Dnevnik gradske cure: Pismo djevojci iz wc-a

Kanye West je pjevao pjesmu od Queena. SIDA više nije najgora stvar koja se dogodila Freddieju.

 

Plitvički hamburger se dogodio. Mislila sam da je najtužnija stvar koju sam ikad vidjela na internetima karijera Josipa Katalenića, ali plitvički hamburger je pobrao sve nagrade za najgorost. Da staviš plitvički hamburger pored Kanye Westa koji upravo izvodi Bohemian Rhapsody, plitvički hamburger bio još uvijek bio najgora stvar. Trideset kuna za dva komada kruha, paradajz koji nije htio živjeti i komad mesa koji izgleda kao džon koji cigo prodaje na hreliću iz kutije u kojoj su još kolekcija Smibova iz sezone '93.-'94. i kazeta naslova "Izgubljeni hitovi Sandija Cenova", sve za 10 kuna. 

 

Onda je bio inmjuzik, koji je definitivno moj najdraži vodeni sport. Da imam kunu za svaki put kad je na inmjuziku padala kiša, imala bi 5 kuna, što je 50 posto inmjuzika. Al dobro, kabanica je dobar prijatelj koji ti omogućuje ne samo to da ne pokisneš, nego i da ju kasnije izgubiš jer rakija.

 

Onda smo slavili Republiku Hrvatsku na najbolji mogući način - produženim vikendom. Tina Katanić je nosila reviju u Sloveniji jer je u Sloveniji još uvijek 2004. i Tina još nije bila viralna. Šalim se, meni je kul da je nosila reviju. I snimila spot. I da radi. Kaj sad? Da provede cijeli život u podrumu u Austriji i skriva se od javnosti? Ne. Bilo je. Jbg. Proći će. Do tad će i dalje nosit revije donjeg rublja i hodat sa smiješkom koji kaže: "Pogodi kaj je ispod…" - a mi ćemo gledat reviju i mislit si: "Znamo." Jbg. Kaj sad. Ak se Tina nauči smijat cijeloj situaciji, bit će super. Ja se ne bi imala muda tak vratit, tak da ono, Tina je pokazala da ima veća muda od Joze, iako to baš nije neka konkurencija, ali opet. Muda. Tina ih ima. Figurativno. Nemojmo zaboravit kako je Kim Kardashian sagradila instituciju Kardashian. Ne kažem da se svi sad moramo ić jebat pred kamerama, samo kažem da život ide dalje. Život brzo prolazi. Osjećam da. To više nisi ti. A ni ja.  #Yolo. 

 

Onda se udala jedna curica najljepšica za čovjeka koji je najbolji čovjek u ovim prostorima, ne samo do Karlovca nego i puno šire. Jeli smo kolače i plakali suze radosnice, a moj frend se slikao s Jankom Popovićem Volarićem i uzbuđeno mi objavio da je sretan zbog slike, jer obožava Ivana Hercega. 

 

Onda sam otišla u Barcelonu. Na jedno popodne. Direkt sa svadbe, avionom koji je išao u 6.  Za Barcelonu je išao? Ne, Marko, drago mi je što pitaš, ne za Barcelonu. Išao je iz Zagreba za Minhen (ne da mi se tražit ono posebno u s preglasom) pa onda za Barcelonu par sati kasnije. Došla sam u Barcu u 16 sati, let natrag je bio sutradan u 8 ujutro. Let za Zagreb, Andrea? Ne, Marko, nismo išli direktno nego Barcelona-Frankfurt-Zagreb, jer je to divno. Divno je u u roku od 36 sati bit na 4 leta jer u svakom avionu netko novi prdne pa možeš pogađat kaj je bilo za ručak taj dan. Ali bilo mi je lijepo. Bila sam u nekom jako fensi hotelu - ne govorim ovo zato da ispadnem kul, govorim zato da sljedeća scena ima smisla. Ja volim obične hotele. Ono, krevet, kupaona s ručnicima, eventualno neka žarulja i bok. Volim kad su stvari lijepe - što je soba ljepša, to bolje, ali fensi hoteli nisu samo lijepi. Oni su misteriozni. Kupaona je bila raj. S lijeve strane mramorna kada sa pripremljenim gelovima za tuširanje od lavande i pilingom od soli koji se nalazio u zdjeli na rubu. U sredini ogromno ogledalo ispod kojeg su dva prekrasna lavaboa. (Jel i vama riječ lavaboa zvuči ko da neka pijana Britanka govori loverboy? Ne? Ok.) Gusto tkani ručnici, četkica i pasta za zube koju ti daju u hotelu, mirisni sapuni i losioni za tijelo - sve slatko, malo, zapakirano tako lijepo da ti je žao otvorit. S desne strane wc, odvojen staklenim vratima. U njemu je telefon, ako želiš… javit da nema papira? Ne znam. U nastavku zida zasebna mramorna tuš kabina, ako više voliš tuširanje iako i u kadi ima tuš. Predivno. Najljepše. Fensi. Jebemti fensi. Toliko je fensi da sam ušla u kadu i skužila da ne znam pokrenut tuš. Sve sam probala. Probala sam i viknut "shower, on!" jer je fakat fensi hotel i nikad ne znaš, ali ništa nije funkcioniralo. Onda sam panično tražila neki clue kako da upalim tuš. Pronašla sam crni gumb na zidu i pritisnula. Onda sam pročitala da na gumbu koji sam stisnula piše "emergency." Jbg. Srećom, nitko nije došao. Jebmti dizajnerske misteriozne tuševe s kojima se ne možeš oprat jer su sofisticirani. Na kraju sam se preselila u tuš kabinu. Keep it simple, to je uvijek bolje.

