Foto: Instagram, Fokus
Hellerton
OTKAKO se pomirila sa Shepleyjem, America se nije vraćala u Morgan. Više nije ni dolazila na ručak u kantinu, samo se nekoliko puta javila telefonom, i to sve na brzinu. Nisam im ni željela smetati; trebali su nadoknaditi vrijeme koje su proveli odvojeno.
Iskreno, bila sam sretna što me America nije zvala iz Shepleyjeva i Travisova stana. Bilo bi mi čudno čuti Travisa u pozadini. Pomalo sam joj bila zavidna na tome – ona je vrijeme provodila u njegovoj blizini, a ja nisam. Sve sam više vremena provodila s Finchom i sebično sam bila zahvalna što je on sam, baš kao i ja. Išli smo zajedno na predavanja, zajedno smo išli na ručak, učili smo zajedno... Čak se i Kara naviknula da je on uvijek tu.
Naleti hladnog vjetra ledili su mi prste dok sam stajala ispred Morgana i čekala da on dovrši cigaretu.
“Hoćeš li razmisliti o tome da požuriš prije nego dobijem hipotermiju jer stojim tu kako bih ti bila moralna podrška?” pitala sam.
Finch se nasmijao. “Volim te, Abby. Stvarno te volim, ali ne. Neću požuriti.”
“Abby?”
Okrenula sam se i ugledala Parkera kako nam prilazi, s rukama u džepovima. Njegove su pune usne bile osušene od vjetra, a nos crven. Nasmijala sam se kad je stavio zamišljenu cigaretu u usta i ispuhao zrak umjesto dima.
“Mogao bi ovako uštedjeti puno novca, Finch”, nasmijao se.
“Zašto danas svi napadaju moje pušačke navike?” pitao je Fitch, pomalo nervozno.
“I? Što ima, Parker?” pitala sam.
Izvadio je dvije karte iz džepa. “U kinima je onaj novi vijetnamski film. Neki dan si rekla kako bi ga voljela pogledati, pa mi je palo na pamet da nam kupim dvije karte za večeras.”
“Bez ikakvog pritiska”, ironično je dobacio Finch.
“Ako imaš neke druge planove, ja ću ići s Bradom”, rekao je posve mirno.
“Znači, to nije spoj?” pitala sam.
“Ne, samo smo prijatelji.”
“A svi već znamo kako to kod tebe funkcionira”, zezao je Finch.
“Začepi!” nasmijala sam se. “Zvuči zanimljivo. Hvala ti, Parker.”
Oči su mu zasvijetlile. “Hoćeš li da odemo na pizzu ili nešto prije toga? Nisam baš neki obožavatelj hrane u kinu.”
“Pizza će biti super”, kimnula sam.
“Film je u devet, pa ću te pokupiti oko šest i trideset. Može?”
Opet sam kimnula i Parker je mahnuo u znak pozdrava.
“O. Moj. Bože”, rekao je Finch. “Ti si takva prodržljivica muškaraca, Abby. Znaš da to neće uspjeti uz Travisa, kad Parker dobija krila.”
“Čuo si ga. Nije to spoj. A i ne mogu ja sebi planirati život po onome što Travisu je ili nije u redu. Nije postavio pravila prije nego što je doveo Megan kući.”
“Nikada mu to nećeš oprostiti, jel’ da?”
“Vjerojatno ne.”
Sjedili smo u separeu u kutu, a ja sam trljala ruke u rukavicama pokušavajući se ugrijati. Nisam mogla ne primijetiti kako je to bio isti onaj stol za kojim smo Travis i ja sjedili kad smo se upoznali. Nasmijala sam se kad sam se sjetila tog dana.
“Što ti je smiješno?” zanimalo je Parkera.
“Ništa. Sviđa mi se ovo mjesto. Dobra vremena.”
“Primijetio sam narukvicu”, rekao je.
Pogledala sam na dijamante koji su se presijavali na mojoj ruci.
