I PEDIJATRI i psiholozi slažu se da fizičko kažnjavanje nanosi mnogo štete djetetu, kako tjelesne tako i psihičke. Prema istraživanju provedenom prije 25 godina, 80 posto roditelja je tuklo svoju djecu. Danas to čini njih 67 posto. Iako se broj smanjuje, još je dug put do toga da se tjelesno kažnjavanje potpuno iskorijeni.
Neki ljudi uopće ne smatraju da tjelesnim kažnjavanjem zlostavljaju svoju djecu
Fizičko zlostavljanje dolazi u različitim oblicima. Najočitiji oblik kazne je udaranje djeteta rukom ili nekim predmetom, primjerice remenom ili štapom. Druge vrste fizičkog zlostavljanja uključuju tresenje djece, povlačenje za kosu, povlačenje za uši ili prisiljavanje da budu u neugodnom položaju.
Prisilne aktivnosti poput nasilnog hranjenja ili ispiranja usta su ne tako očiti primjeri fizičkog zlostavljanja o kojima mnogi ljudi ne razmišljaju. Ali postoje i nefizički oblici zlostavljanja. To uključuje prijetnje, ponižavanje, omalovažavanje, plašenje djeteta i vikanje. Iako izvana možda neće ostaviti traga, verbalno zlostavljanje nije ništa manje štetno za djecu.
Studija je pokazala da djeca koja su bila verbalno zlostavljana prije 13. godine imaju veću vjerojatnost da će kasnije imati simptome depresije, piše Bright Side.
Tjelesno kažnjavanje je najčešći oblik nasilja
Prvo, tjelesno kažnjavanje krši osnovna ljudska prava djeteta. Osim toga čini im izravnu štetu, povećavajući rizik od ozljeda. Čak i "laki" oblik fizičkog kažnjavanja ima veliki rizik od eskalacije jer se ljutiti roditelji ponekad ne mogu kontrolirati.
Utvrđeno je da zlostavljana djeca kasnije u životu postaju agresivnija. Udaranje po stražnjici dovodi do istih posljedica, kao i teži oblici fizičkog zlostavljanja. Prema jednoj studiji, ovo je najčešći oblik fizičkog kažnjavanja, a 54 posto djece ga doživljava.
Osim što nanosi tjelesne ozljede, uništava i psihičko zdravlje djeteta
Te posljedice ostaju kod djece i prate ih u odrasloj dobi. Mnoga istraživanja su dokazala da tjelesno kažnjavanje ima drastičan učinak na mentalno zdravlje, uzrokujući anksioznost, depresiju, nisko samopoštovanje, emocionalnu nestabilnost i razne poremećaje ponašanja.
Jedna od studija je još jednom dokazala da je to istina. Ljudi koji su doživjeli veće količine fizičkog kažnjavanja u prosjeku su imali lošije rezultate na ukupnim procjenama mentalnog zdravlja, kao i na testovima depresije.
Metode discipliniranja koje psiholozi smatraju prihvatljivima
Dvije najčešće metode kažnjavanja koje su prihvatljive su time-out i oduzimanje privilegije.
Time-out znači izolirati dijete na nekoliko minuta i pustiti ga da se ohladi i razmisli o svojim postupcima. Nakon toga treba uslijediti razgovor kojim ćete objasniti djetetu zašto je nešto što je učinilo loše. Oduzimanje privilegije odnosi se na kaznu koja uključuje, primjerice, zabranu gledanja crtića jedan dan ili zabranu jedenja slatkiša.
Ove metode su učinkovite jer imaju dugotrajan učinak na djetetovo ponašanje. Za željeni učinak je dovoljna i vrlo kratka kazna, kažu stručnjaci.