Foto: Ilustracija Index, Siniša Uštulica
KRENUO sam pisati jednu potpuno drugačiju kolumnu ali u zadnjem trenu odlučio sam ju zamijeniti za ovu. Naime, nedavno sam u backstageu prije revije razgovarao sa nekoliko cura koje prate kolumnu o mogućim budućim temama. Na moj upit što bi htjele iduće čitati, sve su se složile oko istog: uleti frajera. Iako sam prvotno mislio kako je to već prožvakana tema jer i onaj tko ne zna kako uletit trebi, do sada je već mogao naučiti s obzirom na količinu istih tekstova. No, kada su mi ispričale razne situacije i to potkrijepile porukama, nisam znao dali da se sramim ili da se smijem što pripadam istom spolu. Zaista, ali zaista... pa dokle dakle?!
Ne, nemam namjeru govorit o tome kako uletit, šta ako i gdje, mislim da bi to trebalo ostaviti svakome na maštu, a niti sam ja neki ekspert u takvim stvarima. Ali mislim da bi bilo poželjno reći kako ne uletiti, odnosno ne napraviti budalu od sebe već takvo što prepustiti nekom drugom. Dapače. Pa krenimo sa studijom slučaja najčešćih uleta po odabiru maloprije spomenutih djevojaka.
Slučaj br.1 – razbijači leda
"To je to! Sad kad smo razbili led, možemo se i upoznati!" Nisam siguran dali sam to prvo vidio u nekom filmu, ali u svakom slučaju i ja bi to isto bio napravio vani. Ali nekad davno, ne danas. U scenariju to odlično zvuči, čak i na platnu to dobro izgleda ali u stvarnosti je loše. Jako. Osim što budeš sav mokar od leda i vode koja curi po rukama, postoji mogućnost da ne uspiješ razbiti led. Istina, uvijek ga možeš zdrobiti čašom ali bojim se da ćeš jadnu curu još više isprepadat lupajući čašom o led, tako da će joj prisjest i izlazak i klub i frajeri, a vjerojatno će se i držat podalje leda neko vrijeme. A jadna, samo je htjela na miru popit cugu! Dakle, osim što nije efektno, fora je i zastarjela. Da, zvuči dobro. Samo zvuči.
Slučaj br.2 – stihoklepci
"Zvijezde u očima", "Jesam li u raju?", "Jel ti tata lopov?" i sva "poezija" sličnog sladunjavog sadržaja, ali drugačijeg imena. O da! Ovo se, naravno, podrazumijeva na ulet porukom. Još nisam čuo da je neko recitirao poeziju curi koju je prvi put vidio u klubu (lažem, jesam, ali bolje da nisam). Što se tiče pjesmica, poezije, kitica, kako god hoćete... to je fora! Ako curu poznaješ već neko vrijeme, što se tehnički rečeno dakle, ne može svrstati pod ulet. Cure vole poeziju, ali još više vole kada ta poezija dolazi od osobe do koje im je stalo. Ako misliš poeziju koristiti za ulet, nemoj. Ne znate se i nije prikladno. No, ako se iz nekog razloga ipak odlučiš na ovakav nadasve hvale-vrijedno hrabar pohvat, nemoj slati iste stihove i drugim curama. One to saznaju. Cure sve znaju. A onda se okupe, pa čitaju zajedno. Pa se smiju. Pa bude bed. Not funny!
Slučaj br.3 – "Bit ću tvoj rob"
Jel ovo neka zajebancija?
Slučaj br.4 – spominjanje auta, kuće trokatnice, marke gaća, cijene šampanjca
Zašto? Ovo zašto je sasvim dovoljno ali evo opet... zašto? Osim ako ne pecaš neku sponzorušu, u tom slučaju frende nabrajaj i samo šibaj sa cijenama, markama, što skuplje, to bolje... mada cure koje padaju na takvo što zapravo jesu na popustu! Trajno snižene!
Slučaj br.5 – Sexonaši
To su oni "spretni" koji odmah idu drito u glavu. "Oš dat ili neš? Znam da imaš!" Takvi ne biraju ni mjesto ni vrijeme, a bome ni osobu. Samo da se pegla. I to je u redu, koliko to može biti. Bez skrivenih planova, cure odmah znaju na čemu su tako da ne mogu reći „nisam znala“. Ako ništa drugo, barem se dobro nasmiju... "Primila bi ga kao saučešće". To je to djevojke. Takvog ste čekale. Vaše su želje uslišane. Što drugo poželjeti?!
Znam, zvuči neistinito, i ja sam tako mislio. No, jedno se mora priznati; kakvu god reakciju ovakvi uleti izazvali, šamar ili smijeh, svaka čast na odvažnosti. Ipak ono što cure vole jest sponatnost. Vrlo jednostavni uleti. Govoreći iz iskustva... Pogled. Jednom, dvaput. Priđeš do nje. Pružiš ruku i kažeš: Drago mi je. Ja sam taj i taj. Malo šarma i uvijek upali. Ili ako ona nešto tipka po mobitelu (što danas uglavnom cure i rade vani) priđeš joj i kažeš 09.... i svoj broj mobitela. Na njen zbunjen pogled, samo odgovori: „pa htjela si upisati moj broj mobitela, zar ne?“. Nema tu neke velike filozofije. Drži se takvih i sličnih spontanih situacija, koje sada više nisu spontane jer sam ih ja unaprijed rekao, i nema greške. Toliko od mene. I pamet u glavu; ako joj već ulijećeš, nemoj "uletit ko' budala u kredit".
Prethodne kolumne Deana Pelića pročitajte ovdje.