Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index
"OPIŠI nam svog idealnog muškarca" - da imam kunu za svaki put kad su me u nekom intervjuu pitali ovo pitanje, imala bi 4 kune, jer nisam poznata i ne dajem intervjue tak često. Al pitaju.
Sjećam se kad sam ko klinka čitala časopise - to pitaju svaku ženu. To je glavno pitanje. Bok, kaj ima, opiši nam svog idealnog životnog suputnika. Tu onda vrlo često idu one glupe floskule u kojima ljudi pokušavaju zvučat duboko, tipa: "Moj idealan muškarac uopće nije idealan - što su zapravo ideali? Tko smo mi, što je čovjek, zašto je pile prešlo cestu, gdje nestaju USB stickovi? Ljubav je kao bunar - nikad ne znaš što te čeka, ali hrabar čovjek koji ne ide malen ispod zvijezda se ne boji pogledati unutra. Ponekad nećeš naći ništa. Ponekad ćeš pronaći mrtve žabe. Ali te žabe mogu biti predivan princ ako otvoriš svoje srce…" - i slični laksativi od rečenica.
Ja nemam pojma kakav je moj idealan muškarac, ni blizu. Najbliže što sam došla savršenom muškarcu je bio lik koji sam napravila u Simsima, al mi je i on nakon nekog vremena počeo ić na živce jer je uvijek čekao da mu ja naredim da ide pišat, a ja volim muškarce koji su dominantni, tak da je to propalo. Onda je umro u bazenu jer sam mu maknula ljestve.
Neki dan su me opet to pitali, i počela sam stvarno razmišljati - kakav je moj idealni muškarac? Znam da nikad ne možeš imat sve što poželiš, ali ja sam odlučila vidjet što to točno SVE želim. I napisat tu.
Upozorenje: Ovo nije nježna priča o skromnoj djevojci koja samo želi toplinu nečijeg srca, ovo je iskreni popis, bez korekcije, bez predomišljanja, uz malo pretjerivanja. Evo ga:
Moj idealan muškarac vjerojatno izgleda kao kombinacija Metju Mekonahija, Roba Thomasa i Igora Vorija. Sad sam guglala, i Rob i Vori imaju taj neki pogled koji govori "možda u gepeku imam tortu, a možda taoca." To je seksi pogled.
Želim da je zgodan. Meni. Ja imam full čudan ukus, što zna svatko tko zna da imam crush na Mladena Badovinca, ali da - MENI tip mora bit zgodan. "Ali izgled nije važan, važna je duša koja se krije u čovjeku" - reći će Društvo za zaštitu unutarnje ljepote i Borosana, i slažem se, to je apsolutna istina. I apsolutni hipsterski "Jedi moli voli" tofu bulšit. Ja volim da je muškarac zgodan. Ne kažem da je to najvažnije, ali to je prvo što ću primijetit u masi ljudi. Svi koji kažu da prvo na osobi primijete dušu su lažljivi, samodopadni seronje koji pokušavaju ispast duboki - ako tvrdiš da na vani, na šanku, u gužvi, prvo vidiš nečiju dušu, ili si čarobnjak i moraš se pod hitno vratit u Hogwarts jer ne smiješ bit vani poslije 22h, ili si shizofren i vidiš "duše" u raznim bojama kako lelujaju oko Jackie Cole, što je super za tebe, ali probaj tu informaciju prešutit na liječničkom za vozačku jer ju inače nećeš dobit. Ako mi se sviđa nečiji karakter, a fizički mi ne paše - možemo bit prijatelj, ali za privlačnost mi treba taj neki facijalni ženesekva. Možda će zvučat plitko, ali želim se probudit pored tipa i reć: "Wow Metju Mekonahi, ajmo imat djecu." Rekla sam da će ovo bit iskreno.
Kad već idealiziram, želim da ima ravne zube i pravilan zagriz, jer sam provela djetinjstvo na Stomatološkom fakultetu i imam fetiš na dentalnu estetiku. Želim da ima lijepu kosu, što je u mom slučaju vrlo subjektivna kategorija, jer se u mojem rosteru frajera nalazi i tip koji je imao rep. REP. Da. Ponytail. Meni je to bilo super jer je izgledao ko šef mafije i/ili latino Isus, a i mogli smo dijelit četku za kosu, što je uvijek korisno u vremenima recesije. Plus, kad je bio zločest, mogla sam ga povuć za rep, a to boli. Skužila sam da generalno volim kad muškarci malo izgledaju ko Isus, jer mi je Hrvoje Rupčić prestao bit zgodan kad se ošišao.
Želim da je visok - mislim da je to zbog toga što je moj razrednik u osnovnoj imao 2 metra i prema njemu sam krojila određene standarde za muškarce, što je čudno i malo uznemirujuće, ali da, volim kad tip može promijenit žarulju bez da stane na stolac. Moj osobni rekord dejtanja visokog muškarca je 2 metra i 12 centimetara, što ne preporučam jer je fizički zajebano ako si cura od 1.68m koja je visoka 1.67m i laže da je visoka 1.68m, a i dok njemu dođe od glave do druge glave stigneš pogledat Vuka s Wall streeta, dvaput, if you know what I mean.
