Foto: Facebook
MORAJU li učitelji raditi i ono što im nije u opisu njihovog posla? Mi kao roditelji mislimo da bi trebali. Oni su pedagoški radnici i njima bi briga oko djece trebala biti najvažnija. No, to nažalost nije baš tako čest slučaj. Sjećamo se svi našeg školovanja - imali smo dobre, vrlo dobre, ali i vrlo loše učitelje - one koji su odrađivali svoj posao tek toliko da su ga odrađivali i još su nam pritom pomalo čak i zagorčavali život.
No, srećom, ima i dobrih učitelja - oni koji svoj poziv ne shvaćaju olako i kojima je dobrobit djece, svojih učenika, uvijek na prvom mjestu. Takvi bi, mišljenja smo, trebali biti svi, ali eh - nažalost, to ne ide baš tako. Ali srećom, ovakvi svijetli primjeri ipak nam vraćaju nadu da će i naša djeca možda naletjeti, ili već jesu, na jednog ovakvog "pravog" učitelja koji se neće libiti učiniti bilo što samo da pomogne djetetu u nevolji.
"Ponekad je učenje i jednostavno sjedenje na podu, na sred škole s djetetom koje prolazi teško razdoblje. Ovo je takav jedan trenutak.", napisala je Britney Elizabeth Salway, kolegica u školi u kojoj radi i ovaj osjećajan učitelj, uz fotografiju koju je objavila na Facebooku.
"Mi bi učitelji trebali biti super odgovorni za naše đake, a to često uključuje pristup koji nije klasičan, koji za cilj ima riješiti problem svakog djeteta. A ovo je dijete definitivno imalo problem kojeg nije mogao riješiti sam. Još od kraja zimskih praznika malena se povukla u sebe i nitko nije mogao prodrijeti u srž njenog problema. Sve dok se ovaj predivan učitelj nije potrudio kako spada riješiti problem ovog djeteta. Nisam bila dovoljno blizu da čujem njihov razgovor, znam samo da je malenoj nedostajal čvrsta očinska figura i da su je u dosta zezali u školi pa je učitelj pokušao bliskim razgovorom podići njeno samopouzdanje i povratiti njen "stari duh". Ma zapravo, nisam ni trebala čuti o čemu su pričali, jer mi je ovaj prizor učitelja i učenika na podu školskog hola bio dovoljan da znam koliko je naš kolega predan svom poslu.", napisala je.
Uvjereni smo da svatko od vas ima neku lijepu (ili ružnu) priču o učiteljima koji su na neki način obilježili vaše živote, i takvi učitelji definitivno zaslužuju da se o njima priča. Jer iako se škola uvelike razlikuje od primjerice vrtića, škole su ipak više mjesto gdje se uči, no kako pričamo o djeci - još uvijek malim i osjetljivim bićima, zaista smo mišljenja da bi svaki učitelj trebao znati pristupiti djetetu kada god dijete to traži, gdje god dijete to traže, odnosno - čak i onda kada dijete tiho šuti i pati.