Ilustracija: Index
MENI JE svaki dan gotovo pa isti – utorak ili nedjelja, nema baš puno razlike. Jedan dan sam tužna, jedan dan sam sretna, jedan dan sam strahovito umorna, jedan dan sam puna energije. Ujutro se probudimo oko 8h, dok ih jednog po jednog dignem, promijenim pelene, podojim Bubicu, inhaliram oboje, presvučem, već je 9:30. Pa idemo doručkovati. Ovaj šlajm kod Bubija mi je počeo stvarati opasne probleme jer, izbjegavajući mliječne proizvode, više ne znam kaj da mu dam da jede. Danas mi je jedna mama u parku rekla da pokušam sa sojinim mlijekom. Mislim, ne mogu mu svaki dan davati kruh i paštetu ili nareske. Nakon doručka spremi jednog, spremi drugog, spremi Peseka i spremi sebe – za nekih 20/30-ak minuta (pod uvjetom da se nitko nije u međuvremenu popiškio ili pokakao), krećemo van. Šetnja oko kvarta sa zadržavanjem u parku, ukoliko je lijepo vrijeme. Jučer smo bili 2h u parku. Pa usput u Lidl kupiti banane i nekaj za jesti. Ili u ljekarnu po lijekove. Ili na poštu da nekaj pošaljemo. Ili na bankomat po novce. Ili po pelene...Pa Bubi gleda automobile i tramvaje. Traži bagere. Ljuti se jer baš danas nema kamiona za smeće. Lovi golubove, promatra kamenčiće i hoće ih nositi doma, a ja mu ne dam. Ili hoda po rubu ograde pa se meni diže kosa na glavi od straha, a opet ne mogu mu baš sve braniti – mora naučiti. Pa idemo po stepenicama gore dolje, jedno 20 puta. On, mi ga dolje čekamo... I tak – prođe vrijeme. Krećemo doma. Skidaj jednog, skidaj drugog, skidaj sebe, operi Peseku noge, pospremi krevete, reci Bubiju da ne mogu igračke biti po cijelome stanu. Podoji Bubicu. Objasni Bubiju da prebacivanje SVIH igračaka iz sobe u sobu i nema baš nekog smisla i da bi bilo super kada bi ih vratio na puzzle u sobu (svi smo zajedno u jednoj sobi jer nismo u velikom stanu). Poigraj se s Bubicom na podu i objasni Bubiju da Bubica nije cesta pa da po njoj vozi autiće, traktore i bagere. Opet inhalacija i čišćenje nosa – jedan pa drugi. Malo drenaže koju niti jedan od njih dvoje ne vole, a pomaže da se odlijepi šlajm sa pluća. Usput malo na FB da vidiš kaj drugi rade – wow, svi imaju tako super živote, kaj sam ja jedina ovak' sama s djecom? Nisam, pa znamo da na FBu svi imaju neki paralelan život vrijedan divljenja :) Daj Bubiju nešto za užinu i objasni mu da MORA ići spavati, malo se svađaj s njim – čisto da nauči iz prve ruke da ne može uvijek sve biti po njegovom :) – stavi Bubija spavati. Još se malo prepirite oko toga zašto baš sad treba ići spavati, a on se baš sad želi igrati s bagerima. Nebitno kaj će za 2 minute biti uspavan k'o top! Super, one down, one to go! Bubica je smijalica – ona je fakat divna beba. Da mi garantiraju da će mi svaka sljedeća biti takva, imala bih ih 10. Ok, možda ne 10, ali 2. Zapravo bih posvojila...
