Screenshot: YouTube
PRVI Petak 13. u 2017. je pred nama i mediji diljem svijeta ponovno su osuti tekstovima o "nesretnom danu".
I dok mnogi od nas petak 13. doživljavaju kao potpuno neosnovano praznovjerje utemeljeno u apsolutno ničem, gotovo je nevjerojatno da se mediji u 2017., čak i s ogradom, osvrću na ovu budalaštinu dajući joj težinu.
Pokušaj davanja bilo kakvog značaja ovom ludilu nije ništa smisleniji od sugestija da je vampire najbolje usmrtiti glogovim kolcem ili naslova koji vas upozoravaju na opasnost punog mjeseca koji vas može pretvoriti u vukodlaka.
No, to i dalje činimo.
Možda nije krivnja Biblije, ali nije ni daleko od toga
Kao i mnoga druga praznovjerja i ovo korijene vuče iz najukorjenjenijeg praznovjerja poznatog čovjeku. Naravno, riječ je o religiji.
Naime, prvi spomen nesretne trinaestice zabilježen je u kasnom 17. stoljeću kad je netko zaključio da trinaestoro ljudi za jednim stolom znači nesreću i da će trinaesta osoba umrijeti u roku od jedne godine.
Jednim dijelom priča je utemeljena na nordijskoj mitologiji, a drugim na Bibliji i posljednjoj večeri koja je također imala 13 uzvanika da bi jedan od njih nedugo nakon toga umro.
Kad na to dodate i da vjerovanje da se posljednja večera ili pribijanje Isusa na križ dogodilo trinaestog (i u petak), da je Kain ubio Abela na petak 13., da je velika poplava počela u petak ili podatak da se uz broj 13 u Bibliji vežu mnoge nesreće, jasno vam je da jedinu krivnju za ovo praznovjerje vjerojatno ne treba tražiti isključivo u Bibliji, ali ako je tamo potražite, budite bez brige, pronaći ćete mnogo toga što ovakvim budalaštinama daje vjetar u jedra.
Opterećeni praznovjerjem
Još jedan važan element povezan s kršćanima je i negativan stav prema ženama pa ne smijemo zaboraviti ni 13 "nesretnih" menstrualnih ciklusa jer po nekoj bolesnoj logici i to je znak da je broj 13 nesretan.
Naravno, u današnje vrijeme krivnja za održavanje ove gluposti na životu ne pada na crkvu već velikim dijelom i na medije koji na sve moguće načine prikupljaju klikove raznoraznim tekstovima o groznim stvarima koje su se dogodile na petak 13.
Isto tako, svijet je neopisivo sklon praznovjerju. Rumunji su neopisivo opterećeni vješticama, njujorški sud 1991. službeno je proglasio kuću ukletom i tako stvorio zakonski presedan na koji se buduće stranke mogu pozvati ako im vlasnici prilikom prodaje ne otkriju da kuću opsjedaju duhovi, astrologija se u Indiji tretira kao znanost, vlada u Hong Kongu troši milijune na Feng Shui, previše Iraca i Islanđana vjeruje u vile, a kako osim praznovjerjem objasniti da Međugorje i dalje uspješno posluje unatoč činjenici da je priča toliko neuvjerljiva da iza nje ne može stati ni Vatikan.
Više od 60 milijuna ljudi svake godine tvrdi da nije u stanju funkcionirati zbog straha od petka trinaestog, čak 34% svjetskog stanovništva ovom danu pristupa s oprezom, mnogi aerodromi nemaju 13. ulaz, hoteli i neboderi nemaju 13. kat niti sobe s brojem 13, a neka istraživanja pokazuju da se svakog "nesretnog dana" bilježe financijski gubici veći od milijarde dolara zbog toga što ljudi na taj dan svjesno odgađaju kupovinu, putovanja ili odlazak na liječenje.
Zašto smo toliko skloni ovakvim kretenarijama?
I koliko god ovo zvučalo zanimljivo, valja se zapitati zašto ljudi u 2017. i dalje pridaju značaj ovakvim besmislicama?
Praznovjerja nam pomažu da shvatimo svijet i kako stvari funkcioniraju, objašnjava profesor psihologije dr. Clay Routledge.
To je posebno vidljivo u trenucima kad nad nečim nemamo kontrolu. Ljudi žele vjerovati da svijet funkcionira prema nekim pravilima i da se neke stvari mogu predvidjeti, a prije svega, želimo vjerovati da je neke stvari moguće kontrolirati i da sve nije kaos i niz slučajnosti. Naravno, to je nemoguće pa neki od nas vjeruju u neke vanjske faktore ili sile koje kontroliraju sve oko nas.
To je vidljivo čak i u nekim daleko benignijim situacijama. Primjerice, nešto se nije ostvarilo jer "nije bilo suđeno".
Istraživanja pokazuju da praznovjerja funkcioniraju na ovaj način. Što je manje osjećaja kontrole to smo skloniji praznovjerjima (kucanje u drvo), a nešto slično događa se u razdobljima ekonomske nesigurnosti. To možete primijeniti i na vjeru jer kad se ljudi osjećaju panično, prestrašeno i misle da svijet nema smisla, skloniji su povjerovati da svijetom upravlja neka viša sila.
I dok je većini nas priča oko petka 13. predstavlja nebitno ili relativno bezopasno praznovjerje, ne smijemo zaboraviti da uporno održavanje ove ili bilo koje druge tradicije praznovjerja zapravo reflektira naše duboko usađene nesigurnosti i tendenciju da svijet gledamo kao mjesto na kojem se sve događa s razlogom.
Nažalost, ne smijemo zaboraviti ni da je unatoč znanstvenim dostignućima sve više onih koji vjeruju u raznorazne budalaštine kao što su znanstveno potpuno neutemeljeni strah od cjepiva, alternativna medicina i sulude teorije zavjere. Stoga, petak 13. u usporedbi s tim djeluje gotovo zanemarivo, ali temelji su vjerojatno isti.