“Znao sam da će ti se svidjeti.”

Konobarica nam je donijela jelovnike i uzela naše narudžbe pića. Parker mi je govorio o svojem proljetnom rasporedu i o tome kako napreduju njegove pripreme za medicinu. Do trenutka kada nam je konobarica poslužila pivo, Parker je jedva udahnuo. Činio se nervoznim, i pitala sam se da nije možda pod dojmom da smo na spoju, unatoč onome što je najavio.
Malo se nakašljao. “Žao mi je. Čini mi se da sam uzurpirao razgovor dovoljno dugo.” Otvorio je svoju bocu. “Nisam dugo razgovarao s tobom, pa sam valjda mislio da ti imam puno toga reći.”
“U redu je. I prošlo je dosta vremena.”
U tom trenutku otvorila su se vrata. Okrenula sam se i vidjela Travisa i Shepleyja kako ulaze. Trebalo je manje od sekunde da se Travisov pogled susretne s mojim, ali nije djelovao iznenađen.
“Isuse”, promrmljala sam sama za sebe.
“Što?” upitao je Parker. Okrenuo se i ugledao njih dvojicu kako sjede za stolom na drugom kraju prostorije.
“Tu niz ulicu ima jedno mjesto s burgerima pa ako želiš da idemo tamo...”, rekao je Parker prigušenim glasom. Koliko je god bio nervozan prije, sad je ta nervoza dobila posve novu dimenziju.
“Mislim da bi bilo čudnije da sad odemo”, promrmljala sam. Snuždio se, poražen. “Vjerojatno si u pravu.”
Pokušali smo nastaviti razgovor, ali bilo je posve jasno koliko nam je nelagodno. Konobarica je provela nešto više vremena uz Travisov stol, prolazeći prstima kroz kosu i premještajući težinu s jedne na drugu nogu. Kad je Travis odlučio javiti se nekome na mobitel, konačno se sjetila kako bi mogla uzeti i našu narudžbu.
“Ja ću tortelline”, rekao je Parker, gledajući me.
“A ja ću...” Odlutala sam. Bila sam zaokupljena time što su Travis i Shepley ustali.
Travis je slijedio Shepleyja do vrata, ali vidjelo se da oklijeva. Stao je i okrenuo se. Kad je vidio da ga gledam, krenuo je ravno preko prostorije. Konobarica mu se napeto smješkala, kao da je očekivala da će se pozdraviti s njom. No, ubrzo je ostala razočarana kad je zastao pokraj mene, i ne trepnuvši u njezinu smjeru.
“Imam borbu za četrdeset pet minuta, Golube. Želim te tamo.”
“Trav...”
Lice mu je bilo nepomično, ali mogla sam u očima vidjeti napetost. Nisam bila sigurna čini li ovo samo kako bi me odvojio od Parkera ili je zaista želio da budem tamo s njim. No, donijela sam odluku u trenutku kada je pitao.
“Trebam te tamo. To je uzvratna borba s Bradyjem Hoffmanom, tipom sa Statea. Bit će puno ljudi, puno novca, a... Adam kaže da je Brady vježbao.”
“Borio si se protiv njega i prije, Travis, i znaš da ćeš ga lako pobijediti.”
“Abby”, rekao je Parker tiho.
“Trebam te tamo”, ponovio je Travis.
Pogledala sam Parkera i uputila mu osmijeh isprike. “Žao mi je.”
“Čekaj. Ti to ozbiljno?” namrštio se. “Otići ćeš usred večere?”
“Još uvijek možeš pozvati Brada, zar ne?” pitala sam, ustajući.
Travis se nasmijao i bacio na stol dvadeset dolara. “To bi trebalo biti dovoljno.”
“Baš me briga za novac, Abby...”
Slegnula sam ramenima. “On je moj najbolji prijatelj, Parker. Ako me treba tamo, moram biti tamo.”
