KAD dijete napuni tri godine, većina roditelja će zaključiti da im je teže izići na kraj s djetetom u toj fazi, nego s dvogodišnjakom. Međutim, s vremenom svi shvate da se roditeljski put mijenja kako djeca odrastaju, a svaka dob ima svoje izazove.
Ono što je sigurno je da s trogodišnjacima stvari ne postaju magično lakše.
Ovo su razlozi zbog kojih se život s trogodišnjakom može čini teži nego s dvogodišnjakom:
Dvogodišnjaci jedva govore - možda im je najdraža riječ "ne". Ali kad napune tri godine, vokabular im se već toliko proširio da razviju bolju sposobnost pregovaranja s vama oko svega što mu ne odgovara, da ne spominjemo konstantnu potrebu da govore i govore.
Dvogodišnjaci često plaču - istina, ali trogodišnjaci zapadaju u grozne tantrume koji mogu trajati i do 30 minuta, a uključuju bacanje, udaranje, gađanje stvarima i vrištanje.
Kad imaju dvije godine, uglavnom jedu što im date - Trogodišnjaci su već izbirljiviji. Odjednom im smetaju sjemenke u kruhu ili oblik izrezanih komada jabuke, kao i izgled jabuke koja je počela mijenjati boju nakon nekoliko minuta.
Dvogodišnjaci nose pelene - Većina trogodišnjaka već je naučena na obavljanje nužde u kahlicu ili WC pa se morate prilagođavati njihovim potrebama i biti spremni u svakom trenutku.
Dvogodišnjaci će poslušati kad im govorite strogim glasom - Trogodišnjaci, pak, s vremenom nauče manipulirati.
Dvogodišnjaci spavaju dulje - Kad djeca napune tri godine, postaju aktivniji i budniji, a nekima više i nije potreban popodnevni san.
Kad dijete ima dvije godine, često je opreznije i nježnije - Trogodišnjaci vremenom stječu sve više samopouzdanja, stoga slobodnije trče, skaču, penju se posvuda.