Stil oblačenja mi je sasvim nebitan, to sam dokazala kad sam bila s tipom koji je izgledao kao kauboj/prodavač usisavača na paru/back vokal u grupi Nježne siledžije - jedino što mi je važno je da mrzi Crocsice. Želim da ih mrzi jednakim žarom kojim Željka Markić mrzi homoseksualce, samo bez nacionalne kampanje, referenduma i ostalih pizdarija.
Želim da se bavi sportom, i da je atletski tip - bila sam s likom koji se, kad je prema njemu letila košarkaška lopta, sagnuo i vrisnuo. Ja igram tenis, ne mogu bit s tipom koji se upiški kad serviram. Not sexy. Želim da svira neki instrument, ali ne flautu - zamisli da imaš dečka koji svira flautu. Ljeto je, ti i tvoja ekipa sjedite na plaži, pije se piva, jedan frend vadi gitaru i pjeva Daleku obalu, a tvoj dečko iz kožne futrole vadi blok flautu i priziva vile iz šume. To nije seksi, to je više "imam neriješene odnose sa učiteljem solfeggia iz četvrtog osnovne."
Mora bit pametan - ali ne onaj tip pametnjakovića koji ti objašnjava termodinamičke zakone, jer to nikog ne zanima. Želim da je dobar s kompjuterima - ne mora bit haker, ali ne želim ga ni gledat dok po tipkovnici traži tipku "enter" i govori stvari tipa "čovjek je stvoren za prirodu, kompjuteri nas otuđuju od nas samih." Isto vrijedi i za serije - mora bit tip muškarca koji shvaća da je tu i tamo stvarno super pogledat cijelu sezonu nečega u jednom danu, i da nema većeg zadovoljstva od toga kad skineš novi, svježi torrent, legneš u krevet, jedeš cheeseburger i piješ Colu. To je religiozno iskustvo, pogotovo početak nove sezone neke serije. Al ne smije previše gledat serije i bit lijen.
Mora voljet Colu. Ljudi koji govore stvari tipa "Cola je nezdrava, s njom se može očistit wc" su ludi. Zašto bi čistio wc Colom kad postoje specijalizirana sredstva za čišćenje wc-a? Možeš i zube oprat mješavinom metvice, kamilice i majčine dušice, ali 9 od 9 stomatologa kaže da si glup, jer postoji pasta za zube. I meso - mora jest meso. Nemam ništa protiv vegetarijanaca ali, kako bi rekla anti-gej bakica iz Like: "Nek to rade u svojoj kući, u svoja četiri zida." Moj idealni muškarac i ja moramo moć zajedno otić na krvavi biftek i uživat u njemu.
Ne smije bit vjernik, tj. smije, ali bilo bi dobro da nije. Mislim može on vjerovat da je Isus magičan, ali ja ne bi išla u Crkvu, ni na nikakvo drugo bogoslužje - radije ćemo otić na Sljeme, i kad kažem Sljeme, mislim serije u krevetu.
Mora bit ambiciozan - radit puno, ali opet imat vremena za mene baš kad ja hoću (pričamo o idealnom). Romantičan i pažljiv - znači slatki SMS-ovi, cvijeće na posao, večere i lijepe geste, ali mora znat granicu između romantike i sudske zabrane pristupa. Mora bit dostupan i nedostupan u isto vrijeme, jer ako se ne moram ni malo trudit, postat će mi dosadno. Živjet dovoljno blizu mene da se stignem na brzinu zaletit do njega, ali dovoljno daleko da nemam osjećaj da je uvijek tu, jer ću postat klaustrofobična.
Ne smije imat mačku, jer su mačke zle životinje iz pakla i bojim ih se ko moj bivši plaćanja runde. E da, i ne smije bit škrt, ali ni previše rastrošan (znači ne potrošit cijelu plaću na rundama u kafani). Smije imat psa, ali ne prevelikog jer se i njega bojim, i ne pit-bulla jer će me pojest, i ne pudlicu jer to imaju likovi koji sviraju flautu. Ostale vrste može, jer ja nisam komplicirana osoba.
Mora znat kuhat - ne sve, ali barem ispeć janjetinu. Mora imat dobar smisao za humor, ili barem smisao za humor koji je meni dobar, jer ak se nemožemo smijat zajedno, onda ne možemo niš.
I to je manje-više to. Izgleda da je moj idealni muškarac bipolarni macho papak s dugom kosom, što nije super stvar za mene, ali je super odgovor za časopis ako ime ikad ponovno pitaju to pitanje. Ako netko zna ovakvog tipa, i/ili poznaje japanskog genetičara koji mi ga može napravit, nek mi se javi na Fejsbuk.
Znam da se iz svih ovih nenormalnih zahtjeva nameće zaključak da ću ostarit sama s 12 mačaka, ali neću, jer se bojim mačaka.
Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.