Dnevnik gradske cure: I ovce i ovce

Foto: Šime Eškinja, Ilustracija Index

MENI je tak slatko što je Milanović otišo u Ameriku reć velikim firmama da dođu uložit u nas jer smo super. To je otprilike ko da ja dođem reć Jasminu Repeši da sam spremna bit u prvoj petorki jer imam ruke. I još uvijek imam veće šanse od Zokija.

Prošla kolumna je urodila plodom. Rekla sam da želim muževnog muškarca i vidi:

To je romantika, a ne ti. Vjenčanje će bit u ožujku, posluživat ćemo hladetinu i štrudlu od komposta, a glazbeni gost će bit Višnja Pevec. Al tu neće bit kraj romantici - za posebne prigode tipa rođendan ili kiseljenje krastavaca će mi dozvolit da prošećem oko kuće. HOČU.

Kad smo već kod jakih udaraca u glavu i potresa mozga - zabila sam se u metalnu ogradu neki dan. Nosom. Toliko jako da sam se na trenutak vratila u '93. i čula pjesmu Ella "Iza ponoći" koja nije ni svirala. Htjela bi reć da je to sportska ozljeda i ispast kul, ali nije - dopisivala sam se s lijepim dečkom (ne s tobom), gledala sam u mobitel umjesto ispred sebe i uletila u ogradu ko Joe Šimunić u Sulejmanija 2013. Al nije mi ništa - na sreću imam nos koji se ne savija, što znači da je moj nos bolji od novog ajfona.  Jedino što imam su podljevi, i tu i tamo mi se javi potreba da nasilno viknem PAŠTICADA, što je još uvijek smislenije od bilo čega što Kolinda kaže tak da sam ok.

I naravno da baš sad, kad izgledam kao da je netko bacio ciglu na bijelog Billa Cosbya, imam dogovoren spoj. Ne s ovim tipom od iznad koji HOČE vezu, nego pravi spoj sa pravim tipom koji najvjerojatnije nema lanac prostitutki u Karlobagu i fetiš na pokvarene krastavce, što je uvijek plus.

Zgodan je, pametan je, i najbolje od svega, cijelo ovo polugodište ima školu ujutro (ostale su mi u glavi neke pedofilske fore jer sam za vikend bila na standupu svojih srpskih kolega.) Ali stvarno je i zgodan i pametan, i kad se dopisujemo koristi te neke rečenice zbog kojih se smijem na glas, a to mi se sviđa jer volim sreću. Uglavnom, tip muškarca za kojeg se želiš oprat u mirisnom sapunu i dat mu sredinu palačinke. Tip muškarca za kojeg želiš izgledat kao žena barem na prvih nekoliko izlazaka. Na dan našeg spoja, moj nos je izgledao kao nešto od čega bi veganka htjela napravit juhu. 
Da sam nekoliko godina mlađa, otkazala bi sve dok mi nos ne prođe. Prije se ne bi pojavila pred novim tipom sa natečenim nosom, nema šanse. Znam da je plitko i glupo i da ću sad bit izbačena iz kluba dubokih duša i dlakavih pazuha, ali to je bio moj pristup. Jebi ga. Previše sam se trudila.

Žene se uvijek previše trude da bi se svidjele. Nekome. Muškarcu. Drugoj ženi. Tramvaju. Na svaku ženu koja shvati da je to glupo, postoje dvije koje misle da je to najvažnije na svijetu. Idemo frizeru i ljutimo se kad nitko ne primijeti. Pedikeru. Manikeru. Ekstenzije trepavica. Ekstenzije brkova. Mikrodermoabrazija. Egzorcizam. Trajni lak. Elektromagnetska konsolidacija. Ok ovo zadnje sam izmislila al da ima, žene bi išle i na to - da ženi kažeš da će se riješit bora ak se jednom tjedno namontira ustima na auspuh i udiše plinove 5 minuta, i to bi radile. Kao što rade i "anal belaching" - to je hit u Americi, jer je netko jednom nekoj ženi objasnio da je pametno imat albino anus.  Kad malo bolje razmislim, možda je Zoki zato išao gore a "ulaganja u našu državu-dragulj" su samo cover.

Fakat radimo svakakve gluposti u ime ljepote, i svaka druga žena će ti reć: "Ja to radim zbog sebe." Lažete li, gospodine Sanader? I ja volim otić frizeru i bit zgodna i sebi i drugima jer sam plitka i nisam pročitala "Jedi, moli, voli", ali ako mi kažeš da ležiš na stolu kod kozmetičarke raširenih nogu i vrištiš dok ti čupa ličko nasljeđe sa Venerinog brijega ZBOG SEBE, ili lažeš, ili si potpuno luda. Naravno da je uvijek u pitanju kombinacija brige o vlastitom izgledu i pokušaja da udovoljiš nekim standardima ljepote, al ajmo si ne lagat da je Brazilka simpatična stvar koju radiš zbog sebe. Simpatična stvar koju radiš zbog sebe je čizburger. Brazilka je neugodna stvar koju radiš jer ne želiš da ti međunožje izgleda kao vođa Talibana. I to je ok. Ni ja ne želim leć u krevet s dečkom i pitat ga jel spreman upoznat Bin Ladena (ili Keruma, šta ti je draže), al isto tako ne hodam okolo sa pričom da je čupanje lijepa aktivnost jer NIJE. To je demonska aktivnost i boli, ko i veganstvo. Al jebi ga, želimo se osjećat lijepo i posebno, kao kombinacija žene iz reklame za omekšivač i žene s pornhuba, pa ćemo pretpit malo boli za veće samopuzdanje koje kasnije dolazi. To je tak.