 

Onda sam se vratila u Zagreb. Iz predivne Barcelone u grad u kojem je po prozorima aviona lupao pljusak, ali bilo mi je potpuno svejedno kakvo je vrijeme - glavno je da sam doma. Tu su gumeni bomboni i sreća. Tu su tuševi kojima ne moraš izrecitirat molitvu na hebrejskom da prorade. Tu je wi-fi čiji password već znaš.

 

Navečer sam išla van, u jedan lijepi klub na kojem su lijepi ljudi pjevali lijepe pjesme i bilo je dražesno. Malo hrane, malo cuge, lijepa nedjeljna večer puna ugodnih razgovora i nonšalantnih osmjeha. Onda sam išla u wc. Ovo sad zvuči ko da radim step by step grafičku analizu vlastitog bioritma ali ne. Išla sam u wc, a tu počinje moja priča. 

 

"Mole se žene da u wc ne ubacuju uloške i tampone" - svaki put kad vidim taj natpis, pomislim: Zar stvarno postoje ljudi koje se treba upozoravat na ovo? To ti mama jednom kaže kad počneš menstruirat i to znaš do kraja života. Zauvijek. To znaju i dečki. To znaju i dečki koji imaju dečka. Ulošci se ne bacaju u wc je si odgojen. Gotovo. Uglavnom, u ovom klubu nije bilo natpisa. Kad sam ušla, daska je bila spuštena - mrzim kad to ljudi rade jer onda moram dirat dasku a u klubu to ne želim. Ali kaj je tu je, podigla sam ju. Bilo bi bolje da nisam. Unutra, nasred školjke postojano je ležao uložak, uspravan kao Titanik prije početka katastrofe. Neka mica je ušla unutra, u klubu punom drugih ljudi koji će kasnije koristit wc, promijenila uložak i ostavila ga U školjki. Nije ni probala pustit vodu. Samo je otišla. Natrag u klub, sa smješkom na licu. Nitko ne zna. 

 

Kad sam prije 10 godina radila u bircu, viđala sam svašta. Kondomi, ulošci, papiri nagurani u odvod, zapišane školjke… svega je bilo. Nikad mi nije bilo jasno kako možeš biti toliko veliko, samoživo smeće da ti nije stalo do ljudi koji moraju čistit tvoje gadosti. Wc je wc, ne moram bit ko apoteka, ali jebemu mater, nećeš pišat i srat po podu samo zato što netko drugi to čisti. Ali hoćeš, i to se radi. Najgore što sam ikad vidjela je bio iskorišteni tampon koji je neka djevojka, valjda u nedostatku kreativnije ideje zavitlala oko cijevi kotlića i ostavila ga da visi kao Božićni ukras iz Sotoninih snova. "Ljudi su odvratna stoka" - nakon što neko vrijeme gledaš koliko nikom nije stalo do osnovne kulture, nekako počneš vjerovat da su svi takvi. Naravno da nisu, ali ovi koji jesu su jednostavno upečatljiviji. Sjebu ti dan jer su previše iznad toga da pokažu bazni odgoj. Zato sam djevojci odlučila napisat pismo da vidi što njen uložak i njeni postupci rade ne samo meni, nego i cijeloj zajednici. Ovo nije samo za djevojku s uloškom, ovo je za sve konobare, čistače i uslužne djelatnike koji su se ikad morali bavit neotesanom stokom jer im je to u opisu posla, dok ta ista stoka ignorira da u opisu posla "čovjek" stoji i osnovni odgoj. 

 

Draga Princezo od uložaka, 

 

