SAM izraz helikopter-roditelj prvi je put spomenut 1969. godine kada ga je dr. Haim Ginott upotrijebio za opisivanje roditelja koji ''lebde'' iznad svoje djece. Gotovo 50 godina kasnije, izraz je zaslužio mjesto u uobičajenom govoru i koristi se za roditelje koji pokušavaju upravljati svim aspektima života svoje djece. To je više od loše navike s privlačnim nazivom, tvrde psiholozi.
Kako objašnjavaju, roditelji koji uvijek gledaju preko ramena svoje djece nesvjesno ih sprječavaju da sami prakticiraju emocionalnu kontrolu i kontrolu ponašanja. Studije sugeriraju da su djeca koja odrastaju s helikopter-roditeljima loše pripremljena za suočavanje sa stresom, donosi Fatherly. Isto tako, oni tvrde kako postoji nekoliko suptilnih znakova koji ukazuju da bismo mogli biti upravo ovaj tip roditelja, a jedan je posebno specifičan.
Radi se o neprestanoj potrebi za ispravljanjem, odnosno suzbijanjem negativnih emocija kod djeteta. Kako kažu psiholozi, kada dijete osjeti bilo što negativno, mnogi roditelji brzo pokušavaju riješiti problem i pomoći mu da ne osjeća negativne emocije poput tuge, frustracije ili razočarenja.
Iako nijedan roditelj ne želi vidjeti svoje dijete uzrujano, činjenica je da su frustracija, ljutnja i tuga dio života, a naučiti upravljati (i regulirati) emocijama važna je životna vještina. Ne dopuštajući svojoj djeci da osjete te emocije i da se pozabave njima, roditelji nenamjerno usporavaju njihov emocionalni rast.