Tinejdžerska anksioznost može zabrinuti roditelje, osobito kada se pitaju kako im najbolje pomoći ili jesu li uopće sposobni pružiti podršku, kaže psihologinja s gotovo 25 godina iskustva, dr. Alicia H. Clark.
"Vaša zabrinutost pokazuje koliko vam je stalo i koliko se trudite biti roditelj kakvog vaša djeca trebaju, čak i kada se osjećate kao da niste dovoljno dobri. Suočavanje s tinejdžerskom anksioznošću – bilo normalnom ili ozbiljnijom – može biti izazovno, ali postoje konkretni načini kako možete pružiti podršku i pomoći djeci da se osjećaju sigurno i smireno", istaknula je za YourTango.
Dakle, prema psihologinji, ovo su tri navike roditelja koji znaju smiriti tjeskobne tinejdžere.
1. Povezani su sa svojim tinejdžerima kako bi razumjeli njihove izazove
"Ostati povezan i slušati tinejdžere ključno je za razumijevanje njihovih briga. Studije o adolescentnoj psihologiji naglašavaju važnost otvorene komunikacije između roditelja i djece. Takva interakcija omogućava tinejdžerima da osjete podršku i povjerenje, što ih potiče da s vama dijele svoje strahove i nesigurnosti. Ovaj proces pruža priliku tinejdžerima da vježbaju verbalizaciju svojih osjećaja, što je korisno u upravljanju anksioznošću tijekom cijelog života", objašnjava dr. Clark.
2. Model su zdravih načina suočavanja s brigama
Djeca su vrlo osjetljiva na neverbalne znakove roditelja i lako uočavaju stres ili zabrinutost kod njih, tvrdi psihologinja.
"Stručnjaci za obiteljsku dinamiku ističu da roditelji, pokazujući zdrave načine suočavanja sa stresom, pružaju snažan primjer koji tinejdžeri mogu usvojiti. Na taj način ne samo da pomažete sebi već i svom djetetu, pokazujući mu vrijedne vještine koje može primijeniti u svakodnevnom životu", objasnila je.
3. Uče djecu što je anksioznost
Razumijevanje kognitivnih i fizioloških aspekata anksioznosti može pomoći u njezinom upravljanju.
"Objasnite tinejdžeru kako anksioznost utječe na mozak i tijelo te naglasite njezine pozitivne strane. Primjerice, kako kaže glumica Emma Stone, anksioznost može biti i svojevrsna 'supermoć' jer često dolazi s osobinama poput brižnosti, inteligencije i izvrsnog rješavanja problema. Takav pristup može promijeniti način na koji vaša djeca doživljavaju vlastitu anksioznost i pružiti im nadu i samopouzdanje", zaključila je dr. Clark.