Foto: Pinterest
"NE LIJEČI. Samo nam daje vremena da život sjedne na svoje mjesto.", napisala je mama anđela u svom pismu djeci koju nikada nije upoznala. U pismu i poruci društvu - nemojmo se pretvarati da ne postoje i da nikada nisu postojali samo zato što su tako prestali postojati.
Posebna je to bol izgubiti svoje dijete i zato želim o njima toliko pričati. Ne samo danas. Ne možda ni svaki dan, ali ponekad, zaista ponekad, dozvolite mi da pričam o njima. Dozvolite da naglas izgovorim da oni nisu nestali.
"Ne dam da me bol obuzme, ni tuga jer vas nema. Jer nikada nisam čula vaš smijeh, okupala vas i stisnula se uz vas. Nije mi bilo suđeno da gledam kako rastete, mirim se s tim iz dana u dana. Bilo nam je očito suđeno da živimo tako blizu, a tako daleko jedni od drugih. Zašto? Ne znam ni sama. To je pitanje koje me svakoga dana podsjeti da vas zamislim.
I znam, točno znam da vas zamišljam baš onakve kakvi bi bili.
Niste uz mene, ali naša je veza neraskidiva i zato znam... točno znam kako bi bilo da ste sa mnom.
Svakoga dana vi ste tu negdje i zato ne dam da me tuga obuzme. Jer ste tu. Iako niste.
Kažu da vrijeme liječi rane. Ne znaju oni što kažu. Ne razumije nitko kako je imati nadu, držati u rukama svoju najveću sreću, a onda izgubiti i sreću i nadu. A moraš nastaviti živjeti.
Nema vremena koje će izliječiti toliku ranu. Ne toliko puta.
Ali život ide dalje. Život mora ići dalje jer svaki korak jamstvo je da živim ja, ali da živite i vi. I svakim korakom mi smo sve bliže i bliže.
I zato dođite anđeli moji. Dajte mi da vas okupam u mislima, stisnite se tu uz mene. Nećemo tuzi dati da nas rastuži.
Zapjevajmo našu tihu uspavanku. Stisnite se još bliže. Sanjajmo i noćas zajedno. Stopimo se i noćas zajedno da zajedno dočekamo još jedan dan. Novi dan. Još jedan dan manje do našeg ponovnog susreta.
Rana nije izliječena. Rana je samo prekrivena slojem vaše ljubavi, slojem koji iz dana u dan daje novi smisao mom životu.
A sada ššš, snivajte anđeli moji. Odmorimo se. I sutra je vaš dan."
zauvijek vaša mama