Foto: 123rf
I tako smo došli do jednog prilično poznatog problema koji nam je istaknula logopedica, a koji ste možda i same primijetile družeći se s brojnim drugim mamama i njihovom djecom.
Problem je naime u tome što mnogi roditelji ne žele priznati da njihovo dijete ima određenu govornu manu i to uglavnom zato što je riječ o manama na koje se naše generacije, odnosno generacije naših roditelja nisu obazirale, pa zašto bi onda i oni morali dizati paniku. Odlaziti logopedu samo zato što njihovo dijete malo šuška, krivo izgovara neke glasove, guta slova ili riječi… jer eto, pa oni svoje dijete jako dobro razumiju. I zar je to baš tako važno? Mi smo preživjeli bez logopeda.
>>>Nikako nemojte tepati djeci<<<
“Govorne mane nisu veliki problem, s njima se može živjeti, međutim, u današnje vrijeme baš zbog njih i postoje logopedi, stručnjaci koji će za mjesec, dva, tri uspješno riješiti problem kod takve djece. Čudno je zato što još uvijek imamo toliko mnogo roditelja koji pružaju otpor i jednostavno ne žele priznati da njihovo dijete treba stručnu pomoć. Neki se roditelji čak i srame priznati da njihovo dijete treba logopeda i zato često odgađaju taj susret, a kada dođe vrijeme za upise u školu, odjednom su u šoku kada im školski pedagozi sugeriraju obavezan posjet logopedu i ispravljanje govora prije početka škole. A onda nastupa panika, logopedi koji rade u državnim ambulantama prebukirani su pa ne mogu na tretman primiti dijete odmah. Slično je stanje i u vrtićima pa se mi često pitamo – gdje su ti roditelji bili prije godinu-dvije, kada bi bilo znatno lakše ispraviti te mane na vrijeme”, ispričala je logopedica.
To najčešće nisu neke ekstra velike mane – ali kada dijete ne priča razgovijetno, kada guta slova, kada sa šest godina još uvijek očito tepa, kada ga ljudi moraju nekoliko puta pitati da ponovi što je reklo, jer ga nisu razumjeli, kada ih druga djeca ne razumiju – ne bi li se roditelji tada ipak trebali zapitati bi li možda bilo dobro obratiti se za stručnu pomoć.
>>>Kako prepoznati disleksiju i disgrafiju kod djece<<<
Jer, kako je naglasila ova logopedica, kao i sve druge “mane”, odnosno odstupanja od normalnog razvoja s kojima se djeca susreću, lakše ih je ispraviti kada su djeca još mala. I baš zato još uvijek čudi što se za logopeda najčešće poseže upravo pred školu kada roditelji konačno sami sebi priznaju da njihovo dijete ipak treba malo stručne pomoći.
Govorne mane možda nisu od presudne važnosti za djetetovo zdravlje, međutim, kako djeca znaju biti prilično okrutna prema onima koji nisu kao oni, pitanje je koliko ustvari govorne mane mogu utjecati na djetetov psihički razvoj jednom kada krene u školu.
Pitanje je stoga zašto danas još uvijek toliko broj roditelja ne želi priznati da njihovo dijete treba stručnjaka kao što je logoped, jer ako bi se za vrijeme njihovih vrtićkih dana ustanovilo da dijete ima primjerice problem s vidom, karijesima, spuštenim stopalima ili nekim drugim zdravstvenim problemom, pomoć bi se vjerojatno potražila odmah. Ali ne i kada je logoped u pitanju.
>>>Noje bijepe ina diklesiju<<<
S govornom manom dijete može živjeti I normalno se razvijati, ali zar baš mora imati manu, posebno ako se ona može lako ispraviti u dobi kada je dijete još uvijek relativno malo, a opet dovoljno veliko da njegov govor bude kako treba.
Vjerujemo da i vi kao mame sigurno znate barem jedno dijete koje jednostavno ne priča kako bi trebalo, ali kod logopeda još nije bio jer roditelji jednostavno ne vide potrebu da ga odvedu.
Barem poslušati stručno mišljenje.