Danski obrazovni sustav ima obvezan nacionalni program nazvan "Korak po korak", koji se provodi već od predškolskog uzrasta. Djeci se pokazuju slike dječjih lica koja prikazuju različite emocije: tugu, strah, ljutnju, frustraciju, sreću itd.
"Djeca razgovaraju o tim slikama i pokušavaju riječima izraziti što prikazano dijete osjeća, te tako uče prepoznavati vlastite i tuđe emocije. Tako se uče empatiji, rješavanju problema, samokontroli i čitanju tuđih izraza lica", piše Iben Dissing Sandahl u knjizi Danski odgoj djece.
Ključno obilježje tog programa je da voditelji i djeca ne iznose sudove o emocijama, nego ih samo prepoznaju i uvažavaju.
Drugi program, CAT set, stječe sve veću popularnost. Služi povećanju emocionalne svijesti i empatije te je fokusiran na verbaliziranje iskustava, misli, osjećaja i osjeta.
"CAT set sadrži kartice s prikazima lica, mjerne štapiće za mjerenje intenziteta emocija i prikaze ljudskog tijela u koje sudionici mogu ucrtati tjelesne vidove emocija i mjesta emocija u tijelu. On sadrži i pribor nazvan Moj krug, pa djeca u različite dijelove kruga ucrtavaju svoje prijatelje, članove obitelji, stručne osobe i strance, što im pomaže u razumijevanju mjesta drugih osoba u njihovu životu", nastavlja Sandahl.
U školama djeca koja ne vole dijeliti sjede kraj darežljive djece
Postoji i program Bez nasilja, u koji su uključena djeca od tri do osam godina, a u sklopu kojeg razgovaraju o vršnjačkom nasilju i zadirkivanju te uče biti brižniji prema drugima.
Drugi, manje očit, primjer učenja empatije u danskim školama jest spajanje djece koja imaju različite prednosti i slabosti. Primjerice, učenici koji su bolji u učenju sjede uz učenike koji nisu tako dobri u učenju, dijete nesklono dijeljenju sjedi pored darežljivog djeteta itd.
"Cilj je da učenici uvide kako svatko ima neku pozitivnu osobinu i pokušaju si međusobno pomoći da dosegnu sljedeću razinu. Takav sustav potiče suradnju, timski rad i poštovanje", kaže Sandahl.
Empatija je jedan od ključnih čimbenika liderske, poduzetničke, menadžerske i poslovne uspješnosti. Smanjuje vršnjačko nasilje, povećava sposobnost opraštanja, uvelike poboljšava međuljudske odnose i učvršćuje društvenu povezanost.
"Istraživanja pokazuju da su empatični tinejdžeri uspješniji od narcisoidnijih vršnjaka jer njima upravlja svrha. Promislite li malo o tome, shvatit ćete da ima smisla. Uspješni ljudi ne rade sami; svakom od nas za pozitivne rezultate potrebna je podrška drugih", naglašava Sandahl.
Možda bi aktivno učenje empatije kod djece, po uzoru na Dansku, u budućnosti od njih stvorilo sretnije odrasle osobe.