Foto: Shutterstock
STUDIJA objavljena u „Proceedings od the Nacional Academy od Sciences“, a provedena na Sveučilištu u Floridi bacila je sumnju na tradicionalan stav da djeca uče govoriti prema onome što čuju od roditelja. Čini se da ipak u proces djetetovog učenja nije uključen samo proces slušanja, već su snažno uključen i vizualni elementi.
Naime, stručnjaci su dokazali kako čitanje s usana, zajedno sa zvukovima koje tijekom govora roditelja dijete čuje čine idealnu kombinaciju koja djecu potiče da prije nauče prve riječi. Bebe nakon navršenih šest mjeseci života počinju svoje poglede češće usmjeravati na usta roditelja dok govore, a nisu više usredotočeni samo na njihove oči kao što je to bilo do tada.
Znanstvenici su testirali 180 beba rođenih na engleskom govornom području tijekom 4 mjeseca, 6 mjeseci, 10 mjeseci i 12 mjeseci starosti djeteta.
Bebama su prikazivani video zapisi žene koja govori na engleskom i španjolskom jeziku. Kada žena govori engleski bebe stare 4 mjeseca su gledale u njezine oči, bebe stare 6 mjeseci su gledale podjednako u njezina usta i oči, dok su one od 8 i 10 mjeseci gledale isključivo u pokrete usana. Kod beba u 12. mjesecu pogled se opet postupno vraća na oči žene.
Bebe su tako nakon navršenih 12. mjeseci, kada počinju izgovarati svoje prve riječi, već savladali strukturu i zvukove jezika, pa više ne moraju čitati s usana i pogled tada vraćaju na majčine oči kako bi saznali društveno značenje pojedinih riječi.
No, kada je žena govorila španjolski, djeca su i u 12. mjesecu mnogo duže zadržavala pogled na njezinim usnama, kao i mlađe bebe, jer im je čitanje s usana pomoglo odgonetnuti nepoznato.
Osim dokaza da bebe doista čitaju s usana, ovo otkriće može bitno pomoći u ranoj dijagnostici autizma i sličnih poremećaja.