Osjetila sam kako je Travisova ruka zgrabila moju dok smo kretali. Parker je u čudu gledao za nama. Shepley je već bio na telefonu u svom chargeru i širio vijest. Travis i ja sjeli smo na stražnje sjedalo njegova auta. Čvrsto je stezao moju ruku u svojoj.
“Upravo sam razgovorao s Adamom, Trav. Kaže da su svi sa Statea došli pijani i puni novca. Već su tamo i nabrijani, pa možda ne bi bilo loše da Abby ne ide s nama.”
Travis je kimnuo. “Ti ćeš paziti na nju.”
“Gdje je America?” pitala sam.
“Uči za test iz fizike.”
“Uh, kako oni imaju super laboratorij”, zamišljeno je rekao Travis. Nasmijala sam se i pogledala Travisa. I njemu je na usnama titrao smiješak.
“Otkud ti znaš kakav imaju laboratorij? Pa ti nemaš fiziku”, čudio se Shepley.
Travis se nasmijao, a ja sam ga lupila laktom. Stisnuo je usne kako bi odagnao smijeh, zatim mi je namignuo i ponovno mi stisnuo ruku. Prsti su mu se isprepleli s mojima i čula sam kako mu je 
pobjegao malen uzdah. Znala sam što misli jer sam se i ja osjećala isto. U tom se trenutku činilo kao da se ništa nije promijenilo.
Stigli smo do skrovitog dijela parkirališta i Travis nije puštao moju ruku sve dok nismo upuzali kroz prozor podruma zgrade za znanstvene predmete Hellerton. Bila je izgrađena prije samo godinu dana, pa nije bila tako zagušljiva i puna prašine kao ostali podrumi u koje smo tako upadali.
Čim smo ušli u hodnik, čulo se urlanje gomile. Izvirila sam glavom i vidjela more lica, mnoga su bila nepoznata. Svi su držali u ruci po bocu piva. No, i u toj gomili bilo je lako prepoznati studente Statea. Oni su se već zibali, poluzatvorenih očiju.
“Budi blizu Shepleyja, Golube. Ovdje će biti prava ludnica”, rekao je iza mene. Pogledao je po gomili, odmahujući glavom samo zbog broja ljudi u dvorani. Hellertonov podrum bio je najprostraniji na kampusu pa je Adam volio da se tu održavaju borbe na kojima se očekivalo mnogo ljudi. Čak i u ovako velikom prostoru, ljudi su se naguravali uz zidove i gurali jedni druge kako bi bolje vidjeli. Adam nas je skupio u kutu i nije ni želio sakriti svoje nezadovoljstvo time što sam i ja tu.
“Mislim da sam ti rekao kako više ne možeš dovoditi svoju djevojku na borbe, Travis.”
Travis je slegnuo ramenima. “Pa, više mi nije djevojka.”
Nastojala sam izgledati ravnodušno, ali rekao je to riječima koje su bile toliko konkretne da sam osjetila kako me nešto probada u prsima. Adam je pogledao naše isprepletene prste pa Travisa.
“Nikada neću shvatiti vas dvoje.” Odmahnuo je glavom pa pogledao u gomilu. Ljudi su i dalje stizali preko stubišta, a oni koji su bili dolje već su bili nagurani.
“Večeras je ovdje ludnica, Travis. I zato nema zajebancije, jasno?”
“Učinit ću sve da bude zabavno, Adam.”
“Ne brine me to. Brady je trenirao.”
“I ja sam.”
“Jesi govno”, nasmijao se Shepley.
Travis je slegnuo ramenima. “Borio sam se protiv Trenta prošlog vikenda. To je malo govno brzo.”
Nasmijala sam se i Adam me pogledao. “Bolje ti je da ovo ozbiljno shvatiš, Travis”, rekao je, gledajući ga ravno u oči. “U večerašnju borbu uložio sam puno love.”
“A ja nisam?” odbrusio je Travis, očito iznerviran Adamovim predavanjem.
