EMOCIONALNA zrelost ključna je za uspješan i ispunjen život. Djeca koja odrastaju uz odgovarajući odgoj i poticaje za razvoj emocionalne inteligencije imaju bolje šanse za izgradnju zdravih odnosa, uspješno upravljanje stresom i donošenje racionalnih odluka u odrasloj dobi.
Kako bi djeca postala emocionalno zreli ljudi, važno je da razvijaju određene karakteristike koje im pomažu razumjeti i kontrolirati vlastite emocije te imati razumijevanje za emocije drugih. U nastavku izdvajamo neke od najvažnijih karakteristika koje je važno razvijati u djeci kako bi izrasla u emocionalno zrele i stabilne odrasle osobe.
Samosvijest je temelj emocionalne inteligencije. Djeca koja uče prepoznavati i razumjeti svoje emocije lakše se nose s negativnim osjećajima, poput ljutnje, tjeskobe ili tuge. Samosvjesna djeca mogu prepoznati što osjećaju i zašto, što im pomaže da se adekvatno nose s tim emocijama, bez impulzivnih reakcija.
Roditelji i skrbnici mogu djeci pomoći u razvijanju samosvijesti kroz razgovore o emocijama. Na primjer, kada dijete doživi frustraciju, roditelj može postaviti pitanje poput: "Kako se sada osjećaš? Zašto misliš da se tako osjećaš?" Ovaj pristup potiče djecu na razmišljanje o svojim emocijama i načinima kako ih prepoznati i obraditi.
Samokontrola je sposobnost da dijete prepozna svoje emocije, ali ih kontrolira umjesto da reagira impulzivno. Djeca koja razvijaju samokontrolu mogu odgoditi svoje želje, donijeti promišljene odluke i bolje se nositi s frustracijama. Na primjer, kad dijete nauči čekati svoj red za igru ili se smiriti nakon neuspjeha, razvija važnu vještinu za budući život.
Za savladavanje samokontrole potrebno je dosta vremena, a ona se razvija kroz primjere iz svakodnevnog života. Roditelji mogu pomoći djeci u učenju samokontrole time što će ih podučiti kako se smiriti kad su uzrujana te ih pohvaliti kada uspješno odgode svoje želje ili se ponašaju obazrivo u stresnim situacijama.
Empatija je sposobnost da prepoznamo, razumijemo i suosjećamo s emocijama drugih ljudi. Djeca koja razvijaju empatiju bolje razumiju osjećaje drugih i uče kako odgovarati na njihove potrebe i emocije. Empatija im pomaže izgraditi zdrave međuljudske odnose jer znaju kako podržati prijatelje, obitelj i kolege u izazovnim trenucima.
Razvijanje empatije počinje kroz razgovor i igre. Roditelji mogu koristiti priče ili situacije iz svakodnevnog života kao prilike za razgovor o osjećajima drugih. Na primjer, roditelj može pitati dijete: "Kako misliš da se osjećao tvoj prijatelj kad je izgubio svoju igračku?" Ovaj način razmišljanja pomaže djeci da razviju emocionalnu osjetljivost.
Odgovornost je sposobnost djeteta da prepozna kako njegovi postupci utječu na druge i kako preuzeti odgovornost za svoje akcije. Djeca koja nauče preuzimati odgovornost za svoje postupke, bilo da se radi o uspjehu ili pogrešci, postaju emocionalno zreli odrasli ljudi koji nisu skloni prebacivati krivnju na druge.
Roditelji mogu pomoći djeci razviti odgovornost davanjem odgovornosti u svakodnevnim aktivnostima. Na primjer, dijete može biti odgovorno za svoju sobu, školske obveze ili pomaganje u obiteljskim zadacima. Kroz ove zadatke djeca uče da su njihovi postupci važni i da utječu na ljude oko njih.
Emocionalna otpornost je sposobnost djeteta da se oporavi od neuspjeha, gubitka ili razočaranja. Djeca koja razvijaju emocionalnu otpornost bolje se nose sa životnim izazovima i neuspjesima, a iz tih iskustava izlaze jača. Umjesto da se povuku u sebe, emocionalno otporna djeca nauče kako učiti iz svojih pogrešaka i nastaviti dalje.
Roditelji mogu pomoći djeci u razvijanju emocionalne otpornosti tako da im pokažu kako se nositi s izazovima. Umjesto da štite djecu od svakog problema, oni ih mogu naučiti kako prepoznati što su naučili iz teških situacija i kako nastaviti dalje.