MNOGE bi mogli iznenaditi rezultati istraživanja koje je proveo Michigan State University, a objavljeno je u časopisima Early Childhood Research Quarterly i Infant and Child Development. Naime, stručnjaci okupljeni oko ovog istraživanja pozabavili su se pitanjem utjecaja očeva, njihovog raspoloženja i stresa kojem su izloženi na razvoj djece.
Istraživanje pruža neke od najkonkretnijih dokaza o važnosti očeva za razvoj djece i potiče ideju da se programi za rano djetinjstvo trebaju usredotočiti na cijelu obitelj, uključujući i majku i oca. Njime je obuhvaćeno 730 obitelji, uglavnom slabijeg imovinskog stanja, a posebno se fokusiralo na razinu stresa kojoj su roditelji izloženi
Pomoću upitnika istraživači su utvrdili da kada su očevi pod stresom i pokazuju simptome depresije, razvoj govora kod djece u dobi od dvije do tri godine je sporiji te teže napreduje. Također, zanimljivo je da je tatin stres i njegovo mentalno zdravlje više utjecalo na jezični razvoj sinova nego kćeri. Osim toga, čak i kad se uzme u obzir pozitivan utjecaj majke, tatino raspoloženje i dalje je važno, a zaključeno je kako roditeljski stres i mentalno zdravlje utječu na interakciju roditelja s djecom, a potom i na njihovo djetinjstvo.
Nadalje, očevo mentalno zdravlje imalo je dugoročni učinak, što je dovelo do razlika u socijalnim vještinama djece (kao što je samokontrola i suradnja) kada su ona pohađala peti razred. Zapravo, ako su očevi pokazivali simptome depresije u dobi kada su njihova djeca bila mala, to je imalo velik utjecaj na kasnije društvene vještine djeteta.
"Ideja koja je nastala na temelju prošlih istraživanja sugerira da tate stvarno nemaju izravan utjecaj na svoju djecu, da oni samo daju još jedan ton kućanstvu i da su mame ustvari te koje utječu na razvoj djece. Ali ovime pokazujemo da očevi zbilja imaju izravan utjecaj na djecu, kako kratkoročno, tako i dugoročno", zaključila je dr. Claire Vallotton, izvanredna profesorica za razvoj djeteta na Državnom sveučilištu Michigan.