SVAKOG radnog dana Maureen Fried i njen suprug u poslijepodnevnim satima skupljaju troje unučadi iz tri različite škole, voze ih u kuću svoje kćeri, pišu s njima domaću zadaću i daju im užinu.
“S kime će ih ostaviti”, pita se 75-godišnjakinja koja radi tri dana u tjednu u lokalnoj drogeriji i žonglira poslom, vlastitim obvezama i brigom o troje unučadi.
“Brinemo o njima svaki dan. Ne žalim se jer su naši unuci. Osim toga, brinuti o djeci je skupo i slušamo užasne priče. Većini je najbolje kada se mogu osloniti na obitelj”, ističe ova baka za New York Post.
Bake i djedovi tako posljednjih godina imaju puno obveza. No, dok jedni vode brigu o svemu, drugi to odbijaju činiti, iako istraživanja pokazuju da oni koji to čine žive duže.
“Od prvog dana sam rekla da ne čuvam djecu. Kad su djeca došla k meni, dala sam im 20 dolara i rekla da nađu dadilju”, kaže baka Betty koja je ipak pokleknula kada je par morao na svadbu prijatelja.
Ova 65-godišnjakinja tvrdi da to ne znači da ne voli svoju djecu ili unuke.
“Mislim da bakama i djedovima to ne bi trebala biti obveza. U redu je da pričuvaju unuke kada to žele i mogu”, upozorava.
Stručnjaci kažu da su se vremena promijenila i da je pritisak na roditeljima, pa tako i na bakama i djedovima.
“Do prije nekoliko generacija bilo je vjerojatnije da će žena biti kod kuće s djetetom. Danas gotovo svaka majka radi i svi su zauzeti. Bake i djedovi također rade sve duže i prilično su zauzeti”, pojašnjava stručnjakinja za roditeljstvo Sally Tannen.
Njen savjet je da obje strane budu iskrene. S druge strane, neke novopečene majke smatraju da ovo ne bi trebalo biti predmet rasprave.
“Moj svekar i svekrva žive na deset minuta udaljenosti automobilom od našeg doma i nikad mi nisu pomogli ni na pet minuta”, ispričala je Jessica, zaposlena majka djece stare 18 i četiri mjeseca.
Pojašnjava da joj je svekrva rekla da nije trebala rađati djecu s tako malom razlikom u godinama.
“Što bih trebala učiniti? Ubiti jedno?” pita se.
Njeni roditelji žive na drugom kraju Amerike, ali srećom pomaže joj 25-godišnji brat.
“Čudno je da on čini više od baka i djedova. Bila bih oduševljena da me barem jednom tjedno pitaju postoji li nešto što mogu učiniti da pomognu. Nikad to nisu učinili”, požalila se.
Ima i baka i djedova koji su sretni kada mogu pomoći.
“Blagoslov je imati unuke, ali nisam se umirovila da bih bila dadilja. Odlučila sam pomoći svojoj djeci, ali ne podizati unuke. Već sam odgojila dvoje predivne djece”, pojašnjava 69-godišnja Sharon Kotchek koja ima petero unučadi te se prisjetila jedne situacije koju je doživjela prošlo ljeto.
“U parku sam gledala starijeg muškarca koji nije znao kako izaći na kraj s unukom. Pitao me što da radi kad mu kći mora raditi. Odgovorila sam mu protupitanjem: 'Gdje piše da morate zaustaviti svoj život i podizati unuku?'" prepričala je.
Shira Dicker pak ne može dočekati da s petomjesečnim unukom provede vrijeme. Ipak, kaže da je u redu odbiti čuvanje unučadi.
“Mi smo svoj odgoj obavili. Normalno je da se roditelji nadaju, ali ne i da očekuju da bake i djedovi budu dio djetetovog života”, zaključila je.