Četiri rijetke osobine koje imaju nezaboravni očevi, prema psiholozima

Biti otac i biti tata dvije su različite uloge, a razlika leži u odnosu s djecom. Dok otac može osigurati krov nad glavom, hranu na stolu i prisustvovati dječjim događajima, tata ide korak dalje i ostavlja trajan trag u životima svoje djece. Prema psihološkim istraživanjima, postoje četiri rijetke kvalitete koje čine tatu nezaboravnim.

1. Promišljena komunikacija

Tata zna da riječi imaju težinu. Kad dijete postavi pitanje ili zatraži mišljenje, on zastane i razmisli prije nego što odgovori. Umjesto brzopletih ili preoštrih komentara, bira riječi koje pružaju podršku i razumijevanje. Studija objavljena u časopisu Infant and Child Development pokazuje da djeca često traže odobravanje ili žele učiniti roditelje ponosnima, pa promišljeni odgovori grade povjerenje i jačaju vezu.

2. Igra na dječjoj razini

Pravi tata ne bira samo aktivnosti koje njemu odgovaraju. On će strpljivo čitati istu dosadnu knjigu, glumiti likove iz priče ili dopustiti da mu djeca "uredno" nalakiraju nokte ili rade frizure. Prema Journal of Behavioral Development, takvi trenuci, iako možda sitni za tatu, djeci ostaju u sjećanju kao dokaz ljubavi i sigurnosti, gradeći čvrst odnos pun povjerenja.

3. Uzoran primjer

Tata pokazuje ljubav, strpljenje i suosjećanje ne samo prema obitelji, već i prema drugima. Ne upušta se u svađe na cesti, ne vrijeđa one koji misle drugačije niti koristi djecu u sukobima s bivšim partnerom. Američka psihološka udruga naglašava da, čak i u trenucima stresa, tata uzima trenutak da razmisli o posljedicama svojih postupaka. Nitko ne očekuje savršenstvo, ali svjesno upravljanje emocijama čini ga uzorom koji djeca žele slijediti.

4. Zaštitnik koji sluša

Kad dijete povjeri da se osjeća nelagodno zbog nečijeg ponašanja, tata ne sumnja u njihovu priču niti umanjuje njihov osjećaj. Prema studiji u BMC Pediatrics, on pažljivo sluša, postavlja pitanja i odmah djeluje kako bi osigurao sigurnost djeteta. Tata uvjerava dijete da nije učinilo ništa krivo i da je ispravno potražilo pomoć. Bilo da je riječ o neprimjerenom zagrljaju ili ozbiljnijem problemu, tata postavlja jasne granice i, ako je potrebno, poduzima daljnje korake kako bi zaštitio svoje dijete.

Biti otac može biti stvar biologije, ali biti tata zahtijeva predanost, trud i ljubav. To je uloga koja se ne dobiva rođenjem djeteta, već se zaslužuje svakodnevnim angažmanom i brigom. Tata koji živi ove kvalitete postaje ne samo roditelj, već i heroj u očima svoje djece.