Foto: fotobeba
Mama je, ispričala nam je, i opet ostala bez teksta s obzirom da taj ugodni gospodin nije usput primijetio da je dijete od glave do pete obučeno u muške boje, iz jedne ruke mu viri potrgani traktor, a s drugom mlati svojim malim plastičnim mačem! I to nije muško? Očito da nije jer kako je mama u razgovoru otkrila - "Znate li koliko često mi prilaze neznanci s takvim primitivnim pitanjem! I ne samo nažalost neznanci - tetak, šogor, susjed, svi dijele to mišljenje da malo muško mora imati stesanu kosu jer inače nije muško!
I tu se jednostavno moramo pitati - da li je kratka kosa u Hrvatskoj doista jedini znak muškosti? Zar muška odjeća, muške igre i igračke, muški stav i karakter koji često na prvu viri iz ovako malih dječaka - zar to nije dovoljan dokaz njihove muškosti nego još moraju imati obrijanu glavu unatoč tomu što dolazi zima? Okej, možda ne mora biti obrijana, ali mora biti skraćena na mušku dužinu?! Zar su onda neki slavni hrvatski i strani gejevi u odnosu na ovakve male dječačiće, veće muškarčine od njih. Na stranu sad doduše s gejevima ili ne, nije to tema, no zar je doista samo i isključivo frizura znak da je dijete muško ili žensko?
Da li je to normalan ili primitivan stav? Da li je naše društvo s takvim stavovima bliže modernom svijetu ili kamenom dobu? Jer, naime, kako nam se pojadala mama iz ove priče - nije to stav samo muških (ne)znanaca - Jako često nam prilaze bakice i sve ozarene komentiraju kako samo imam lijepu curicu! "Dečka", kažem im. "Molim?" Dečka, rekla sam imam slatkog dečka!" "Ali ima dugačku kosicu!" Da, ali ima i tamno plavu trenirku, tamnoplave tenisice, zelenu jaknu, plava kolica i u ruci ima autić! To niste primjetili?" "Ma ja ti zlato više ne vidim baš dobro, stare oči ... A i danas se više ne zna tko se više kako oblači ... Ali jako dobro već s 20 metara primijete kosicu i po difoltu zaključuju da za određivanje spolova ništa nije važnije od frizure?!
Istaknimo i to da je zapravo riječ o djeci koja još nisu postali ni muškarci ni žene, i da će do tog perioda još sto puta promijeniti frizuru i steći gomilu navika (stavova, mišljenja) po kojima će se raspoznavati da li su dečki ili cure!
Možda neki roditelji imaju zalihu rabljene odjeće pa dečkići primjerice na spavanje ponekad odu s rozim gornjim dijelom pidžame ili mala seka naslijedi neke majice s traktorima od starijeg brata - ali to se onda ipak nekako nosi više za po doma, jer eto, što bi društvo reklo na to?
Ili da baš zbog te nekad naslijeđene robice promijenimo pitanje pa se pitamo "Da li bi malog dječačića s kratkom kosom i rozom majicom nazvali dečkom ili curicom?"
Ili, znači li to da ni curice ne smiju iskakati od norme pa nipošto, ali nipošto ne smiju poželjeti skratiti svoju kosu jer bi onda ustvari bile dečki, a ne cure?
Zapravo, nastavila je mama o ovoj temi - sjetih se jedne prijateljice čija mala do treće godine nije imala kosu pa se svojski trudila oblačiti ju u najrozije i najcrvenije stvari, kitila ju je narukvicama i naušnicama, vozila u kričavo rozim kolicima (posudila ih je jer one žute nisu bile dovoljno ženske), sve kako bi stala na kraj nebuloznim zabadanjima glava u kolica sa zaključkom - kako slatki dečko, a nije li malo ženski obučen?
Pa zar je ta kosa zaista toliko muška ili ženska, posebno stoga što djeca zapravo čim ih pogledate u lice imaju vidljive različite crte lica i tko to ne primjećuje taj bi se stvarno trebao suzdržati ovakvih i sličnih glupavih komentara.