Brak bez papira

Ilustracija: Index

MOJ PARTNER i ja nismo u braku. Kako za sada stvari stoje, nećemo niti biti u braku. Iskreno, uopće mi se ne da biti u braku. Tj, da me se krivo ne shvati – ja poštujem svačiji odabir, onih koji žele biti u braku i onih koji ne žele biti u braku. Osobno smatram da papir na kojem ćemo se potpisati nas dvoje i odabrani kumovi, neće promijeniti apsolutno ništa u našem odnosu. Ako si sretan s nekim, papir neće povećati tvoju sreću, a ako si nesretan neće te kao čarobni štapić, učiniti sretnim. Ako imate dijete, neke stvari će biti jednostavnije (papirologija), ali to je samo i isključivo radi stava društva u kojem živimo (nažalost). Ponekad pomislim kako bi možda bilo cool imati vjenčanje gdje bismo mogli pozvati sve naše prijatelje iz cijeloga svijeta, no onda si mislim – za to ne treba biti povod vjenčanje. No već sam se nekoliko puta uvjerila da su ljudi koji žive u nevjenčanoj zajednici, zapravo, diskriminirani. Pa evo i par primjera. 
 
Kada se rodio Bubi, dogovorili smo se da bismo voljeli da ima 2 prezimena – moje i njegovo. No ja sam već tada imala dva prezimena (od mame i tate) pa su postojale 3 opcije: samo moje prezime, samo partnerovo prezime ili moje i partnerovo, što bi u konačnici rezultiralo sa 3 prezimena. Odlučili smo da ja maknem svoje zadnje prezime kako bi Bubi imao moje prvo i njegovo. Tako je i bilo. Ne znam da li znaš da u Hrvatskoj možeš dodati prezime partnera i bez vjenčanja (nisam sigurna da li morate imati zajedničko dijete). Ja to nisam znala, no to mi je rekla simpatična gospođa koja je radila u Općini gdje sam došla promijeniti prezime. Kad sam joj ispričala što trebam i želim (moj partner je stranac i ne živi u Hrvatskoj), pitala me da zašto ne dodam i njegovo prezime. Ja sam na to rekla zašto bih dodala kada nismo vjenčani. Na to mi je ona rekla „Radi djeteta. Pretpostavljam da ćete dosta putovati, a ako imate prezime različito od djeteta, uvijek ćete sa sobom morati nositi rodni list i još neke popratne dokumente.“ Sve je to imalo smisla što je rekla pa sam se odlučila na njen prijedlog – dodala sam ime svog nevjenčanog partnera radi djece. Kako nemam neko previsoko mišljenje o instituciji braka, jednako tako niti ne smatram da žena udajom za svog partnera mora obavezno promijeniti svoje prezime u njegovo, nego mi je logičnije da, uz svoje, doda njegovo. No ponavljam, poštujem svačiji odabir. 
 
Prilikom prijave Bubija u matičnom uredu, dragi je morao potpisati papire o priznavanju očinstva te je s nama morao biti i sudski tumač (bez obzira što govori hrvatski, ali nije hrvatski državljanin pa su nas to tražili). Bubi ima 2 državljanstva – hrvatsko i njemačko. Putovnicu ima njemačku iz vrlo banalnog razloga - ok, zapravo su 2 razloga. Prvi je jer nas je ona došla 200 kn i bila je gotova za 30 min, a druga je jer je njemačka putovnica jedna od „najjačih“ na svijetu (ovaj dio će razumjeti oni koji puno putuju i poznate su im zavrzlame oko dobivanja viza :)). Pa kako smo to sve prošli s Bubijem, odlučili smo napraviti isto s Bubicom. Moguće je da sam zaboravila neke detalje s Bubijem, no s Bubicom su se desile zanimljive stvari (radi nas kao nevjenčanih partnera). 
 
1.U bolnici na dan poroda dođu do tebe da te pitaju informacije potrebne za matični ured. Između ostalog pitaju detalje o tebi, ali i o tvom mužu, ocu tvog djeteta. Kada su došli do mene, krenuli su s pitanjima o meni. Kada smo se trebali prebaciti na oca mog djeteta, samo su mi rekli „Aha da, vi niste vjenčani, onda ništa.“. Na što sam ja postavila pitanje da kakve veze ima bračno stanje za informacije o ocu djeteta. Nisu mi ništa odgovorili...
 
2.Kad smo išli vaditi putovnicu za Bubicu, tražili su nas prevedenu i verificiranu potvrdu priznavanja očinstva te još neke dokumente (konkretno da se prati hrvatski zakon, a ne njemački). Pitali smo da zašto nam to treba kad već imamo jedno dijete. Rekli su nam zato jer nismo vjenčani i da ćemo sad tako morati raditi za svako sljedeće dijete. Na to sam rekla da je to diskriminacija.
 
Najveći nonsens u svemu je sljedeći – ako si u izvanbračnoj zajednici i imaš dijete s partnerom, partner svaki put mora priznati očinstvo nad određenim djetetom. Ali ako si u braku s nekim i imaš dijete s nekim drugim, prema Zakonu je tvoj muž otac tvog djeteta. I tko je ovdje lud? Još smo miljama daleko od okova našeg patrijarhalnog društva i ponekad me to zaista frustrira. Možda se jednog dana nešto promijeni po tom pitanju...
 
Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.