Adam se okrenuo, uhvatio megafon i popeo se na stolac iznad pijanih gledatelja. Travis me privukao k sebi dok je Adam pozdravljao rulju, zatim je prošao po pravilima.
“Sretno”, šapnula sam mu, dodirujući mu prsa. Nisam se osjećala nervoznom gledajući njegove borbe, osim kad se borio s Brockom McMannom u Vegasu. No, sad se nisam mogla otarasiti lošeg predosjećaja koji sam imala otkako smo zakoračili u Hellerton. Nešto nije bilo kako treba i Travis je to također osjećao.
Zgrabio me za ramena i poljubio u usta. Brzo se odmaknuo i kimnuo glavom. “To je sva sreća koju trebam.”
Još sam bila zapanjena toplinom njegovih usana kad me Shepley povukao uza zid, pokraj Adama. Gurali su me, stiskali i udarali laktovima, podsjećajući na prvu noć kad sam gledala Travisa kako se bori. No, sad je gomila bila manje usredotočena i neki studenti sa Statea već su postajali neprijateljski raspoloženi. Kad je Travis ušao u krug, ekipa s Easterna glasno je navijala za njega, dok je rulja sa Statea naizmjence navijala za Bradyja i zviždala Travisu.
Sa svojeg sam mjesta mogla dobro vidjeti kako se Brady nadvija nad Travisom, nestrpljivo čekajući da se oglasi početak borbe. Kao i obično, Travis je imao lagan smiješak na licu, kao da ga ludilo koje vlada oko njega uopće ne dotiče. Kad je Adam označio početak borbe, Travis je namjerno dopustio Bradyju da mu zada prvi udarac. No, bila sam šokirana kad sam vidjela kako mu je glava odletjela ustranu od tog udarca. Nije bilo dvojbe – Brady je zaista mnogo vježbao. Travis se nasmijao, zubi su mu bili žarko crveni, zatim se fokusirao na to da odgovori na svaki Bradyjev udarac koji je slijedio.
“Zašto mu dopušta da ga toliko udara?” pitala sam Shepleyja. “Mislim da mu više ne dopušta”, rekao je Shepley, odmahujući glavom.
“Ne brini se, Abby. Sredit će ga on u trenu.”
Nakon deset minuta Brady je počeo krivudati, ali je i dalje zadavao konkretne udarce u Travisovu čeljust i postrance. Travis je uhvatio Bradyjevu nogu kad ga je pokušao udariti i držao je jednom rukom visoko u zraku. Drugom ga je rukom udarao u nos, i to s gotovo nevjerojatnom snagom. A onda mu je podigao nogu još više pa je Brady izgubio ravnotežu. Gomila je poludjela kada je Brady pao. No, nije dugo ležao na podu. Ustao je, a iz nosa su mu se cijedile dvije linije krvi. Nije trebalo dugo, a već je opet udarao Travisa u lice. Nakon dva udarca krv je jurnula iz posjekline nad Travisovom obrvom i slijevala mu se niz obraz.
Zatvorila sam oči i okrenula se na drugu stranu. Samo sam se nadala da će Travis brzo završiti borbu. Malen pomak tijelom učinio je da uđem u tu gomilu gledatelja, i prije nego sam se snašla, bila sam nekoliko koraka udaljena od zabrinutog Shepleyja. Pokušaji da se oduprem gomili bili su beznadni i nije dugo prošlo, a već sam bila stiješnjena uza zid. Najbliži izlaz bio je s druge strane prostorije, jednako udaljen od vrata kroz koja smo mi ušli. Leđa su mi udarala u kameni zid, zbog čega sam ostajala bez daha.
“Shep!” vikala sam, mašući iznad glave kako bih privukla njegovu pozornost. No, borba je bila na vrhuncu. Nitko me nije mogao čuti.
