Ilustracija: Index
MOŽETE li zamisliti kakvo bi to bilo djetinjstvo, da nije bilo njih? Njihovih toplih ruku, nježnih očiju. Zagrljaja kada bi im se zaletjeli širom raširenih ruku. Kad se prisjetimo naših mlađih dana, uvijek nam naši djedovi i bake ostanu u sjećanju kao zaštitnici. Štitili su nas od ljutitih riječi roditelja, krišom davali slatkiše kada bi mama rekla da prije ručka nema čokolade, ljuljali nas na krilu kada bi nas razočarala prijateljica.
Kažu da bake više vole svoju unučad nego vlastitu djecu. Nemam pojma da li je to istina, ali čula sam to nebrojeno puta. Možda onda zaista i jest. Kada su radili nisu imali toliko vremena za svoju djecu, uvijek su bili u žurbi, rastrgani između posla, spremanja ručka i drugih obaveza. Sada, kada više nisu u radnom odnosu mogu se posvetiti najmlađima, pomoći u kućanstvu svojoj djeci, olakšati im život i biti prisutni uz unuke kada im je to najpotrebnije.
Bake i djedovi puno pridonose toplini doma, kaže se i da imaju veliku važnost u psihofizičkom zdravlju djeteta. Ipak je puno ljepše kada dijete dođe iz škole a doma ga dočeka netom skuhana topla juha, topli dom, peć u kojoj pucketaju drva, suhi kolačići. Baka voli i želi slušati svoju unučad kada im pozorno prepričavaju dogodovštine iz škole, prepričavaju dan, a nerijetko im nenametljivo udijele i savjet. Djeca zaista pronalaze utočište kod djedova i baka. Osjećaju se zaštićeno, znaju da su oni slabi na njih i da će popustiti pred njihovim slatkim nagovaranjem. Tko im ne bi odolio?
Nigdje nisu kolači toliko fini i slatki kao kod bake, niti ručak toliko ukusan i zdrav kao bakin. Nikada nisu djeca otišla kod bake a da im nije u džep gurnula nešto novaca, eto, tek toliko, da se nađe za kakvu čokoladu, ili novu igračku, nove cipelice. Bake sve najbolje što imaju čuvaju za svoje unuke. Mame imaju ogromnu sreću i olakšanje ako imaju pomoć baka. Bake uskaču kod čuvanja djece kada roditelji požele vrijeme za sebe, ili kada je dijete bolesno, bake su opet tu. Bake i djedovi su velika dragocjenost i to najviše zamjećuju oni koji su bez njih ostali kao jako mali, pa su odrastali bez njih. Pomalo zavide drugima što ih netko toplo dočeka kada stignu kući, kada se baka potrudi napraviti baš onu finu štrudlu s višnjama. Bake su nježna stvorenja kojima je uvijek dobra ta vesta stara 20 godina, ili kaput koji je vidio i bolja vremena. Njima nikada ništa ne treba, samo da bi svojim unucima dali, ili pomogli svojoj djeci. Oni shvaćaju da je najljepše kada nešto mogu dati, pomoći drugima. Onda i na taj način dobivaju i oni. Koliko god da su im male mirovine uvijek od negdje izvuku neku šušku, nevjerojatno kako to uspijevaju. Sladoled je najslađi ako je od njih, djedova i baka. Ili odlazak u zoološki vrt, ili šetnja Botaničkim vrtom, ili Gornjim gradom, uz baku i djeda sve je uvijek slađe. Djedovi i bake imaju ogromno strpljenje, neće svako malo požurivati dijete jer negdje moraju stići. Ostavit će ga da uživa u svakoj novootkrivenoj sitnici, svemu novom, neočekivanom. Podučiti ga onome što nije znalo, na njemu primjeren način.
Bake i djedovi također uče dijete ponašanju, ništa loše od njih ne može naučiti. Velika je sreća i pravo bogatstvo kada svoje dijete možeš ostaviti na čuvanje svojoj majci ili ocu. U njih imaš ogromno povjerenje, nemaš potrebe svako malo provjeravati da li je sve u redu jer u boljim rukama ne može biti. Skupa gledaju crtiće, igraju se, pričaju, vesele se, šeću. To je pravi užitak u njihovim starijim danima. Baka ti daje toplinu doma, osjećaj pripadnosti, osjećaj da si tu uvijek dobrodošao, osjećaj da ćeš tu uvijek pronaći svoj mir. Kako ti, tako i tvoje dijete, djeca. Ne shvaćajte olako postojanje djedova i baka. Jer...neki bi dali sve da ih imaju, ali nisu imali tu sreću kao vi.