Foto: 123rf
RODITELJI s iskustvom već znaju da se djeca stvarno ne razvijaju isto, no mladi roditelji, oni koji su tek dobili bebu, prečesto koriste tablice razvoja u skladu s kojom su ponekad ponosni na razvoj svoje bebe, a ponekad u panici. I to je vjerojatno poznato svim roditeljima, i onima koji su to već prošli i onima koji će se tek naći u ovoj priči.
Zaista, koliko ste puta pomislili, kasni li moje dijete s okretanjem, kada bi bebe prvi put trebale nabaciti osmjeh kao reakciju na vaš glas, kada bi trebale početi hvatati igračke koje im se ponude, zašto moja beba već ne sjedi, zašto moja beba već pokušava sjediti, zašto moja beba već ne puže, kada će moja beba shvatiti da će biti brža ako krene nožicama umjesto da toliko dugo puže...
Nema roditelja koji to nije prošao, koji nije pokušao usporediti svoje dijete s pedijatrijskim tablicama i drugom djecom slične dobi, i zato, da vam smanjimo muke i nervozu, donosimo vam samo tri najznačajnija savjeta koje možete čuti od stručnjaka, a vezano uz razvojne faze vaše bebe.
>>>Kada je dobro dignuti paniku oko razvoja beba<<<
Svaka razvojna faza starta u određenom vremenskom periodu, a ne u točno zacrtano vrijeme
Roditelji moraju znati da je razvoj kontinuum, da se manje više svaka razvojna faza nastavlja jedna na drugu i to ne nužno pravilnim rasporedom. Primjerice - neke će bebe već s 5 mjeseci početi samostalno sjediti dok će druge bebe do te točke stići tek s 8 mjeseci. Tri mjeseca razlike za njihov mladi život zaista je puno, pogotovo ako ćemo to prilično dugo razdoblje gledati kroz nervozu roditelja i zato je zaista važno znati da čak i tablice imaju svoju optimalni rok od-do. Ono što roditelji tada stvarno moraju znati jest to se njihova beba razvija možda malo sporije od drugih, ali nijednu fazu razvoja vaša beba neće preskočiti samo će do nje doći nešto kasnije. I zato tu nema mjesta zabrinutosti.
Tuđa beba nije vaša beba
Usporedba s tablicama može mladim roditeljima donijeti nervozu, ali ne toliku kao kada bi svoju bebu stalno uspoređivali s bebama svojih prijatelja. Iz već spomenutog razloga - djeca nisu jednaka i svaki od njih postići će svoj cilj u svom razvojnom periodu - prije ili kasnije. Čak i ako su u pitanju braća i sestre jer ako ćemo ih uspoređivati s bebom o čijem razvoju upravo brinete, isto vam je kao da je uspoređujete s bebom iz susjedstva ili bebom s drugog kraja svijeta. Jer su toliko različite. I zato ako zaista stalno brinete oko razvoja i kalendara radije svoju energiju usmjerite u promatranje djeteta i ako baš već dulje vrijeme niste uočili nikakav napredak u njihovom razvoju, osim rasta, tada se obratite stručnjacima da svojom stručnom procjenom uvide postoje li određeni problemi ili ne. Jer ako vaše dijete učestalo pokazuje sitne znakove napretka nema razloga za brigu - i vaša će beba početi samostalno hvatati predmete, podizati se, puzati, hodati, govoriti...
>>>Kada bebe počinju puzati<<<
Ne zamarajte se kašnjenjem, ne zanosite brzim rezultatima
Osim što je svako dijete priča za sebe tako je i svaka razvojna faza priča za sebe. Neka djeca počinju puzati jako rano, a hodati jako kasno. Neka djeca nikada niti ne propužu već se odmah iz sjedećeg stava počinju dizati na nogice. Neko dijete počinje blebetati i prije prvog rođendana, a netko u tu fazu uđe tek dvije godine. Netko nauči puzati unatraške, a netko svoj prvi zubić dobije na prvi rođendan. I s obzirom da su sve to prilično velika razlike - nema razloga za zabrinutost kada vaše dijete u nečemu kasni. Uostalom, čak i da kasni puno više od očekivanog pedijatri će znati prepoznati u čemu je stvar te vam isto tako pokazati vježbice kojima ćete eventualno ubrzati razvoj, odnosno, pomoći djetetu da se malo pokrene.
Uostalom, razvojne faze, posebno ove u prvoj godini života kada se dijete zaista intenzivno razvija, ne mora biti samo stvar motorike već i njihove muskulature. neka su djeca jednostavno mlitavija i takva će djeca vjerojatno nešto kasnije početi samostalno sjediti, podizati se i hodati. Neka su djeca čak i primjetno ljenija ili nešto malo manje zainteresirana pa će takva djeca vjerojatno kasnije propuzati jer za tim jednostavno ranije neće osjetiti potrebu. S druge pak strane neke će bebe iz čiste znatiželje poželjeti čim prije krenuti da bi se dokopali svih tih velikih i šarenih stvari oko sebe pa će možda jako rano krenuti, ali će onda jako dugo biti zadovoljni svojom pozicijom na podu, svojim vještim rukicama i nogicama koji će stići svugdje i uvijek, a da bi uopće trebali pokazati znakove da se sada žele dignuti na nogice i krenuti hodati.
Tako će svaki će u svoje vrijeme doseći svoje razvojne ciljeve, a tada će svaki roditelj shvatiti da se vjerojatno samo malo previše brinuo. S drugim, trećim djetetom već ćete shvatiti kako razvoj funkcionira pa ćete, ma čak i ako ćete uspoređivati svoju vlastitu djecu, čisto informacije radi, biti puno manje nervozni i s puno više ignoriranja baviti se svojim djetetom i ne misliti na sve ono što vašu bebu još čeka.
Iz dana u dana.