Jedan je tip izgubio ravnotežu i uhvatio se za moju košulju kako bi se ispravio, prolijevajući pivo po meni. Bila sam mokra od vrata do struka i zaudarala na jeftino pivo. Čovjek je i dalje stezao moju košulju i čvrsto se držao za nju pokušavajući se nekako podići s poda. Jedva sam mu rastvorila prste, dva po dva, kako bi me pustio. Nije me ni pogledao; nastavio se gurati dalje niz gomilu.
“Hej! Pa, ja te poznajem!” viknuo mi je drugi tip na uho.
Nagnula sam se i odmah ga prepoznala. Bio je to Ethan, tip kojemu je Travis prijetio za šankom. Tip koji je nekako izbjegao optužbe za seksualni napad.
“Aha”, rekla sam mu, tražeći prolaz u gomili i popravljajući svoju košulju.
“Imaš lijepu narukvicu”, rekao je, prolazeći rukom preko moje i hvatajući me za zglob.
“Hej”, upozorila sam ga i izvukla ruku.
I dalje mi je trljao zglob, ljuljajući se i cerekajući. “Kad sam prošli put pokušao razgovarati s tobom, bili smo grubo prekinuti.”
Stajala sam na prstima i vidjela Travisa kako je zadao dva udarca Bradyju u lice. Gledao je u gomilu. Umjesto da se usredotoči na borbu, pogledom je tražio mene! Morala sam se vratiti na svoje mjesto prije nego što shvati da me nema.
Jedva sam krenula kroz gomilu kad su me Ethanovi prsti uhvatili za traperice i povukli natrag. Leđa su mi udarila u zid.
“Nisam još završio razgovor s tobom”, rekao je Ethan, gledajući u moju mokru košulju. Izvukla sam njegovu ruku iz svojih traperica i zarila u nju nokte.
“Pusti me!” zaurlala sam jer se i dalje nije povlačio.
Ethan se nasmijao i privukao me k sebi. “Ne želim te pustiti.” Gledala sam po gomili tražeći poznata lica i istodobno pokušavajući odgurnuti Ethana. Ruke su mu bile teške, a stisak čvrst. U panici nisam mogla razlikovati studente sa Statea od Easternovih. Činilo mi se kako nitko ne primjećuje naše natezanje, a bilo je toliko glasno da me nitko nije mogao čuti. Naslonio se, hvatajući me rukom za leđa.
“Uvijek sam mislio kako imaš strašno dobru guzu”, rekao je i dahtao mi u lice smrad piva.
“Odjebi!” vikala sam i pokušavala ga odgurnuti.
Tražila sam Shepleyja i vidjela da me Travis konačno spazio. Odjednom je krenuo preko gomile koja ga je okruživala.
“Travis!” urlala sam, ali je moj urlik bio zaglušen navijanjem. Jednom rukom gurnula sam Ethana, a drugom posezala prema Travisu. Travis je slabo napredovao prije nego što su ga ponovno gurnuli u krug. Brady je iskoristio činjenicu da Travis nije koncentriran na borbu i udario ga laktom u glavu.
Gomila je ušutjela kada je Travis dograbio nekoga iz mase, pokušavajući još jednom doći do mene.
“Makni se od nje, jebote!” urlao je Travis.
Nakon Travisovih očajničkih pokušaja da dođe do mene, glave su se okretale prema mjestu na kojem sam stajala. Ethan je bio izvan sebe, pokušavao me držati dovoljno mirnom kako bi me mogao poljubiti. Nosom je prelazio preko mojih jagodica pa po vratu. “Stvarno dobro mirišeš”, slinio je. Okrenula sam glavu, ali on se nije dao zbuniti. I dalje me čvrsto stezao za ruku.

Razrogačenih očiju tražila sam Travisa. On je očajnički pokušavao pokazati Shepleyju gdje sam. “Idi po nju! Shep! Idi po Abby!” vikao je, pokušavajući se i dalje progurati kroz masu. Brady ga je povukao natrag u krug i počeo ga ponovno udarati.
