu domaćin kaže “sedam banki”.
Euri su znatno jača valuta, tako da će sada već dvije banke iznositi 150 kuna, što je iznos koji se puno rjeđe razmjenjuje u kešu. Pet banki bilo bi cijelih 50 eura, a ta novčanica se u početku na bankomatima neće ni izdavati. 50 eura je ionako ozbiljan novac, tako da će se žargon vjerojatno izgubiti i novčanice će ostati u suhim, formalnim iznosima.
Hrvatski velikani
“Da mi kompa bude Mažuranić, frend Stjepan Radić, prijatelj Marulić, kao buraz Ante Starčević.” Davno prije nego što su postali ruglo, reperi iz dvojca Tram 11 napravili su pjesmu koja je vjerojatno najzaslužnija za to što danas znamo likove s novčanica kune. To je posebno pomagalo kod Marulića (500) i Starčevića (1000), koje smo viđali puno rjeđe nego što smo željeli.
Na već spomenutih pet banki bio je Ivan Gundulić, na 20 kuna ban Jelačić, a na 10 Juraj Dobrila. Svi od navedenih također su se mogli koristiti kao sinonimi za određeni iznos. Slike s kovanica uglavnom nismo izgovarali, ali je među njima vrijedna iznimka legendarni medo.
Na novčanicama eura su građevine koje teško da će netko popamtiti, a na bitnijim kovanicama (jedan i dva eura) su sada kuna i tlocrt Hrvatske. Hoće li netko za euro reći “jedna kuna”? Teško.
Glava, som…
S bankama i velikanima zajedno odlaze i ovi izrazi, koji su redom označavali stotice i tisućice. Možda se još i zadrže u nekim velikim kupovinama automobila i stanova, ali u svakodnevnom govoru će ih pojesti jaka valuta.
Igra “krvave kune”
Muški dio osnovnoškolske populacije, osim u tučnjavama, mogao je zaraditi krvave šake i u ovoj popularnoj igri. Većina ljudi zna o čemu se radi, ali za one previše stare (ili mlade) da se sjećaju vrijedi objasniti pravila.
Nekoliko učenika vrti kovanicu kune, a onaj kome padne mora staviti šaku okomito na stol. Drugi iz grupe tada najjače što može gurne kovanicu preko stola u njegovom pravcu, čime kovanica u punoj brzini udara u članke - ime je proizašlo iz posljedica. Igra je u teoriji prestajala kada svi ispadnu, a u praksi kada se učiteljica izdere na vas i upiše vam opomene.
Najčešće se gađalo kovanicom od pet kuna jer je najteža, a posebno je veselje bilo ako je netko doma našao onu uglatu od 25… Nije isključeno da će i naredne generacije igrati nešto slično, ali “krvavog eura” jednostavno ne zvuči toliko dobro.
Ma, sto kuna u prometnu i vozi…
Narodni običaj kojim se moglo izbjeći plaćanje kazne za manji prekršaj u vožnji, ili mali znak dobre volje da kazna ne bude paprena. U kontekstu tehničkog pregleda koristila se varijacija “sto kuna u pepeljaru i vozi”.
Ovaj običaj, na sreću ili nažalost, već su dobrano ubile kamere, nadzor i inflacija - 100 kuna se odavno promijenilo u 200. Euro će mu vjerojatno dodatno ubrzati kraj: 30 eura je više od 200 kuna, ali zvuči puno manje.
Ostavljanje sitniša na kasi
Jedna i dvije lipe su se rijetko viđale, ali pet ili deset lipa redovito smo ostavljali na blagajni jer su stvarale više nereda u novčaniku nego što su vrijedile. Ako su vam falile, nitko vam nije zamjerio, kao što ih nitko nije ni tražio nazad - i dalje su bile u redovnoj upotrebi, iako nisu imale pravu svrhu.
Teško je razlikovati kovanice od jednog, dva i pet centi - sve su male i crvenkaste, a ona od pet centi ipak već ima neku uporabnu vrijednost. Zbog toga, barem ako se inflacija ne nastavi ovim tempom, još neko vrijeme nećemo viđati ostavljen sitniš po blagajnama.