2004. GODINE Maxence Arcy se preselio u Bellefontaine, siromašno predgrađe francuskoga grada Toulousea. Ograničen onim što je mogao priuštiti svojoj obitelji, otac šestero djece kupio je stan u prostranom stambenom naselju u susjedstvu koje je imalo škole s najlošijim obrazovnim rezultatima u regiji.
"U to vrijeme ovdje su živjeli samo Magrebanci i Afrikanci i samo su oni išli u te škole", kaže Arcy koji je 1984. emigrirao iz Maroka u potrazi za poslom, a prenosi The74million.org.
No u siječnju 2017. lokalne vlasti zatvorile su te škole u četvrtom najvećem gradu u Francuskoj i počele 1140 učenika prevoziti u centar grada, u uspješne škole. Cilj je bio ostvariti jednakost u obrazovanju.
Prema političaru Georgesu Mericu, teorija kojom su se vodili bila je da "rastuća plima podiže sve čamce". Drugim riječima, ubacivanje učenika iz Bellefontainea i dva druga predgrađa, La Reynerie i Miraila, u škole s dokazanim uspjehom suprotstavilo bi se društvenom determinizmu i sva djeca bi imala koristi.
"U Toulouseu postoje četvrti s 90 ili 95 posto useljeničkog stanovništva. Jako su siromašni i teško im je doći do prilika. Ali mala djeca koja tamo žive imaju pravo na uspjeh", govori Meric, koji je pomogao u razvoju sheme.
Djeca putuju do škola manje od sat vremena
U okviru Mericovog projekta vrijednog 56 milijuna eura, autobusi prevoze učenike u dobi od 11 do 15 godina do gotovo desetak različitih škola u centru grada. Putovanja traju manje od sat vremena.
Pet godina kasnije ostvareni rezultati su vrijedni pažnje. Prije početka ovog programa stopa odustajanja učenika od školovanja koji su živjeli u siromašnim predgrađima, a nakon polaganja Breveta, francuske nacionalne diplome za 15-godišnjake, bila je gotovo 50 posto. Ta stopa sada je pala na manje od šest posto, a ocjene su u prosjeku porasle za gotovo 15 posto. Otprilike 94 posto učenika ostalo je u istoj školi.
Profesor Eduardo Mosqueda s kalifornijskog sveučilišta Santa Cruz priznaje uspjeh projekta Toulouse. No smatra da se mora uzeti u obzir i iznos potrebnih sredstava za njegovo provođenje.
"Ako projekt samo u smislu prijevoza učenika košta 56 milijuna eura, koliko bi se poboljšala postignuća učenika da se taj novac uloži u poboljšanje škola koje su sada zatvorene", navodi.
Osim toga, Mosqueda kaže da se učenici dovoze u školske sredine u kojima bi se moglo biti teško integrirati s obzirom na rasne, dohodovne, kulturne i jezične razlike.
Primjer poboljšanja društvene raznolikosti
Ipak, 13-godišnji sin Maxence Arcy Adam, koji je prešao iz škole Bellefontaine u školu u Saint Aubinu, postao je sretan, popravio je ocjene i želi biti inženjer. Za Arcyja je ova inicijativa školski primjer kako poboljšati društvenu raznolikost i mogućnosti budućih generacija.
"Uvijek smo bili za ovaj projekt. Htjeli smo da naše dijete vidi upozna druge nacionalnosti i kulture. Samo nas je brinula udaljenost do nove škole, ali autobusni prijevoz funkcionira vrlo dobro", ističe Arcy.
Da bi projekt uopće počeo, održano je čak 80 sastanaka. Na nekima od njih roditelji su izražavali zabrinutost zbog udaljenosti koju će djeca morati prelaziti, dok je šačica učitelja negodovala zbog ideje o promjenama u sastavu učenika pa su čak i štrajkali kako bi to pokušali spriječiti.
"Nije bilo ugodno na početku. Bilo je otpora, ali saslušali smo sve razloge za zabrinutost", dodaje Meric.
Ovo iskustvo moglo bi biti od neprocjenjive vrijednosti s obzirom na to da je segregacija u školovanju prisutna u Francuskoj i drugim zemljama, smatra Malika Baadoud, direktorica L’École et Nous, udruge roditelja sa sjedištem u Bellefontaineu.