“Jebeno si seksi, znaš li to?” nastavio je Ethan.
Čvrsto sam zažmirila kad sam osjetila njegov dah na svome vratu. Bijes se gomilao u meni i ponovno sam ga odgurnula. “Rekla sam, miči se!” zaurlala sam i zabila mu koljeno među prepone.
Sav se presavio od bola. Jednom rukom se uhvatio za bolno mjesto, a drugom je i dalje stezao moju košulju, ne puštajući me.
“Ti, kučko!” vrisnuo je. U sljedećem trenutku bila sam slobodna. Shepley je imao pogled divljaka kad je uhvatio Ethana za ovratnik njegove košulje. Nabio ga je uza zid i udarao šakom u lice. Zaustavio se tek kada je iz Ethanovih usta i nosa potekla krv.
Shepley me povukao uz stube, gurajući svakog tko mu je stao na put. Pomogao mi je da prođem kroz prozor pa kroz požarne stepenice, hvatajući me kad sam posrnula na tlo.
“Jesi dobro, Abby? Je li te povrijedio?” pitao je Shepley.
Osim što mi je jedan rukav košulje visio na niti, nisam imala nikakvih ozljeda. Odmahnula sam glavom, i dalje šokirana. Shepley je nježno uzeo moju glavu u svoje ruke i pogledao me u oči. “Abby, odgovori mi. Jesi li dobro?”
Kimnula sam. Kad se adrenalin u mojoj krvi koliko toliko vratio u normalu, niz lice su mi se počele slijevati suze. “Dobro sam.” Zagrlio me, držeći svoj obraz na mojem čelu i zatim se ukočio.
“Tu smo, Trav!”
Travis je trčao prema nama najbrže koliko je mogao i usporio tek kada me uhvatio u zagrljaj. Bio je obliven krvlju, oko mu je bilo zatvoreno, a usta crvena.
“Isuse Kriste, je li povrijeđena?” pitao je.
Shepleyjeva ruka još je bila na mojim leđima. “Rekla je da je u redu.”
Travis me gledao sa svih strana i namrštio se. “Jesi li ozlijeđena, Golube?”
I upravo kad sam odmahnula glavom, vidjela sam prvu rulju iz podruma kako silazi niz požarne stube. Travis me čvrsto grlio, tiho gledajući njihova lica. Nizak, zdepast tip skočio je niz stube i zastao kada nas je vidio kako stojimo na pločniku.
“Ti!” Travis je zarežao. Pustio me iz zagrljaja, otrčao preko travnjaka i bacio ga na zemlju. Pogledala sam Shepleyja, zbunjena i prestrašena.
“To je tip koji je vraćao Travisa natrag u krug”, rekao je Shepley.
Grupica znatiželjnika već se okupila oko njih dok su se oni kotrljali po tlu. Travis nije prestajao udarati tog tipa posred lica. Shepley me privukao na svoje grudi, i dalje dahćući. Tip se prestao braniti, a Travis ga je ostavio da leži na tlu, u lokvi krvi. Oni koji su se okupili oko njih nestali su, odmičući se od Travisa. Vidjeli su u njegovim očima opasnost. “Travis!” viknuo je Shepley i pokazao mu prema drugoj strani zgrade.
Ethan se skrivao među sjenama, trudeći se ostati neprimjetan uz cigleni zid Hellertona. Kad je čuo da Shepley zove Travisa, okrenuo se upravo u trenutku da vidi kako se njegov progonitelj sjurio prema njemu. Ethan je šepao preko livade, bacio na pod bocu piva koju je imao u ruci i pojurio što je brže mogao prema ulici. Baš kad je stigao do svog automobila, Travis ga je zgrabio i zabio u auto.