Vrijeme je za ručak. Ne volim kuhati, bit ću iskrena. Zapravo nije da baš baš baš ne volim, ali ne bum baš išla kuhati ako mi date 2h slobodna da radim što želim. Što skuhati je svaki dan novi izazov. Jedno vrijeme sam imala najbolju namjeru pratiti dnevne jelovnike za djecu, ali sam nakon 2 dana odustala. Bilo mi je nespretno kuhati i stalno povećavati ekran mobitela da pročitam što dalje. Nisam baš presretna s hranom koju kuham i voljela bih da mi netko kuha super zdravu i finu hranu i da je sve gotovo kad smo gladni, ali tu smo , di smo. Ali recimo volim pospremati. Negdje dobiješ, negdje izgubiš, tako je to u životu. Uglavnom, u ta 2h dok oni spavaju ja moram napraviti par stvari. Kasnije još i veš svakih par dana. Ne peglam. Mama me je naučila kako da mi veš bude ravan i bez peglanja pa ću to znanje rado podijeliti s vama – ne bacaj zgužvanu odjeću u mašinu nego ju stavi unutra kao da slažeš u ormar. Čim je gotovo pranje, odmah izvadi van dok je sve još mokro i toplo. Svaki komad odjeće prije vješanja, izravnaj i rastegni s rukama te objesi. Majice objesi na vješalice. Srećom, muških košulja s kragnama baš i nemamo tako da se tu mogu provući - kad se nekim pukim slučajem pojave, opeglam ih. Ili ih odnesem u kemijsku ;) Popodne kad se klinci probude opet idemo van s Pesekom. I onda se opet igramo doma. Ponekad sam ljuta na sebe što se ne trudim više s Bubijem – tipa one sve super ideje koje se mogu naći na stranicama poput Razvojne igre za djecu, DIY kids crafts i slično. Mislim da to vrijeme provedeno s djecom, njima puno više znači od svih igračaka. Ali ponekad sam tako umorna da nemam snage za ništa. Pa sam tužna jer za to nisu ni Bubi ni Bubica krivi. Onda se sjetim mama s 4 djece i pitam se kak one. Ne, ne smatram da je staviti dijete pred baby TV rješenje pa to niti ne radim. To se ne zove biti roditelj. Nije lako biti roditelj i svaka čast svim mamama, posebno onima koje se trude izvući maksimum iz druženja sa svojom djecom. Klince će to znati cijeniti. Navečer se trudim da ih do 21h stavim na spavanje. Kažem trudim jer mi to najčešće ne uspijeva pa idu spavati oko 21.30-22h. Bubica po običaju bez problema, a Bubi uz standardne scene. Kad se naljutim, legne se i zaspi – u manje od minute. Po noći ga muči kašalj i dalje tako da se mučimo s time. I sa otkrivanjem. Ja ne znam kak njemu nije zima jer je meni zima čim mi je ruka vani, ali on je stalno otkriven po noći. I mogu ga pokriti milijun puta, kad se sljedeći put probudim, on je otkriven. I u nekoj novoj pozi ne nekoj drugoj strani kreveta.
Osim svakodnevnog psihičkog „rollercoastera“, muče me i bolovi u leđima. Vjerujem da svaka mama zna o čemu pričam. Ali tko mi je kriv kad ne vježbam. I svaki dan kažem da ću sutra krenuti. Samo što to sutra nikako da dođe, pa uvijek tražim neko bezbolnije rješenje. Pala mi je na pamet masaža. Pa sam tražila di da idem, di mi nije daleko da mogu ostaviti njih dvoje na sat i pol s bakom i da, naravno, uđe u moj porodiljni budžet. Gledala sam po portalima za grupnu kupovinu, ali sve mi je ili daleko ili se dugo čeka ili i dalje preskupo. Mama mi je jednom spomenula za Udrugu slijepih osoba pa smo se raspitale. I to je bio pun pogodak! Možda će ovo sad zvučati kao reklama, ali zaista se osjećam dužnom podijeliti to sa svim mamama koje žive u Zagrebu :) Dakle, zovu se Relax, nalaze se u Savskoj 19, taman na produžetku Jukićeve (a većina nas zna gdje je Jukićeva radi HZZO-a ;)). Bila sam 3x i zaista imam sve pohvale! Ako tražite fancy šmensi salon di će sve biti tip top posloženo i veliko i mirišljavo, ovo nije za vas. Ako tražite super masažu (opuštajuću ili medicinsku), ovo je za vas! Sve je uredno, čisto i osim super masera (preporučujem dečke za jače masaže i cure za malo slabije), cijene su im fenomenalne!!! Mama i ja smo uzele paket od 6 masaža za 600kn i još dobijete gratis masaže. Curka koja radi na „recepciji“ je super, sve možete riješiti preko telefona i zaista sam oduševljena. Odlučila sam da sam zaslužila jednom tjedno ili jednom u 2 tjedna, otići na svoj mali SPA tretman. Uglavnom, najbolje da proguglate i uvjerite se sami!Leđa me sada manje bole, ali znam da trebam krenuti s vježbama jer ovo nanašanje djece i dojenje u totalno krivom položaju me ne bude daleko dovelo. A i ovak imam problema s kralježnicom.
No onaj neprocjenjiv osjećaj na kraju dana je kad Bubi i Bubica već duboko spavaju. Bubicu poljubim u njenom krevetiću, a Bubiju se nakratko zavučem u njegov. Samo da ga malo gledam kako spava i da ga pomazim. Da ga poljubim i da mu kažem da ga volim najviše na svijetu. Da mu šapnem da sam tu za njega i Bubicu i da ću ih uvijek čuvati i paziti. I da jedva čekam sutrašnji dan s njih dvoje i s Pesekom.