Foto: 123rf
Recimo da bi pod malo dijete, dakle ne više bebu, mogli smatrati one od godine do tri, četiri godine. Tada su djeca u intenzivnoj fazi učenja, ali shvaćanje svijeta, sebe i svega što dijete u toj dobi nauči uvelike se razlikuje od pristupa učenju djeteta u dobi od šeste do otprilike desete godine. To je dob koju popularno zovemo „školska“ dob pa ako sami imate dijete te dobi dobro je znati kako se djeca u tom periodu razvijaju.
Djeca u dobi od šest do deset godina nezavisnija su i fizički aktivnija od djece mlađe dobi. Više se druže s prijateljima i uče na kompleksnije načine te se postupno razvijaju i napreduju na više razina - fizičkoj, intelektualnoj, emocionalnoj i socijalnoj. No valja znati da razlika koja se može dogoditi u samo godini dana (polazak u školu) može biti zaista dramatična.
Dijete se mijenja fizički
Snaga i koordinacija mišića značajno napreduju u tim godinama te se od običnog bacanja u šutanja počinje sa sve više kompleksnijih radnji. Djeca u toj dobi često kreću i na neki sport gdje moraju koristiti puno više mišića i raditi složenije, promišljenije vježbe – jer su sada spremna i za takvu vrstu pravila.
Intelektualno
U dobi od šest do 10 godina djeca razvijaju zreliji, logičan način razmišljanja. Postupno počinju probleme promatrati iz različitih perspektiva pa tako dolaziti i do drugačijih rješenja, što je veliki napredak u odnosu na pojednostavljeno shvaćanje svijeta koje imaju mlađa djeca.
No, iako razmišljanje postaje kompleksnije, djeca te dobi i dalje razmišljanju u konkretnim terminima, što znači da ih još uvijek najviše zanimaju "stvarne" stvari koje mogu percipirati osjetilima umjesto opipljivih ideja.
Emocionalno i sociološki
Kada dijete krene u školu, dijete napušta sigurnost doma i obitelji. Nastupa na većoj pozornici škole i i zajedno sa svojim prijateljima uče ključne vještine - uključujući i stjecanje prijatelja.
Djetetovo samopouzdanje, koje se u toj dobi odnosi prije svega na osjećaj vrijednosti i pripadanja, krhko je i može se rapidno promijeniti ovisno o njegovoj okolini. Djeca te dobi ponekad se zaista mogu ponašati kao maleni odrasli ljudi, ali mogu nastupiti i potpuno nerazumne epizode kao kod djece od dvije-tri godine. A to je zato što još uvijek nisu veliki, a nisu baš više ni mali te se često baš zbog toga traže i gube, ovisno o okolnostima.
Kako se postaviti?
Roditelji često precjenjuju djetetovu sposobnost za donošenje dobrih odluka. Djeca ove dobi trebaju čvrsta i konzistentna pravila koja su jasno objašnjena.
Učinkoviti roditelji daju djeci dovoljno neovisnosti za uče na svojim uspjesima i pogreškama te im istovremeno pružaju konzistentne smjernice i bezuvjetnu potporu.
Razgovarajte s djetetom svaki dan. Pitajte ga o dobrim i lošim stvarima koje su se dogodile te mu pomozite da uči na vlastitom iskustvu.