Ethan je preklinjao Travisa, čak i kad ga je Travis zgrabio za košulju i glavom mu udarao u vrata automobila. Preklinjanje je prestalo tek s glasnom lomljavom vjetrobranskog stakla, zatim ga je Travis dovukao ispred auta i licem mu razbio automobilska svjetla. Bacio ga je na haubu, držeći mu lice pritisnuto i glasno ga psovao.
“Sranje”, rekao je Shepley. Okrenula sam se i vidjela kako po fasadi Hellertona plešu crvena i plava svjetla policijskog automobila. Približavao nam se prilično brzo. Gomila ljudi skakala je preko ograde stvarajući ljudski vodopad niz požarni izlaz i studenti su se razbježali u svim smjerovima.
“Travis!” vikala sam.
Travis je ostavio Ethanovo mlitavo tijelo na haubi i odjurio prema nama. Shepley me odvukao na parkiralište i otvorio mi vrata. Uletjela sam na stražnje sjedalo, nervozno čekajući da obojica sjednu. Automobili su jurili prema cesti, cvileći kako bi stali, kad im je drugi policijski automobil zapriječio prolaz. Travis i Shepley sjeli su na svoja mjesta i Shepley je opsovao kad je vidio da zaustavljeni automobili blokiraju jedini izlaz. Krenuo je automobilom preko pločnika i charger je poskakivao. Zatim je jurnuo travnjakom i nekako smo pobjegli između dvije zgrade, ponovno udarajući o tlo kad smo se konačno dokopali ceste iza škole. Gume su zacviljele i motor je zarežao kad je Shepley stao na gas. Kad smo ušli u zavoj, odletjela sam na drugi kraj automobila, udarajući u već ozlijeđen lakat. Ulična rasvjeta stvarala je crte po prozorima dok smo jurili prema stanu, ali činilo mi se kao da je prošao sat vremena do trenutka kad smo konačno parkirali.
Shepley je ugasio motor. Dečki su u tišini otvorili vrata, a Travis je otvorio stražnje sjedalo i podigao me na ruke.
“Što se dogodilo? Jebote, Travis, što ti se dogodilo s licem? vikala je America, trčeći niz stube.
“Ispričat ćemo ti unutra”, rekao je Shepley, pokazujući joj da uđe. Travis me nosio uz stube, preko dnevne sobe i kroz hodnik te smjestio na krevet. Toto mi je već bio oko nogu i skočio je na krevet kako bi me mogao polizati po licu.
“Ne sad, prijatelju”, rekao je Travis tihim glasom pa odveo štene u hodnik i zatvorio mu vrata. Kleknuo je ispred mene, dodirujući rasparane dijelove moga rukava. Oko mu je bilo već u prvim fazama modrice, crveno i natečeno. Nadražena koža iznad oka posječena i mokra od krvi. Usne su mu bile razmrljane krvlju, a s članaka na rukama bila mu je oguljena koža. Njegova bijela majica sad je bila prljava od krvi, trave i prljavštine.
Dodirnula sam mu oko, a on je zastao, odmičući se od moje ruke.
“Žao mi je, Golube. Pokušao sam doći do tebe. Pokušao...” Nakašljao se i očistio grlo od ljutnje i brige koje su ga gušile. “Nisam mogao doći do tebe.”
“Hoćeš li zamoliti Americu da me odveze natrag u Morgan?” pitala sam ga.
“Ne možeš se večeras vratiti tamo. Sve je puno policije. Samo ostani tu. Ja ću spavati na kauču.”
Udahnula sam pokušavajući zadržati suze. Osjećao se već dovoljno loše.
Travis je ustao i otvorio vrata. “Kamo ćeš?” pitala sam. “Moram se istuširati. Odmah ću se vratiti.”
America ga je odgurnula, sjela pokraj mene na krevet i uzela me u naručje. “Žao mi je što nisam bila tamo!” Plakala je.
“U redu sam”, rekla sam, brišući svoje lice od suza.
