Romantične veze zahtijevaju emocionalnu prisutnost i ravnotežu između međusobne ovisnosti i autonomije. Osobe sa sigurnim stilom privrženosti obično uspješno balansiraju vrijeme provedeno sa sobom i s partnerom. Međutim, partneri s izbjegavajućim stilom privrženosti često se povlače u ekstremnu neovisnost, što može uzrokovati osjećaj udaljenosti i hladnoće kod njihovih partnera.
"Izbjegavajući stil privrženosti razvija se u ranoj dobi zbog emocionalne nedostupnosti roditelja. Odrasle osobe s ovim stilom često su emocionalno udaljene od drugih, što se može pogrešno shvatiti kao narcizam. Međutim, dok narcisi mogu biti izbjegavajuće privrženi, nisu svi izbjegavajući privrženi ljudi narcisi. Ovaj stil može otežati intimnost i komunikaciju u vezama, što može dovesti do nezadovoljstva i problema u vezi", pojasnila je psihologinja i terapeutkinja Annie Tanasugarn za Psychology Today.
Prema psihologinji, uobičajeni znakovi izbjegavajućeg stila privrženosti, koji otkrivaju emocionalno nedostupnog partnera ili partnericu, mogu uključivati sljedeće:
- Velika vjerojatnost povlačenja kada se osjećaju emocionalno ranjivo.
- Cijenjenje neovisnosti više od međusobne ovisnosti.
- Potiskivanje ranjivih emocija.
- Visoka razina samostalnosti koja često izgleda kao izolacija.
- Problemi s povjerenjem.
- Hladan i udaljen pristup prema drugom partneru.
- Preferiranje posla ili hobija umjesto intimnih odnosa.
- Negiranje ili minimiziranje potrebe za podrškom ili pomoći.
- Duboki strahovi od intimnosti ili "zarobljenosti" u vezi.
- Održavanje partnera na distanci.
"Ako prepoznajete izbjegavajući stil privrženosti kod sebe ili svog partnera, preporučuje se razgovor s terapeutom specijaliziranim za odnose", zaključila je Tanasugarn.