Iskustvo samohrane mame: Iz dubine duše mrzim Valentinovo

Foto:123rf

"VEČER je. I to ne bilo kakva večer. Danas je Valentino. Dan zaljubljenih, Danas se navodno svi vole i svi su sretni. Navodno. ako nam sugeriraju trendovi i reklame i filmski život s filmskim ljubavima i životima. Nama, normalnom svijetu, u svijetu samohranih mama - kod nas je pjesma malo tužnija.", javila snam se jedna tužna mama koju danas posebno boli jer kao samohrana mama živi teže od mnogih drugih mama.

Mrzim Valentino iz dna duše jer me cijeli dan i cijeli tjedan i mjesec uoči podsjeća da nema nikoga. Imam dijete i iza sebe loš životan odabir. Ja nemam nikog i danas me nekako sve podsjeća na to, i zapravo duboko patim u sebi danas. Kao i vjerujem mnoge mlade cure, one još neiskusne, koje na ovaj divan dan samo žele biti - zaljubljene.

Zaljubljenost dođe i prođe, čokoladu si možeš kupiti i sama, ali ovaj gorak okus u ustima od osjećaja da si i danas pale sam na svijetu - zato bi ovaj dan trebalo zabraniti. Ne zbog zaljubljenih - oni mogu biti takvi svaki dan. Već smo zbog nas usamljenih duša koji zaista nemamo nikoga. Ni danas. Ni sutra. Imamo dijete i ono je sav naš svijet.

Ali to je - teško.

Ne želim filmski život, ma čak ni filmske ljubavi. Ja sam želim imati nekoga tko će mi dodati čašu vode, tko će okupati dijete dok ja radim večeru. Tko će ostati s djetetom dok ja obavljam šoping. Tko će pričati djetetu priče dok ja uživam sama u kadi.

Da imam nekoga tko će biti tu, kada mi treba. Nekoga tko će biti tu kada mi ujutro, baš kao danas, na Valentinovo, zašlusa struja u stanu - eto - da imam nekoga tko će umjesto mene srediti stvar.

Jer to je ljubav. Ljubav koju mnogi od vas imate, ali ste slijepi pa je baš ne cijenite, dok ima nas koji trebamo baš takvu ljubav. Ali je nemamo. Jer smo sami. I zato ne volimo ni Valentinovo da nas na to tako jako podsjeti.