Shepley je kucnuo na vrata i ušao u sobu, donoseći mi plitku čašu do pola punu viskija. “Evo”, rekao je, dodajući je Americi. Ona mi je stavila ruke oko čaše i gurkala me da popijem. Zabacila sam glavu unatrag i pustila da mi tekućina klizi niz grlo. Lice mi se zgrčilo dok je viski gorio putem do mojeg želuca. “Hvala”, rekla sam i vratila čašu Shepleyju. “Trebao sam doći do nje ranije. Nisam shvatio da nije pokraj mene. Žao mi je, Abby. Trebao sam...”
“Nije tvoja greška, Shep. Nije nitko kriv.”
“Kriv je Ethan”, procijedio je. “Taj prokleti idiot skoro te silovao, tamo uz zid.”
“Dušo!” viknula je America, zgrožena. Povukla me k sebi. “Trebam još jedno piće”, zaključila sam.
“I ja”, rekao je Shepley, vraćajući se u kuhinju.
Travis je ušao u sobu s ručnikom oko struka, držeći na oku hladnu limenku piva. America je okrenula leđa dok je oblačio bokserice, zatim je zgrabio jastuk. Shepley je donio četiri čaše, sve do vrha napunjene žućkastom tekućinom. Svi smo popili viski naiskap i bez oklijevanja.
“Vidimo se ujutro”, rekla je America, ljubeći me u obraz.
Travis je uzeo moju čašu i stavio je na noćni ormarić. Gledao me na trenutak, zatim otišao do svog ormara, izvukao majicu s vješalice i bacio je na krevet.
“Žao mi je što sam tako sjeban”, rekao je, i dalje držeći pivo na oku.
“Izgledaš očajno. Sutra ćeš se grozno osjećati.”
Odmahnuo je glavom, zgađeno. “Abby, ti si noćas napadnuta. Ne brini se za mene.”
“Teško kad vidim kako ti se oko već sad zatvorilo”, rekla sam, stavljajući njegovu majicu u svoje krilo.
Čeljust mu se stisnula. “Sve se to ne bi dogodilo samo da sam te pustio da ostaneš s Parkerom. Ali znao sam da ćeš doći ako te zamolim. Želio sam mu pokazati da si još uvijek moja. A onda si na kraju nastradala.”
Njegove su me riječi zatekle. Nisam uopće bila sigurna da sam ih dobro čula.
“Zato si rekao da idem s tobom večeras? Da nešto dokažeš Parkeru?”
“Bilo je to dio plana, da”, posramljeno je rekao. Krv mi je jurnula u lice. Prvi put otkada smo se upoznali Travis me svjesno napravio budalom.
Otišla sam u Hellerton s njim, iskreno uvjerena da me treba blizu sebe. Povjerovala sam da smo, unatoč svemu, opet tamo gdje smo bili prije. No, nisam mu bila ništa više od običnog hidranta; on je zapišao svoj teritorij, a ja sam mu to omogućila.
Oči su mi se napunile suzama. “Gubi se van.”
“Golube”, rekao je i krenuo prema meni.
“GUBI SE VAN!” zaurlala sam, zgrabila čašu s noćnog ormarića i zavitlala je prema njemu. Sagnuo se i čaša je udarila u zid, raspršivši se u stotine sitnih krhotina. “Mrzim te!”
Travis se dignuo kao da mu je zrak izbijen iz pluća i s bolnim izrazom lica izišao je iz sobe. Skinula sam odjeću i navukla majicu. Zvukovi koji su mi izlazili iz grla iznenadili su i mene samu. Već dugo nisam tako nekontrolirano jecala. Za nekoliko trenutaka America je upala u sobu. Uvukla se u krevet i zagrlila me. Nije pitala ništa, niti me pokušala tješiti. Samo me čvrsto zagrlila dok sam ja puštala svoje suze da natapaju jastučnicu.
Nova poglavlja ovog senzacionalnog bestselera kojeg vam je omogućio Fokus čitajte petkom u 10 sati u podrubrici Index Rougea - Lifestyle.