Foto: Josipa Uzelac, Ilustracija Index
U POSLJEDNJE vrijeme često čitamo o raznim aferama koje se događaju u prehrambenoj industriji, i to ne samo u našoj zemlji nego zapravo možemo zaključiti da stvar ima globalne razmjere. Pa tako širom Europe više nitko nema pojma što je u mljevenom mesu, je li svinjetina ili konjetina, svaki treći riblji proizvod ima krivu deklaraciju, vara se na mlijeku i mliječnim proizvodima, začinima i konzerviranom hranom voćem i povrćem, medom. Skoro da nema segmenata u industriji koji se nije našao na udaru ovih vještih prevaranata. Kad sam pročitao da su fileke prodavali pod smrznute lignje, prvo sam se nasmijao ali stvar je zapravo tužna i prije svega ozbiljna. Osim lažiranja hrane naravno da su uglavnom i svi zapakirani proizvodi puni konzervansa i raznih E-ova od kojih mi se diže kosa na glavi ali bez brige sigurnost građana je zajamčena. Neovisni laboratoriji su utvrdili da nema nikakve opasnosti za zdravlje čovjeka...moš si mislit !
I kako dalje...?
Ideja ovog teksta nije u svakom slučaju ta da treba prestati ići u velike trgovačke lance ili općenito bojkotirati iste jer to je sasvim sigurno nemoguće. Životni stil, brzina stvari koje se svakodnevno događa oko nas jednostavno nam ne dozvoljavaju da se vratimo korak u nazad.
Ono što sigurno možemo je ipak da pokušamo osvijesti neke stvari koje smo možda već zaboravili ili nam se čine preteške i za njih kao nemamo više vremena. A u pitanju su ipak naši životi i zdravlje.
Naša zemlja još uvijek u nekim stvarima čak bi se mogla nazvati i zaostala, i baš to mi zapravo daje nadu da još uvijek možemo zdravo živjeti i hraniti se. Ono po čemu ne zaostajemo je podatak da smo kao nacija jedni od najpretilijih u Europi, a to je samo statistički dokaz loših prehrambenih navika koje imamo.
Dakle iskoristimo našu uvjetnu "zaostalost" i iskoristimo je na najbolji način koji možemo a to je da se zdravo hranimo sa plodovima zemlje u kojoj živimo. Potrudimo se i kad god možemo prošetajmo do lokalne ribarnice i placa, upoznajte svog mesara, ribara i kumicu koja vam nosi svježi sir i vrhnje. Bez straha pitajte tetu koja vam prodaje "grincajg" gdje joj je zemlja na kojoj je to izraslo a tako najbolje zapravo pomažemo našoj zemlji i naravno pridonosimo vlastitom zdravlju.
To je zapravo velika privilegija koju još uvijek imamo a mnogi u naprednoj Europi i svijetu već godinama mogu samo sanjati o njoj.
Prije svakog kuhanja dolazi ipak namirnica i zato prije svih budućih članaka o hrani, raznim receptima i tehnikama, razmislimo o svemu ovome.