Prvo, čestitam što nisi trudna! Nadam se da je menga došla kao ugodno olakšanje. Tko zna, da ju nisi dobila, možda bi se za par mjeseci porodila u istom ovom wc-u i opet ne pustila vodu. Krvna slika djeluje ok, možda ti fali malo željeza ali nitko nije savršen. Prema ulošku vidim da ti je negdje treći-četvrti dan, što je super jer je uskoro sve gotovo i moći ćeš obuć onaj bijeli minjak u subotu kad ideš na sastanak udruge Neotesana stoka. Nemoj ovo shvatit kao kritiku, ali kao osoba koja je piškila odmah nakon tebe, imam osjećaj da je moja dužnost da tebi i medvjedima koji su te odgojili u spilji kažem da se ulošci ne bacaju u jebeni wc! Znam, kaj će sljedeće izmislit - da se šmrklje ne jedu?! Svašta! U Jugoslaviji je sve bilo bolje i pederi su krivi za sve jer su gej. Ali to je nažalost društvo u kojem živimo, društvo prepuno glupih pravila tipa "ulošci se ne bacaju u wc" ili "tamponi se ne bacaju u wc" ili "bebe ne bacaju u wc." Možda ti medvjedi doma nisu rekli nova pravila jer nisu znali, možda su imali pametnijeg posla, možda su ti rekli ali si zaboravila jer imaš čir na mozgu, ali ULOŠCI SE NE BACAJU U WC. Kaj ak nisam imala gdje s njim? Znam da bi me ovo pitala da pričamo uživo. Imala si. Vani je koš. Imaš papir. Omotaj ga. Prošeći do koša. Nije najzabavnija šetnja ikad, ali sve je bolje od wc-a. Zamotaj ga u malu krvavu sarmicu (degutantna sam danas, znam) i odloži ga na neko kulturno mjesto. Ali ULOŠCI SE NE BACAJU U WC. Ti misliš da to možda nije big deal, ali je. Ak to radiš, možeš pokvarit Svemir. Kad baciš uložak u wc, riješila si svoj problem odlaganja uloška ali si otvorila vrata za sve druge probleme. Ne vjeruješ mi? Gledaj. 

 

Kad baciš uložak u wc, Ana će doć piškit poslije tebe. Kad Ana izađe iz wc-a, reći će frendicama da je wc odvratan i otići će u drugi klub jer žele nastavit pit ali ne žele pišat u takvom wc-u. Šank će imat manji promet jer Ana i njene frendice nisu izolirani slučaj, što znači da promet kontinuirano pada zbog tvog uloška. Vlasnik je nezadovoljan jer je manje zaradio. Konobar je nezadovoljan jer ima manje manče i još uza sve to mora počistit nešto što izgleda kao prizor iz filma 300, ali u režiji tvojih jajnika. Još gore, može doć i inspekcija, vidjet wc koji konobari još nisu stigli pospremit i lupit kaznu i vlasniku i konobarima. Manji promet, šamarčina po džepu i smanjenje prihoda za konobara i za vlasnika, sve zato što si ti neodgojena stoka. Ali tu nije kraj. Šef je već živčan. Konobar će bit živčan jer je netom dirao tvoju crvenu rapsodiju na platnu, pa će bit bezobrazan prema šefu. Kamen po kamen, kuna po kuna, uložak po uložak - tu večer će se posvađat sa šefom i dobit otkaz. Doći će doma živčan,  k curi s kojom živi i s kojom se stalno nešto svađa ali generalno se vole i lijepo im je. Reći će joj da je dobio otkaz, a ona će se krenut svađat jer je taman dobila mengu i živčana je. On je inače tolerantan ali danas je posebno lud, plus ova ima mengu a sama pomisao na mengu mu danas diže tlak na 200. Prekidaju. Sele.

 

Ona k mami u Samobor, gdje se zapošljava u butiku od frendice, zaljubljuje i udaje za frajera s kojim je već prije bila i koji ju je varao, ali bolje išta nego ništa. Nije u sretnom braku ali sreća ne postoji, kaj ne? On traži sezonski posao - mislio je ostati na poslu u Zagrebu pa s curom na more, ali sad su se stvari promijenile. Već je kasno, svi sezonci su primljeni. Mora nać nešto - nema posao a računi se gomilaju. Nađe oglas za sezonca. Nije na moru ali nema veze, bolje išta nego ništa. Dobiva posao koji ne voli - ne nužno zato što ne valja, nego zato što to nije ono što je htio. Htio je sa curom na more, s lovom od posla u Zagrebu, posla koji je volio. Bio je sretan. Imao je planove. Imao je i prsten za nju. A onda si ti u wc-u ostavila uložak i sve je otišlo u kurac. 

 

"Ljudi su stoka" - pomislit će konobar dok nezainteresirano šeće terasom i nosi narudžbu u restoranu u kojem sad radi sezonski posao koji mu ide na kurac. Nije na moru, ali ajde, barem je našao posao a i nacionalni park je ok stvar. Narudžba je gotova, vrijeme je da ju odnese Marku koji je već nestrpljiv. ”Izvolite” - reći će rezignirano dok na Markov stol narudžbu koja će mu pokvariti dan. "Plitvički hamburger" - reći će konobar i dodati jedan neiskreni: "Dobar tek." Zna da neće bit dobar tek, ali boli ga kurac za Marka. 

 

"Ljudi su stoka" - pomislit će dok se vraća na šank po novu narudžbu plitvičkog hamburgera, a pred očima će mu proć sjećanje na tvoju netrudnoću koju si svima pokazala one večeri u klubu. Večeri koja je sve promijenila. Večeri koja je pokrenula niz događaja zbog kojih je možda nastao plitvički hamburger.

NEMOJ BACAT ULOŽAK U WC jer to ima poslijedice. Čini se nebitno, ali tako možeš uništit Svemir. Ako je išta početak kraja Svemira, onda je to plitvički hamburger. 

Nemoj.