Čast izuzecima (ženama sa sekundarnim mufom na palcu koje studiraju vaginologiju, vole mirisat rijeku i bit u Crocsicama), ali većina nas je barem na prvih par spojeva malo nesigurno. Zato se i malo našminkamo. Mislim, malo. Malo ko što je u Senju malo vjetrovito.

Neću glumit da sam protiv šminke jer nisam - ona mi pomaže da u ključnim trenutcima izgledam kao žena a ne kao polovni Yugo što mi, osim što je ugodnije oku, svakodnevno spašava život jer je svaka nenašminkana šetnja kvartom nova šansa da me netko ukrade i pokuša prodat u autodijelove. Al definitivno sam smanjila količinu.

Prije je bila drugačija priča. Postoji prirodni look, neutralni look, dnevni, večernji look… ja sam od svih ovih birala "šminkali su me bosanski bauštelci na pauzi od fasadiranja Ekonomskog faksa" look. Da sam htjela, mogla sam dobit ulogu glavne cigle u "Oćeš kupit ciglu" scenariju. Jbg, kad si srednjoškolka i uzor ti je Beyonce koja je tad još bila u Destiny's childu i šminkala se kao da su 90-te napravile dijete kutiji pastela,  sve je drugačije. Al onda odeš na Gugl i shvatiš da to ne smiješ radit jer a) ružno je b) ako te otmu i mama policiji da tvoju sliku, NITKO te neće moć nać jer te NITKO neće moć prepoznat.  I c) jer ti ne treba toliko šminke da se osjećaš sigurno u sebe. 

U tom je glavna fora. Da sve žene odjednom shvate koliko su lijepe bez previše truda, svijet bi propao. Propale bi sve kozmetičke kuće, svi analni bleacheri, proizvođači noćno/dnevnih krema, propali bi zli pederi stilisti koji te uvjeravaju da si predebela jer si deblja od lampe, a na internetima bi umjesto oglasa "Majka od 52 godine izbrisala bore i naljutila plastične kirurge koristeći ovo čudno zrno" bili oglasi "Pojedi čizkejk jer je život bez sira loš život." Tad bi došlo do preraspodjele bogatstva. Najviše novca se više ne bi slijevalo u industrije koje se bave pomlađivanjem i uljepšavanjem, nego u industriju sira. To nikom nije u interesu jer je sir pristupačniji i jeftiniji od ljepote.

Naravno da sam se našminkala za svoj dejt sa svodnikom iz Karlobaga jer ne želim izgledat ko celer koji nije uspio u životu, ali nisam pokušavala sakrit svoj Željko Mavrović nos. Jebi ga, tu je. Imam modricu. Kaj da radim. Već davno sam odlučila da neću opterećivat i pokušavat izgledat ko Shakira iz spota, jer ni Shakira ne izgleda ko Shakira iz spota.

Najviše sam prestala pretjerivat zbog jedne stvari koju mi je prije nekoliko godina rekao brat, baš u trenutku kad sam gletala lice. Došao je do mene, pogledao fasadu u nastajanju i rekao: "Nemoj se kvariti."

Nemoj se kvariti. To je to.

To je sve što radimo kad se šminkom pretvaramo u drugu osobu. Kvarimo se za tipa koji bi nas obožavao i bez šminke, a uljepšavamo za onog koji nas ne bi cijenio ni da imamo cijeli tim šminkera koji svaki put izvuku savršenu crtu tušem. Takav tip ne zaslužuje savršenu crtu tuša. Onaj koji ju zaslužuje ju nikad neće ni tražiti.
Ak to nije dovoljno da se prestanemo opterećivat time kako izgledamo "za nekog muškarca", možda pomogne druga izjava. Autor je moj kolega Nikola Silić:

"Žene, ne morate se uređivati za nas, mi vas volimo kakve jeste. Stvarno. Dovoljne ste. Nemamo mi baš tako visoke standarde - imajte na umu da u ovom trenutku  u svijetu postoji muškarac koji upravo jebe ovcu."

Ovcu.

Prestani trošit ogromne pare na uljepšavanje i počni trošit pare na sir.

Sokrat je davno rekao: "Neće te tip manje voljet ako nemaš albino anus, al će te manje voljet ak mu kažeš da si potrošila novce za sir na tretman za albino anus."

True story.

 

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.